Nacional donosi ulomke iz knjige ‘Šutnja – Dno dna … sve trpimo postiđeno’ u kojima Josip Kregar, bivši saborski zastupnik i redoviti profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu, opisuje svakodnevicu hrvatske politike i njezine glavne aktere

Stariji će se sjetiti da se i nekoć govorilo o stabilizaciji,

programu koji je konačno propao jer je zahtjev vremena bila ekonomska i politička promjena, a ne odgađanje reformi.

Stabilnost je doista potrebna brodu na uzburkanom moru, ali se ne postiže stajanjem na mjestu, već hrabrim korištenjem vjetra. Stabilnost društva se ne postiže davanjem vlasti psihijatrima, a još manje njihovim pacijentima. Stabilnost ne mora značiti održanje statusa quo, pa pričekajmo što će iz toga nastati. I dok je stabilnost razumljiv zahtjev, puste rasprave o dvostranačju i trećem putu zavaravaju birače i prikrivaju prave probleme stranačkog života. Hrvatska više nije zemlja dvostranačja, dvopartijske demokracije. Nije uvijek ni bila. U devedesetima uz potpunu dominaciju HDZ-a nije postojala druga podjednako jaka stranka, već HDZ i konglomerat manjih stranaka, od kojih su se neke približavale ideološki HDZ-u, a druge je HDZ, njihov jasni neprijatelj, približavao usprkos njihovim razlikama…

Pročitajte više u digitalnom izdanju tjednika Nacional…