Iz knjige Arisa Angelisa ‘Ljudi XX. stoljeća – od Smirne do Saigona’ Nacional donosi priču o Joelle Vuković, Hrvatici koja je živjela daleko ispred svog vremena – bila je plemkinja, ali od mladosti srcem i dušom ljevičarka, družila se s Krležom, nikad se nije udavala niti imala djece, a životna suputnica bila joj je književnica Božena Begović

Joelle Vuković bila je obrazovana, inteligentna i kulturna žena. Rođena je početkom XX. stoljeća, ona i stoljeće zajedno su proveli 90 godina, a krajem vijeka oboje su napustili ovaj svijet i otišli u povijest. Stoljeća će se još dugo mnogi sjećati i pričati o njemu, spominjati dva njegova svjetska rata i brojne druge događaje, Joelle Vuković pak nitko neće pamtiti. Potomaka nije imala, a u obitelji su je uvijek smatrali stranom osobom koja ne pripada u njihov svjetonazor. Joelle Vuković bila je osebujna i samoživa osoba, od onih za koje kažu da su malko na svoju ruku. To bi bio najblaži izraz za opis njezine ličnosti.

Po rođenju pripadnica stare plemićke loze, predodređena za buržoaski, građanski i malograđanski život, po opredjeljenju još u mladosti srcem i dušom ljevičarka. Zbog sklonosti crvenima proglasili su je crnom ovcom u obitelji. Iako, kao i mnogi u mladosti idealisti, kasnije razočarana, ali ne u ciljeve, nego u “sredstva i praksu”, ipak je do kraja života ostala vjerna svojim idealima. Pripadala je onom krugu tzv. lijeve inteligencije koja je između dva rata na čelu s Miroslavom Krležom, glavnim uzorom i ideologom te grupe te osobnim prijateljem, htjela mijenjati ovaj svijet.

Završila je dva fakulteta, jedan u Parizu, drugi u Leipzigu, tečno je govorila engleski, francuski, njemački i talijanski, cijelog života zanimala ju je politika, kultura i avantura. Odrasla je u Trstu, školovala se u Beču, studirala u Njemačkoj i Francuskoj, radila je kao nadglednik plantaže u Francuskoj, obožavala je jahati konje, igrala je tenis, pokušala se uključiti u Legiju stranaca, zbog Legije je išla u Maroko, htjela je u Vijetnam, proživjela je dva svjetska rata, u Zagrebu se družila sa svima onima koji su nešto značili u umjetnosti i na ljevici između dva rata, od Krleže do Augustinčića.

Bila je iskren borac za ženska prava, i to s punim pravom jer je, iako mnogo obrazovanija i u mnogim stvarima daleko superiornija od svojih muških kolega, kao žena, bar u ono vrijeme, ipak bila manje vrijedno biće. O svemu je otvoreno govorila osim o svojim najintimnijim stvarima. Nije ih krila, njezin osobni život nije bio nikakva tajna, ali zbog odnosa u ondašnjem društvu time se nije javno mahalo i paradiralo, ta se tema dostojanstveno preskakala. Njezina životna suputnica bila je poznata književnica i glumica Božena Begović, skupa su do smrti živjele u stanu na Gornjem gradu.

U stanu u Jurjevskoj ulici gdje smo razgovarali sve je bilo posvećeno uspomeni na Boženu Begović. Svaki djelić stana bio je nekako zaustavljen u vremenu, kao da Božena tu još živi i treba svaki trenutak doći. Ni 20 godina nakon Boženine smrti Joelle Vuković nije prežalila njezin odlazak. Godine 1975. o svom je trošku izdala Boženine izabrane tekstove da bi, kako je zapisala u uvodu, “sačuvala uspomenu na trideset godina zajedničkog života i rada u dobru i zlu”.

“Božena je iz mojeg života učinila pjesmu” – napisala je Joelle nakon njezine smrti…

Ljudi XX stoljeca NASLOVNICA

Više pročitajte u novom broju Nacionala…

Komentiraj


FOTO:Nacional
PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.