Nacional donosi ulomak iz knjige ‘U potrazi za Ivom Malecom’ u kojoj autorica Bosiljka Perić Kempf pokušava odgovoriti na pitanje zašto je rođeni Zagrepčanin, jedan od najvažnijih skladatelja europske avangarde, prešućivan u sredini u kojoj je odrastao, a u Parizu su po njemu nazvali trg i objavili dvije knjige o njegovu radu
Potraga je čin sa svrhom pronalaženja – ona se poduzima za nečim izgubljenim ( ili zagubljenim), za nekim koga nema, ili ga barem nema tamo gdje se očekuje da bude. Točniji naslov ovog poglavlja bio bi U potrazi za Ivom Malecom u hrvatskom kulturnom prostoru. No taj prostora nije jednostavno definirati, jer se on, poput slike u mutnom zrcalu nejasno razabire. S obzirom na kut gledanja i osvjetljenje ponekad se čini kao da ga nema.
Bez obzira na činjenicu da je kultura, kao eminentno spiritualni sadržaj danas ugrožena pojavom globalno raširenog korporatističkog totalitarizma, koja je humanistički ideal slobodnog čovjeka, sposobnog za kritičko mišljenje i odgovorne odluke zamijenila idealom stvaranja profita u svrhu koncentracije moći i potpune kontrole nad svim parametrima ljudskog življenja,
MALECOVA NEJASNA POZICIJA u suvremenoj hrvatskoj glazbi kao i povremena razdoblja njegova potpunog iščeznuća iz glazbene prakse njegove matične sredine, nemaju, čini se, tako dramatični okvir. Oni su proizašli iz provincijalnog svjetonazora, kao posljedice – kako je sam Malec jednom napisao – nesigurnosti jedne male, prestrašene sredine. Uvijek podjednako zbunjene u zauzimanju stava kako prema vlastitim tako i prema tuđim vrijednostima. Umjesto težnje za brušenjem kriterija izgrađen je sustav pristajanja ili odbacivanja prema korisnosti trenutka ili fikciji moći koja se time dobiva. Zato je ambicija što bolje pozicioniranosti unutar hijerarhije vlasti ostala žuđenim idealom. Ona je za razliku od rizika kritičkog pogleda na sebe i druge, koji uključuje odluku, akciju i odgovornost, ostala prihvaćenim stanjem trajne ugode ovisnosti. Toga ima u svim sredinama. Ali nema samo toga, ili barem ne u onoj mjeri koja dovodi do autodestrukcije, do potiranja vlastite kulture, negiranjem i prešućivanjem postojanja njenih najvitalnijih dijelova…
Komentari