Faithless nisu uobičajeni plesni bend, jer da jesu, ne bi postojali već 20 godina, nego bi se raspali kao i većina plesnih bendova iz njihove generacije. Klavijaturistica Sister Bliss, pravim imenom Ayalah Bentovim, i pjevač Maxi Jazz, pravim imenom Maxwell Fraser, nisu uobičajeni glazbenici, jer da jesu, već bi se odavno razišli i zasigurno ne bi godinama razgovarali. Ona ima 44 godine, on 58, ona je radikalna brbljava ljevičarka, on je smireni budist. Kada su 2003. godine Faithless nastupili u zagrebačkoj Tvornici, s lakoćom su je rasprodali. Isto se dogodilo 2011. kada su rasprodali Malu dvoranu Doma sportova, zbog čega je koncert prebačen u Veliku dvoranu. Ovog puta, 14. srpnja, nastupit će na zagrebačkoj Šalati u sklopu dvodnevnog glazbenog festivala ’’Zagreb Calling”.

  • 20 godina postojanja britanska grupa Faithless obilježava turnejom
  • Na njoj će održati koncert i na zagrebačkoj Šalati, u sklopu festivala ‘Zagreb Calling’

 

U njezinu brbljavost, a njegovu smirenost uvjerili smo se i uživo u razgovoru za Nacional. Sister Bliss sada se sa smiješkom prisjeća početaka grupe koji nije bio nimalo lak. “Nismo napravili prvi album ‘Reverence’ zbog novca ili slave, samo se okupila grupa ljudi koja slično glazbeno razmišlja. Faithless nisu nastali kao brojni drugi bendovi, mi se nismo poznavali godinama, Maxi i ja nismo išli zajedno u školu, već smo se upoznali na snimanju prvog albuma. Faithless su rasli na drugačiji način, kao studijski projekt”. To je bio projekt Rolloa Armstronga, poznatijeg i kao starijeg brata britanske pjevačice Dido. Njihov prvi album “Reverence” iz 1996. isprva uopće nije bio dobro prihvaćen, sve dok pjesma “Insomnia” nije postala plesni hit, toliki da i dan danas nastaje kaos u svakoj diskoteci u kojoj se ta pjesma pušta. “To je istina, album ‘Reverence’ se isprva prodavao grozno. Nismo u to vrijeme uopće bili razočarani time jer smo uživali u stvaranju tog albuma i te glazbe. Napravili smo album za koji smo mislili da je dobar, što se kasnije pokazalo točnim, jer smo godinu dana kasnije počeli dobivati telefonske pozive sa svih strana svijeta. Razlog je bio taj što je ‘Insomnia’ postala svjetski hit. Time su se stvari počele mijenjati. No mi sami se nismo promijenili jer ‘Insomnia’ uopće nije bila predviđena da postane hit pjesma, nego nam je bilo najvažnije da objavimo album”, prisjeća se Dido.

Maxi Jazz tvrdi kako su DJ-i otkrili pjesmu “Insomnia”. “Iako su na albumu ostale pjesme drugačije od ‘Insomnie’ ljudi su shvatili da to nije samo još jedan album s house glazbom, nego se radi o nečem sasvim drugačijem što ih je možda zbunilo”, kaže nam Maxi Jazz i dodaje: “Ni dan danas ne znamo kako kategorizirati Faithless. Nitko ne zna kamo da nas svrstaju. Zovu nas plesnom grupom, ali mi smo više od toga, mnogo više. Naši najveći hitovi jesu plesni hitovi, ali na našim albumima nalazi se 20 posto plesne glazbe, ostatak je funky, hip hop, bluesy, souly glazba, a kako stalno nastupamo uživo onda se svrstavamo i u rock’n’roll grupe, ponekad smo i punky. Znate, kada gostujemo na festivalima onda ne nastupamo na bini na kojoj sviraju samo plesne grupe. Nastupali smo na glavnoj bini s Lennyjem Kravitzom, R.E.M.-om i sličnim izvođačima”.

KONCERTNI NASTUPI FAITHLESSA ONO JE PO ČEMU SE IZDVAJAJU OD BROJNIH PLESNIH BENDOVA JER U ŽIVO ČESTO ZVUČE I BOLJE NEGO NA ALBUMIMA FOTO: Gie Knaeps/Photoshot
KONCERTNI NASTUPI FAITHLESSA ONO JE PO ČEMU SE IZDVAJAJU OD BROJNIH PLESNIH BENDOVA JER U ŽIVO ČESTO ZVUČE I BOLJE NEGO NA ALBUMIMA
FOTO: Gie Knaeps/Photoshot

Zanimljivo, prva pjevačica Faithlessa bila je upravo Dido, koja je kasnije postala iznimno uspješna solo pjevačica. “Rollo je rekao kako može pjevati s Faithless sve dok oni ne nađu kvalitetnog pjevača ili pjevačicu. Time baš nije ohrabrio svoju sestru, zar ne? Dido je bila drugačija, uvijek je imala glas koji sam voljela slušati, čist i prekrasan. Ujedno, radila je jako puno da bi došla do uspjeha. Davala je 150 posto od sebe, radila je sve kako bi napravila uspješnu karijeru”, prisjetila se Sister Bliss. A onda je Rollo upoznao Maxi Jazza kojem je glazbena baza bila hip hop i rap. “Hip hop sam otkrio 1983. i prvo što sam bio rekao bilo je ‘kakva je ovo buka?’. Nakon toga sam se osjećao da me je zavela ta glazba jer je to bio sasvim drugačiji zvuk, kakav do tada uopće nisam čuo. U to vrijeme hip hop mi je imao značaj ka reggae jer si slušajući tu glazbu mogao saznati što se događa na Jamajci. Slušajući hip hop, znao si što se događa u Brooklynu i ostalim crnačkim kvartovima. Današnji komercijalizirani hip hop razlikuje se od onog iz osamdesetih jer je tada bilo nemoguće zaraditi novac stvarajući hip hop. Tada su ljudi samo radili glazbu koja je bila inovativna i inspirirajuća”, kaže nam Maxi Jazz, koji je poznati budist. “Budizam je sve u mom životu. Omogućio mi je da stvorim svoj pogled na život, za koji smatram da je onaj pravi. To mi omogućava da se razvijem kao ljudsko biće. Ujedno mi je budizam omogućio motivaciju kako bih stalno napredovao. Kada ne bih bio budist, ne bih mogao ništa reći o životnim vrijednostima, naročito kada se kroz tekstove obraćam mladim ljudima. U tom bih se slučaju davno prije prestao baviti glazbom”.

Sa sljedeća dva albuma, “Sunday 8PM” iz 1998. i “Outrospective” iz 2001., Faithless su s hitovima poput “God is a DJ” i “We Come 1″ učvrstili status jedne od najbolji plesnih grupa u Europi. Međutim, 2004. objavili su četvrti album “No Roots” s još jednim hitom, izrazito politizirano pjesmom “Mass Destruction”, s kojom su se odmakli od ostalih plesnih izvođača koji pjevaju o ljubavi i sreći, a tekst pjesme napisao je Maxi Jazz. “To nije bila poruka upućena tada samo Tonyju Blairu ili Georgeu Bushu, to je bila poruka svim ljudima ovog svijeta da s hrabrošću moramo prevladati oružje za masovno uništenje. Moramo biti aktivniji, a ne samo gledati na grozne stvari koje se događaju oko nas, zabiti glavu u pijesak i ignorirati ih. Svi mi pripadamo istom svijetu i moramo shvatiti zašto neki ljudi pate. Moramo nešto preventivno učiniti kako se to više ne bi događalo. Pitanje je zašto se sve to događa i zašto imamo takve svjetske lidere. Kada ljudi shvate da imaju snagu, onda neće dopustiti svojim vođama da ih vode u rat zbog kojeg neće biti kažnjeni. No ako će biti apatični i pasivni, onda će se događati opasne stvari. Nije problem u tome što ljudi misle da su slabi i što su zaboravili kako brinuti za bližnjeg svoga, nego u tome što postajemo sve više izolirani i udaljeni jedni od drugih, što je opasno stanje društva”, objasnila nam je Sister Bliss koja je kao ljevičarka bila u to vrijeme razočarana vladom Tonyja Blaira. “Za mene je to bila vrlo teška situacija jer sam izrazita ljevičarka, moja obitelj je oduvijek podržavala laburiste. Imamo demokraciju, ali i dalje vlada ideja o Engleskoj kao o vrlo konzervativnoj zemlji. To me rastužuje. Sjećam se da smo bili na turneji u vrijeme kada je Blair pobijedio na izborima i u tom smo trenutku mislili kako je to novi početak za Veliku Britaniju. Bili smo puni pozitivnih osjećaja, vjerovali smo da smo se konačno riješili vlade koju je obilježila korupcija, bijeda, pohlepnost i sebičnost te da Velika Britanija dobiva vladu kakvu zaslužuje. Blair je trebao predstavljati volju ljudi, ali on to uopće nije činio”.

Krajem 2006. Blair je još uvijek bio premijer, a Faithless su objavili album “To All New Arrivals” s još jednom politički vrlo angažiranom pjesmom “Bombs”. Godinu dana nakon što su 2010. objavili šesti album “The Dance” odlučili su se razići, iako su i nakon toga Maxi Jazz i Sister Bliss nastupali zajedno kao Faithless Sound System. “Bilo je turneja koje su bile užasno duge i čak bih rekla destruktivne, što je dovelo do raspada benda. Zbog duge turneje privatni život nam je stradao, prekidali smo ljubavne veze koje su nam bile važne, tako da to nije bilo ugodno vrijeme za nas. Sada se nalazimo u dobroj poziciji jer možemo sami odlučivati koliko ćemo, kada i gdje svirati”, kaže Sister Bliss. Početkom ove godine Faithless su se tako ponovo okupili i krenuli na turneju koja ih dovodi u Zagreb.

 

Komentiraj