Europu ugrožava osovina Atena-Moskva

Washington Mail

Prema Sirizinoj računici, I USPJEH I NEUSPJEH U TOJ BORBI za novac predstavljaju pobjedu. Ako uspiju, poslat će poruku da ljevica može lomiti leđa kapitalistima

Grčki premijer Alexis Cipras ima skrivenu europsku agendu. Dok u svojim izjavama proglašava europsko jedinstvo i solidarnost, njegova djela pokazuju da ultraljevičarska Sirizina vlada pokušava diskreditirati i oslabiti institucije Europske unije u provođenju „liberalne revolucije“. U svojim nastojanjima Cipras ima podršku Kremlja. Siriza je mješavina ljevičarskih kurioziteta, uključujući trockiste, maoiste i staljiniste. Zajednički cilj im je svrgavanje kapitalističkog sustava, koji današnji marksisti definiraju kao „neoliberalni poredak“. I dalje se zalažu za naivnu „klasnu borbu“, samo što buržoaziju sada predstavljaju „bankari i plutokrati“, a radničku klasu „narodne mase“. Za razliku od svojih prethodnika iz prošlog stoljeća, „neokomunisti“ se ne zalažu za nasilno preuzimanje vlasti, nego za to koriste izborni proces. Grčka javnost bila je toliko očajna i zatečena kontinuiranim padom životnog standarda da je slijepo vjerovala da će Siriza zaustaviti politiku štednje i predstaviti ekonomsku utopiju.

Od izbora prošloga siječnja, grčki neokomunisti uposlili su sve zamislive vještine u nagovaranje EU-a da oprosti goleme državne dugove i omogući nove zajmove uz minimalne uvjete. To je uključivalo i potraživanje velikih ratnih odšteta iz Drugog svjetskog rata od Berlina te udvaranje Španjolskoj i Portugalu, koji su odbili Sirizinu prosjačku škrabicu, izmoreni mukotrpnim krpanjem vlastitih proračunskih rupa. Prema Sirizinoj računici, i uspjeh i neuspjeh u toj borbi za novac, predstavljaju pobjedu. Ako uspiju, to će poslati snažnu poruku diljem Europe da radikalna ljevica može lomiti leđa kapitalistima. A ako ne uspiju, time će se pokazati bešćutnost vladajuće klase EU-a. Atenska strategija sastojala se od izvitoperenih pregovora praćenih virulentnom propagandom, osmišljenom da potkopava legitimitet EU-a. Kako bi stvorio uvjete za narodni ustanak protiv mjera štednje u Europi, Cipras ne mora biti uspješan, dovoljno je da posije zbrku i kaos. To je evidentno u njegovim nejasnim porukama i stalnoj promjeni stajališta oko izlaska iz EU-a. Besmrtnim riječima starih komunista rečeno: „Čim gore, tim bolje.“

Generiranje kaosa, nesigurnosti i konflikta, dio je Sirizine taktičke igre ostajanja ili odlaska iz Unije. Radikalizacija grčkoga društva slabi tradicionalne institucije, dok siromaštvo potiče rast socijalističke alternative, u kojoj rekonstruirana država preuzima kontrolu nad ključnim sektorima gospodarstva. Siriza također iskorištava nacionalizam, prikazujući Grčku kao žrtvu njemačkog revanšizma i omogućujući ekstremnoj desnici i ljevici stapanje u jednu vladu.
Siriza može tolerirati grčki ostanak u Europskoj uniji ako će time proširiti svoj utjecaj. Atena je procijenila da će bankari i plutokrati očajnički htjeti zadržati Grčku unutar EU-a kako bi izbjegli financijski kolaps, a dalekosežni ustupci ohrabrit će nove radikalne zahtjeve i ostalih zaduženih vlada. S druge strane, grčki izlazak iz eurozone također će, s obzirom na to da će stvoriti nesigurnost oko eura, inspirirati antikapitalističke proteste i u drugim državama te dovesti u sumnju cijeli EU projekt. Cipras je napustio pregovore s Briselom i založio se za referendum o prihvaćanju ili odbacivanju uvjeta europskih zajmova. Siriza je procijenila da će glas „ne“ ojačati njen položaj. S druge strane, glas „da“ oslobodit će je od odgovornosti za zanemarivanje izbornih obećanja i dati mandat za pregovore oko trećeg programa spašavanja, kroz koje će Atena nastaviti izazivati institucije EU-a. Osim toga, takav rezultat može požuriti prijevremene izbore koji će ponovo odgoditi i dezorijentirati pregovore s kreditorima. Ulozi su visoki, a u toj igri Siriza je usuglašena s Moskvom. Iako je Rusija davno odbacila svaki oblik komunizma, u Grčkoj je još uvijek doživljavaju kao antiimperijalističkog (antiameričkog) starijeg brata, uz čiju pomoć bi mogli uništiti europski neoliberalni sustav. A što se Kremlja tiče, Sirizina agenda odgovara njegovim vlastitim ciljevima da se podijeli EU i izolira Njemačka. Grčka i Rusija također mogu u tandemu raditi na sabotaži transatlantizma, pogotovo ako Atena počne dovoditi u pitanje svoje obaveze u NATO-u. Moskva će tada iskoristiti Atenu da ubrza svoj projekt „velike Rusije“ na europskom istoku.

Kremlj ohrabruje Atenu da se odupre pritisku MMF-a i Europske centralne banke, čime bi dala zamaha bilateralnim odnosima na obostranu korist. U svijetlom primjeru kolaboracije, planirano je da Turski tok (rusko-turski plinovod) prolazi kroz Grčku, ignorirajući propise Europske unije. Osvetoljubiva Atena, kojoj očajnički trebaju sredstva, mogla bi odlučiti minirati energetsku sigurnost EU-a, podupirući rusku monopolizaciju. Dužnosnici EU-a javno su razočarani ponašanjem Sirize. Njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble optužio je Atenu da opetovano zanemaruje svoje obveze. Šef Europske komisije Jean-Claude Juncker ustvrdio je da su svi grčki prijedlozi bili „zakašnjeli“ ili „namjerno izmijenjeni“ te da ne može shvatiti zašto bi bilo koja vlada zemlje članice EU-a, uživala u potkopavanju njenih institucija, testiranju mogućnosti raspada i poticanju bijesa i gladi za revolucijom u narodu.

Prema komentaru iz dnevnih novina I Avyi, koje podržavaju Sirizu, „val simpatija za borbu grčkog naroda“ okupit će opoziciju diljem Europe protiv „prijetnje koju sivi bankarski neoliberalizam predstavlja cijelom kontinentu“. U vladi ili izvan nje, neokomunisti će nastaviti poticati narodne nemire usmjerene protiv projekta EU-a, kako bi ubrzali antiliberalnu revoluciju. Naravno, puno su opasniji ako su na vlasti jer tako mogu gurnuti Grčku s fiskalne litice. Grčka sebi najbolje može pomoći napuštanjem eurozone, ali ostajanjem u Europskoj uniji, prema primjeru ostalih osam država koje su zadržale vlastitu valutu. To će biti vrijedna lekcija svim državnim središtima koja su u opasnosti zbog lošeg upravljanja proračunom, a Grčkoj će pružiti mogućnost da restrukturira svoju ekonomiju. Atena je protratila pet godina na kontraproduktivne akcije spašavanja, a sve to vrijeme nije uspijevala reformirati svoj korumpirani klijentelistički sustav. U godinama koje slijede Brisel i Washington moraju omogućiti Grčkoj strukturalne operacije kakve su provedene u srednjoistočnoj Europi nakon pada komunizma. Time će spriječiti da Grčka postane sredstvo ambiciozne Rusije.

Komentiraj