Europska unija će u 2016. godini dobiti Kuću europske povijesti, prvi muzej koji svojim postavom objedinjuje povijesti europskih država u zajedničku povijest Europe.

Želja je da Kuća europske povijesti pridonese razumijevanju europske povijesti u širem, globalnom kontekstu, kao i debati o Europi i procesu integracije. Fokus stalnog postava, koji će biti predstavljen i multimedijskim sadržajima i interaktivnom tehnologijom, bit će na europskoj povijesti dvadesetog stoljeća i na povijesti europske integracije.

Zgrada Eastman

Muzej će biti smješten u Art Deco zgradi Eastman, u Parku Léopold, nedaleko od glavne zgrade Europskog parlamenta u Bruxellesu. Zgrada je dovršena 1935. godine a svečano ju je otvorio tadašnji belgijski kralj Leopold III. Njezinu izgradnju naručio je George Eastman, američki poduzetnik i inovator, najpoznatiji po osnivanju Kodaka i uvođenju filmske role u svijet fotografije, koji je u nju smjestio svoj zubarski institut namijenjen siromašnijim građanima Bruxellesa. Za izgled zgrade zaslužan je švicarski arhitekt Michel Polak koji je u Art Deco stilu projektirao i mnoge druge briselske zgrade, poput Residence Palace ili Hotela Plaze.

Za obnovu i proširenje te zgrade Europski parlament namijenio je 31 milijun eura,  a za stalni postav izložbe 21 milijun eura. Dodatnih 3,75 milijuna bit će uloženo u proširenje kolekcije. Zgradi će se proširiti dvorište i krov, te će se renovirati njezina fasada.

Stalni postav

Stalni postav muzeja imati će šest tema, najavljeno je 2013. godine u dokumentu Europskog parlamenta. Sadržaj će biti dostupan na svih 24 službenih jezika Europske unije jer je “multijezičnost je obilježje kulturne različitosti Europe, što Kuća želi prikazati i kroz svoj rad”, obrazlaže Europski parlament na svojim stranicama.

Prva tema, “Oblikovanje Europe”, posjetitelje će upoznati s ključnim pitanjima europske povijesti, te će služiti kao uvod u problematiku Kuće europske povijesti kao sabirnom točkom europskog sjećanja koja nadilazi nacionalne i regionalne perspektive zajedničke europske povijesti. Ova tema bavit će se stvarima poput pitanja nacionalnog i transnacionalnog identiteta, različitosti percepcija ili pojmom “centra i periferije”.

Druga tema, “Uspon Europe”, fokusirat će se na 19. stoljeće kao vrijeme pobuna i revolucija, razdoblje u kojem je Europa doživjela radikalne promjene u političkim, ekonomskim i društvenim sferama, prešavši s feudalizma na moderno društveno uređenje. Ovaj dio postava bavit će se pojavom nacionalizma kao temelja suvremenih država, industrijalizacijom, novim društvenim skupinama kao što su buržoazija ili radnička klasa, rastom europskog kolonijalizma i sličnim pojavama.

Sljedeća tema, “Pomrčina Europe”, bavit će se prvom polovicom dvadesetog stoljeća, “mračnijim” razdobljem kojeg su obilježila dva svjetska rata, ekonomska kriza i sveopći metež u Europi.

“Podijeljena kuća”, četvrta tema, prikazat će pad Europe koji se dogodio nakon Drugog svjetskog rata – od vodeće svjetske sile ona je postala devastirana, podijeljena i ovisna o dvije supersile koje kroje njenu sudbinu. U ovom razdoblju započeo je proces europske integracije koji je postavio temelje Europskoj uniji kakvu poznajemo danas.

Peta tema, “Probijanje granica”, bavi se turbulencijama u europskom društvu od sedamdesetih godina do kraja Hladnog rata, događajima poput svjetske recesije koja je u sedamdesetim godinama zaustavila europski gospodarski rast i prokazala njezinu energetsku nezavisnost, raznih društvenih nemira, pada posljednjih diktatura u zapadnoj Europi, uspostavljanja ljudskih prava kao temelja društvene norme, revolucijama 1989. godine i pada Berlinskog zida.

Posljednja tema je “Pogled naprijed”, te se ona razlikuje od ostalih po tome što će posjetiteljima dati priliku da evaluiraju svoj posjet i pozvati ih da istraži kako će u budućnosti izgledati uloga nacionalne države, načini na koje će se Europa nositi s ekonomskim i demokratskim, te pitanjima različitosti, nacionalizma, demokracije i ljudskih prava. Ova tema biti će obogaćena raznim interaktivnim alatima za daljnje učenje i istraživanje.

Muzeji kao pokretači društvene kohezije

radu iz 2012. godine “Razvoj europskog identiteta: nedovršeni posao” u Europskoj komisiji su zaključili kako iskustvo zajedničke povijesti vodi do kolektivnog identiteta time što u javni diskurs dolaze zajednička iskustva o kojima se razgovara.

S tom mišlju su pokretani projekti poput Eunamusa, trogodišnjeg istraživačkog projekta, završenog 2013. godine, koji je se bavio načinima na koji europski nacionalni muzeji mogu pridonijeti društvenoj koheziji Europe. Zaključak projekta bio je da muzeji imaju neispunjeni potencijal u izgradnji prekogranične društvene kohezije.

Projekt Kuće europske povijesti inicirao je bivši predsjednik Europskog parlamenta Hans-Gert Pöttering koji ju je u svom inauguracijskom govoru u veljači 2007. godine najavio kao “mjesto gdje će se zajednički njegovati sjećanje na europsku povijest i proces europskog ujedinjenja i koje će služiti kao mjesto na kojem će sadašnji i budući građani Unije oblikovati europski identitet”.

Pöttering rekao je da će se ovaj muzej “fokusirati na značajne fenomene u povijesti Europe, predstavljajući različite poglede na razne interpretacije povijesti”, prenosi Politico.eu.

 

  • Pöttering je jedan od članova Grupe za pomirenje europskih povijesti, grupe u Europskom parlamentu, sačinjenu od svih stranaka, kojoj je cilj suočavanje s totalitarnom poviješću europskih zemalja.

 

Tadašnji predsjednik komisije, José Manuel Barroso, podržao je njegovu inicijativu. Iste godine osnovani su odbori stručnjaka, povjesničara i muzeologa koji su osmišljavali koncept budućeg muzeja. Akademski tim koji je započeo konkretniji rad na finaliziranju projekta, planiranju izložbi i postavu muzeja osnovan je 2011. godine, no do krajnje provedbe projekta čekalo se do ove godine, kada su napokon odobrena proračunska sredstva. Europska komisija iz proračuna za 2016. godinu osigurala je 800 tisuća eura.

Institucionalni instrumenti provedbe

Kuća europske povijesti surađuje s mrežama i institucijama diljem Europe, na međunarodnoj, lokalnoj i državnoj razini, a za uspješnu provedbu oslanja se na nekoliko institucionalnih instrumenata.

Na vrhu je Vijeće povjerenika, tijelo kojim predsjeda Hans-Gert Pöttering, bivši predsjednik Europskog parlamenta i idejni začetnik muzeja, a osim njega Vijeće čine visokopozicionirani političari i ličnosti, spajajući europske institucije i briselske vlasti. Vijeće nadgleda upravljanje projektom, a u njemu su zastupljena i nadležna tijela Parlamenta.

Povijesnim pitanjima bavi se Akademsko vijeće, kojim presjeda Włodzimierz Borodziej, poljski povjesničar specijaliziran za modernu europsku povijest i poljsko-njemačke odnose i bivši prorektor Varšavskog sveučilišta. Ono savjetuje o povijesnim i kustoskim pitanjima, a u njemu sjedi velik broj povjesničara i stručnjaka iz svjetski poznatih muzeja.

Za pripremu izložbi i strukturiranje muzeja odgovoran je Akademski projektni tim kojeg vodi povjesničarka i kustosica Taja Vovk van Gaal.

 

Komentiraj

FOTO:EPA
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.