Gesta jednog maratonca skrenula je svjetsku pozornost na stanje u Etiopiji, u kojoj vladajući već godinama pod krinkom borbe protiv terorizma ugnjetavaju i marginaliziraju narod Oromo

Etiopija, druga najmnogoljudnija država u Africi, nalazi se pred krizom velikih razmjera koja je do netom završenih Olimpijskih igara u Rio de Janeiru prošla nezamijećeno u svjetskim medijima i na koju zapadni političari gotovo uopće nisu obraćali pažnju. Međutim, jedan potez srebrnog maratonca Feyise Lilese bio je dovoljan da se zbivanja u ovoj državi nađu na naslovnim stranicama svjetskih medija. Lilesa je nakon što je primio srebrnu medalju posljednjeg dana Olimpijskih igara otkrio da strahuje za svoj život zato što je prosvjedovao protiv etiopskih vlasti koje su posljednjih devet mjeseci ubile više od tisuću pripadnika naroda Oromo. Lilesa je prilikom prolaska ciljem napravio križ rukama, što je znak protesta protiv vladajućih u Etiopiji.

NJEGOV NAROD tijekom povijesti marginalizirala je etiopska vlada, a trenutačno prosvjeduje protiv države i premijera koji žele proširiti glavni grad Adis Abebu na njihovu zemlju. Nakon što su se ljudi pobunili, krenula je serija ubojstava, uhićenja i mučenja u zatvorima, a mnogi su tijekom masakra radili rukama isti znak kakav je Lelisa napravio u Riu. Tako je zainteresirao svjetsku javnost za događaje u državi u kojoj živi više od 90 milijuna ljudi i koja je svjetskoj javnosti poznatija po sjajnim atletičarima, nego po burnoj političkoj prošlosti i čestim sukobima. Iako posljednjih nekoliko godina Etiopijom napokon vlada mir, on je bio kratkog vijeka i od prosinca prošle godine gotovo svakodnevno se sukobljuju državni organi i pripadnici naroda Oromo. Demonstracije Oromaca vjerojatno su i najznačajniji politički događaj i najveći otpor vladajućima od smrti premijera Melesa Zenawija 2012. koji je Etiopijom vladao gotovo dva desetljeća.

OROMCI SU ZAPOČELI prosvjed u prosincu prošle godine, nakon što je vlada na čelu s premijerom Hailemariamom Desalegnom objavila plan o proširenju glavnoga grada Adis Abebe na zemlju koja je stoljećima njihovo vlasništvo. Bila je to posljednja u nizu odluka koja je direktno oštetila najveću etničku skupinu u Etiopiji koja broji gotovo 30 milijuna ljudi. Oromci su ovaj plan vidjeli kao nastavak višegodišnjeg šikaniranja koje čini vlada u Adis Abebi, a kojem je cilj raseljavanje njihova naroda i oduzimanje zemlje u okolici glavnoga grada. Kada su krenule prve masovnije demonstracije, vlada je optužila organizatore da pokušavaju narušiti teško stečeni mir u Etiopiji te da surađuju s muslimanskim terorističkim organizacijama. Od prosinca prošle godine do danas organizirano je nekoliko stotina velikih demonstracija, a vladine su ih snage često vrlo brutalno prekidale te je po službenim podacima ubijeno oko sto demonstranata, dok je po podacima Human Rights Watcha samo u proteklih mjesec dana u demonstracijama ubijeno preko 400 Oromaca. Ali ta brojka nije ni približno točna kada se pridoda tisuće ubijenih i uhićenih osoba kojima se gubi svaki trag, a koje su policija i vojska pokupili iz njihovih domova pod optužbom da su sudjelovali u pobuni protiv vlasti.

Narod Oromo čini trećinu od gotovo 100 milijuna stanovnika Etiopije, ali je kroz povijest potpuno marginaliziran te su njegovi pripadnici gurnuti na dno etiopskog političkog i društvenog života. Oromska kultura i jezik su zabranjeni, a oromski etnički identitet je stigmatiziran, pa su pripadnici tog naroda postali gotovo nevidljivi unutar etiopskog društva. Bez perspektive i ikakva utjecaja, bilo je pitanje vremena kada će se pokrenuti veliki val nezadovoljstva, a nakon što je vlada započela oduzimati zemljište, narod je izgubio strpljenje i krenuo u borbu protiv vladajuće stranke koja je na vlasti dvadeset godina. U tih dvadeset godina čelnici Narodne republikanske demokratske fronte održavali su stalno stanje napetosti između Oromaca i Amharasa, dviju najvećih etničkih skupina u Etiopiji i to tako što su Oromce proglasili separatistima koji ne žele jedinstvenu Etiopiju. Proglasivši Oromce separatistima i suradnicima terorističkih skupina, vlada u Adis Abebi krenula je u sistematsko praćenje i uhićivanje vodećih oromskih političara i intelektualca, a sve to je napravljeno uz podršku velikih zapadnih sila. Sjedinjene Američke Države Etiopiju vide kao jednog od glavnih saveznika u Africi kada je u pitanju borba protiv terorizma i visoki američki dužnosnici često su davali nevjerojatne izjave, u kojima su hvalili napredak i demokratičnost etiopskog društva i vlade. Tako je 2012. američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima Susan Rice bivšeg premijera Melesa Zenawija opisala kao “neobično mudrog vođu koji je od Etiopije stvorio demokratsku zemlju s visokim standardima zaštite ljudskih prava”. Prošle je godine visoka dužnosnica State Departmenta Wendy Sherman izjavila da Etiopija “na svakim izborima sve više napreduje i da postaje demokratska država po svim zapadnim standardima”. Koliko su ti demokratski standardi poštovani u Etiopiji govori i to da je na izborima koji su održani nekoliko dana nakon što je Wendy Sherman dala ovu izjavu, vladajuća stranka osvojila 100 posto mjesta u parlamentu te je potpuno nestala i jedina opozicijska stranka koja je imala nekoliko mjesta u prijašnjem sazivu. Kao nagradu za poštovanje zapadnih demokratskih standarda, Etiopiju je početkom ove godine prvi put u povijesti posjetio jedan američki predsjednik. Iako je malo ublažio riječi pohvale etiopskoj vladi, Barack Obama prilikom govora u Adis Abebi istaknuo je da mu je zadovoljstvo što je mogao prihvatiti poziv demokratski izabrane vlasti.

  • VLADA U ADIS ABEBI tvrdi da je oromski separatizam jedan od glavnih destabilizirajućih čimbenika etiopskog društva te optužuje vlast u Eritreji da podupire pobunu Oromaca

MEĐUTIM, IZVJEŠTAJI RAZNIH organizacija vlade SAD-a govore o Etiopiji kao policijskoj državi čiji obavještajni sustavi nadziru svoje građane do najnižih razina. Posljednji izvještaji State Departmenta koji su procurili u javnost navode da je rat protiv terorizma koji je pokrenuo George Bush omogućio etiopskoj vladi političke i pravne instrumente za smanjivanje ljudskih sloboda, kao što su sloboda govora te okupljanja i udruživanja u političke stranke. Usprkos tome, SAD službeno i dalje snažno podupire vladu u Adis Abebi, a premijer Hailemariam Desalegn tvrdi da iza pobune naroda Oromo stoje vlasti u Eritreji potpomognute Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Egiptom. Naime, Etiopija je većinski kršćanska država, dok je susjedna Eritreja većinski muslimanska te je svoju nezavisnost proglasila 1993., nakon što se odcijepila baš od Etiopije. Uz jedan kratki vojni sukob 1998., između dviju država cijelo vrijeme vlada razdoblje “hladnog” mira koji tijekom posljednjih nekoliko mjeseci prijeti prijelazom u “vruću fazu”. U središtu današnjega spora su, osim njihovih tradicionalnih sukoba, projekti vezani uz izgradnju brane na izvoru Plavog Nila koju je inicirala Adis Abeba. Uz to su etiopske vlasti odlučile smanjiti utjecaja Saudijske Arabije jer tvrde da ta država stoji iza ustanka naroda Oromo koji velikom većinom čine muslimanski vjernici. Zbog toga je Adis Abeba prije dvije godine deportirala niz saudijskih propovjednika pod optužbom da raspiruju protuvladine prosvjede.

Vlada u Adis Abebi tvrdi da je oromski separatizam jedan od glavnih destabilizirajućih čimbenika etiopskog društva te optužuje vlast u Eritreji da podupire pobunu Oromaca, ali je optužuje i za eskalaciju napetosti na granici dviju država. Prije nekoliko dana glasnogovornik etiopske vlade Getachew Reda izjavio je kako je Etiopija, u slučaju ugrožavanja njene nacionalne sigurnosti, spremna protiv Eritreje započeti “masovne totalne vojne akcije”. Etiopski premijer Desalegn nedavno je upozorio SAD na sve veći utjecaj arapskih država na Eritreju te tvrdi da su djelovanje Eritreje i njena predsjednika Isaiasa Afewerkija uvjetovani potporom Rijada i Abu Dhabija. Da u tome možda ima i istine govori i podatak da je saudijski ministar obrane i nasljedni princ Muhammed bin Salman u travnju potpisao s Eritrejom pakt o strateškom partnerstvu u sferi obrane i sigurnosti, a UAE su pod svoj nadzor stavili bivšu vojnu bazu u Eritreji. Nju koriste kao “odskočnu dasku” za svoje zrakoplove u okviru vojnih akcija koalicije arapskih zemalja na susjednom jemenskom bojištu. Ta baza ujedno je i glavni logistički čvor za ulazak vojnih brodova UAE-a koji opskrbljuju emiratske vojne postrojbe u jemenskom glavnom gradu Adenu. Osim toga, bogate arapske monarhije investiraju najmanje 50 milijuna dolara u obnovu lučke i cestovne infrastrukture u Eritreji. U cijelu zamršenu igru između Etiopije i Eritreje upleo se i Egipat koji uz pomoć Eritreje nastoji izvršiti pritisak na Adis Abebu kako bi zaustavio njezin plan izgradnje brane na Plavom Nilu koja će drastično promijeniti razinu te rijeke nizvodno od brane. To je za Egipat najvažnije sigurnosno pitanje od kojeg će u velikoj mjeri ovisiti njegov agrarni sektor koji će se u velikoj krizi, prema predviđanjima stručnjaka, naći već 2017. i 2018. godine.

PROBLEM S ERITREJOM i arapskim lobijem na tom području Afrike etiopska vlada iskoristila je da bi se konačno obračunala s narodom Oroma jer tvrde da su njihove demonstracije organizirane uz potporu Eritreje i da su neke oromske političke organizacije financirali Saudijska Arabija i UAE. Kao dokaz tome navodi se sastanak za koji vlasti u Adis Abebi tvrde da se održao u glavnom gradu Eritreje, Asmari. Na tom su sastanku navodno sudjelovali predstavnici obavještajnih službi Saudijske Arabije i UAE-a te visoki dužnosnik Fronte za oslobođenje Oroma (Oromo Liberation Front) Omgita Sharo. Etiopska vlada tvrdi da je na tom sastanku dogovoren plan koji će iskoristiti borce naroda Oromo za destabilizaciju stanja na etiopsko-eritrejskoj granici. Iako dosad nema službene potvrde da se takav sastanak doista i održao, posljednjih nekoliko tjedana represija protiv naroda Oromo dodatno je pojačana, što je u konačnici i uzrokovalo protest maratonca u Rio de Janeiru. Lilesa je najavio da se neće vratiti u Etiopiju jer strahuje za svoj život, a već stižu najave da bi politički azil mogao dobiti uSAD-u. Dakle, upravo u onoj državi koja je najveći pokrovitelj akcija protiv njegova naroda u Etiopiji.

Komentiraj

FOTO:Guliver/Getty Images
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.