• Od spomenutog broja endemičnih vrsta i podvrsta čak 110 njih su tzv. stenoendemi
  • Područja mjesta biodiverziteta su gotovo sva krška područja od Alpa na sjeveru do grčkih planina na jugu
  • Ilustrativan primjer uskog stenoendema je Teutina zvončica, poznata s jedinog lokaliteta kod Teutine špilje u Oključini na otoku Visu

Hrvatska je doslovce cvjetna dolina i to jedna od dvadesetak najcvjetnijih u svijetu, tako bi najkraće prosječno obrazovani čitatelj mogao predstaviti netom izišlu knjigu “Endemi u hrvatskoj flori”, koju je stručna javnost ocijenila važnom pojavom u povijesti hrvatske botanike.

Dugogodišnji je to rad četiriju hrvatskih botaničara i prva cjelovita kritička sinteza u Hrvatskoj o bilju kome je sudbina da uspijeva samo na uskom životnom prostoru.

Ocjena počiva na činjenici da Hrvatsku nastanjuju najmanje 384 biljna endema. U odnosu na jedinicu prostora, to Hrvatsku ubraja među dvadesetak vrućih točaka biljnog biodiverziteta u svijetu.

Stoideset stenoendema

Autori Toni Nikolić i Sandro Bogdanović iz Zagreba te Milenko Milović iz Šibenika i Nenad Jasprica iz Dubrovnika, zajedno s 30 autora fotografija i nizom drugih suradnika, prihvatili su se rada čiji obim dosad nije proveden u Hrvatskoj, a koji je akumulirao višestoljetna istraživanja domaćih i stranih botaničara.

Neki statistički podaci govore o količini posla – pri izradi knjige analizirani su nalazi s tisuća mjesta i literaturnih navoda i blizu šest tisuća neobjavljenih zapažanja. Odgovornost rada ogleda se u obavezi provjere vjerodostojnosti mnoštva ranije zapisanih podataka, što se prema Toniju Nikoliću pretvaralo u zamršene probleme botaničke forenzike.

Od spomenutog broja endemičnih vrsta i podvrsta čak 110 njih su tzv. stenoendemi, što bi se moglo smatrati endemima endema. Autori su zauzeli stav da je endem biljka čiji životni prostor na prelazi oko 40 tisuća četvornih kilometara, a stenoendem četiri tisuće četvornih kilometara, premda ponekad površina njegovog životnog prostora spadne na svega nekoliko kvadratnih kilometara.

Ne postoje dvije autorske grupe koje će posao određivanja endema napraviti isto, kazao je Nikolić.

Ilustrativan primjer uskog stenoendema je Teutina zvončica, poznata s jedinog lokaliteta kod Teutine špilje u Oključini na otoku Visu. Ta višegodišnja stabljika visine desetak centimetara, koja završava cvatovima s četiri plavoljubičasta cvijeta, poznata je sa svega 250 svojih jedinki.

Sreća je što raste u okomitim vapnenačkim stijenama iznad mora, pa joj je stanište nedostupno, ističe autor Sandro Bogdanović.

Inače, Teutina zvončica spada u iznimnu skupinu zvončića serije Garganiceae, koja obuhvaća tri hrvatska, dva talijanska i tri balkanska endema. Jedan od njih, Tomasinijev zvončić, zauzima na Učki iznad Lovrana tek šest do sedam četvornih kilometara životnog prostora.

Prema izračunu koji se nalazi u knjizi, Hrvatska je i deset puta bogatija endemima od očekivanog. Naime, uobičajeni logaritam biodiverziteta prema površini zemlje iznosi 0.9 posto, a u Hrvatskoj 7.6 posto!

Biljni endemi u 99.2 posto slučajeva pripadaju velikoj skupini cvjetnjača. Prema porodicama, tridesetidevet ih spada u glavočike te mahunarke s 37 endema.

Flora Hrvatske nije samo nacionalno blago, nego i blago planeta, ističu autori i napominju da su to vrste i podvrste jedinstvenih, često dugih evolucijskih linija, koje sadrže jedinstvene i neponovljive genotipove neslućenih bioloških potencijala.

Neka područja Hrvatske posebno se ističu po broju stenoendemičnih biljaka, pa ih stručnjaci zovu “centri endemizma”. To su Kvarner i obalno području Kvarnera, Velebit, ušće Krke i šibenski arhipelag, srednjodalmatinski i južnodalmatinski otoci, Biokovo i Konavle.

Područja mjesta biodiverziteta su gotovo sva krška područja od Alpa na sjeveru do grčkih planina na jugu.

Zbog uskog područja života i uništavanja staništa na kojima obitavaju, te su biljke ugrožene. Čak 13 vrsta i podvrsta suočeno je s opasnošću od izumiranja, četiri su kritično ugrožene, tri su ugrožene, itd.

Istraživanja stara nekoliko stoljeća

Jedna od najugroženijih je Dalmatinska iglica, poznata s malog prostora na brdu Sv. Ilija na Pelješcu. Jabučki klinčić globalno je izumrla vrsta i stručnjaci već dugo ne mogu pronaći njegove primjerke na otoku Jabuci.

Građa knjige obuhvatila je istraživanja stara nekoliko stoljeća. Neki podaci sežu u 1753. godinu, kad je opisan stenoendem Dubrovačka zečina. Međutim, prisutan je i zapažen broj otkriće koja datiraju od 2000. godine do danas. Najnovije je iz prošle godine, stenoendem Teutina zvončica, a jedan od autora opisa vrste je koautor knjige Sandro Bogdanović.

Prema mišljenju promatrača, knjige poput “Endemi u hrvatskoj flori” Nakladničke kuće Alfa može napraviti samo vrlo stručna, altruistična i dobro organizirana skupina istraživača, koja je tim djelom podigla hrvatsku botaniku na veći rang.

Unatoč tome autori upozoravaju da brojna pitanja ostaju neriješena iz te problematike ostaju. Čak 102 endema za sada nisu obrađena u dostajnoj mjeri, zbog nedostatka ili dvojbenih podataka. Neki endemi će po svemu sudeći otpasti iz toga popisa, poput poznate i amblematske hrvatske sibireje, jer je molekularno utvrđeno da nema bitne razlike između nje i Altajske sibireje iz Azije.

Također, u stručnoj javnosti se ističe da je ta knjiga bačena rukavica drugim područjima biologije, koja također imaju što pokazati u vezi s hrvatskim biodiverzitetom.

Komentiraj