Zbog izjave u Uredu predsjednice SDSS sumnja da je Rašković ucijenjeni dvostruki agent koji za HDZ razbija srpsku manjinu

Kopija spornog neklasificiranog dokumenta u kojem je Tomislav Karamarko naveo da je Mirko Rašković, donedavni saborski zastupnik SDSS-a, bio prvoklasni hrvatski špijun u Domovinskom ratu, gotovo četiri godine bila je dostupna manjem broju Karamarkovih oponenata unutar HDZ-a te čelnicima pojedinih braniteljskih udruga bliskih HDZ-u. To je Nacionalu ispričao dugogodišnji član HDZ-a kojem je preslika tog dokumenta, s još jednim sličnim, dostavljena kako bi se pokušalo osujetiti Karamarkovo preuzimanje HDZ-a.

Uoči unutarstranačkih izbora u HDZ-u tim se dokumentom pokušalo Karamarka kompromitirati tvrdnjama da je kao ravnatelj SOA-e pripadnicima srpske nacionalne manjine potpisivao sumnjive i teško provjerljive ratne biografije. U ponedjeljak ujutro objavljivanje preslike tog dokumenta u tjedniku Telegram od prošle subote, poslužilo je kao povod da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zatraži od Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost da provede nadzor u Sigurnosno obavještajnoj agenciji (SOA). Ona se na taj potez nominalno odlučila zbog zabrinutosti za građane koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a posebice zbog pripadnika srpske nacionalnosti koji su tijekom rata stali u obranu hrvatske države.

MEĐUTIM, INFORMACIJAMA O RAŠKOVIĆEVOM RATNOM PUTU baratao je još prije nekoliko godina i Jovan Ajduković, predsjednik SDSS-u konkurentske Naše stranke iz Vukovara. On je još tijekom 2012. i početkom 2013. javno iznio podatak da Rašković prima braniteljsku vojnu mirovinu MORH-a u iznosu od 7.312,67 kuna za “izuzetan doprinos u obrani suvereniteta RH”. Ajduković je tvrdio da je uvjerenje koje je Raškoviću bilo neophodno da ostvari pravo na spomenutu mirovinu i koje govori o njegovu ratnom putu 1991.-1995., potpisao bivši ravnatelj SOA-e i ministar MUP-a, a sadašnji predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko. To sugerira da je on u najmanju ruku stekao uvid u spomenuti dokument zbog kojeg je sada naložena istraga u SOA-i ili da je dobio informaciju od ljudi koji su taj dokument vidjeli. U SDSS-u smatraju da Ajduković ima jako dobre odnose s HDZ-om te da čak djeluje i kao svojevrsni savjetnik vukovarsko-srijemskog župana Bože Galića. Objavljivanje podataka o braniteljskoj mirovini i ratnom putu Mirka Raškovića 2012. trebalo je poslužiti, kako smatra Nacionalov izvor, u političkim obračunima između HDZ-a i SDSS-a na lokalnoj razini u Vukovaru i pritom pomoći konkurentskoj srpskoj opciji koju predstavlja Ajduković. Zato bi istraga oko “curenja informacija iz SOA-e” u najmanju ruku trebala uključiti i Ajdukovića, ali i pojedine dužnosnike HDZ-a i čelnike pojedinih braniteljskih udruga koji su spomenutim dokumentom raspolagali.

PROŠLOTJEDNA OBJAVA SPORNOG DOKUMENTA iskorištena je kako bi se pokazalo da je Tomislav Karamarko nedavno lagao tvrdeći da Mirku Raškoviću nije potpisao ratni put, što je pak otvorilo put sumnjama da je Rašković zbog ucjena miljea bliskog HDZ-u napustio SDSS i uskratio svoju potporu Zoranu Milanoviću.

Sve je to, kako se čini, tek početak pravog zapleta u po nekima najvećoj špijunskoj manipulaciji u povijesti hrvatskih izbora, koja je započela nakon što se Mirko Rašković tijekom prvog kruga konzultacija kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović požalio na prijetnje.

Više izvora bliskih SDSS-u ispričalo je Nacionalu da vodstvo SDSS-a sumnja da je Mirko Rašković, donedavno njihov saborski zastupnik, iskoristio svoja specifična špijunska znanja kako bi, kao dugogodišnji suradnik hrvatskih sigurnosnih službi, destabilizirao srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj te kako bi, možda i pod nekim inozemnim utjecajima, pokušao kompromitirati Zorana Milanovića i osujetiti njegovo nastojanje da ponovo postane hrvatski premijer.

I izvori bliski SDSS-u i visoki izvor iz Ureda predsjednice Nacionalu su prenijeli tvrdnje da Mirko Rašković u možda najveću višestruku špijunsku manipulaciju u povijesti hrvatskih parlamentarnih izbora, pokušava uvući Zorana Milanovića. Prema tvrdnjama tih izvora, Rašković je na konzultacijama u Uredu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović izjavio da su mu njegovi kolege iz SDSS-a slikovito prenijeli da će ga Zoran Milanović koštati života ako on uskrati svoju podršku koaliciji Hrvatska raste, koju Milanović predvodi.

  • ‘ŠTO SURADNIK SLUŽBE RADI U POLITIČKOJ stranci i zašto tu stranku vuče prema jednoj opciji? Kad se prestao javljati, analizirali smo njegovo ponašanje i shvatili da je to bila organizirana stvar’, kažu iz SDSS-a

“AKO NE POTPIŠEŠ ZA SDP I KOALICIJU HRVATSKA RASTE, Milanović će ti skinuti glavu”, to je rečenica koju je Rašković prepričao visokom dužnosniku Ureda predsjednice kada ga je 26. studenoga, na njegov zahtjev, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović primila na konzultacije. Rašković je visokom dužnosniku Ureda predsjednice ispričao da mu je to u telefonskom razgovoru rekao potpredsjednik SDSS-a Mile Horvat, koji je također saborski zastupnik te stranke. To je Nacionalu potvrdio izvor iz Ureda predsjednice.

Izvori bliski SDSS-u tvrde da su Horvat i Rašković doista telefonski razgovarali, ali da u tom razgovoru nije bilo pritisaka, nego ga je tako sebi protumačio Rašković. Isti izvori tvrde da je tijekom spornog telefonskog razgovora, u društvu svjedoka koji su ga čuli, Rašković otprilike ovako upitao Horvata: “Je li vi to meni kažete da će mi se skinuti glava?” Izvori bliski SDSS-u tvrde da je taj razgovor Rašković iskoristio kako bi u Uredu predsjednice proizveo konstrukciju prema kojoj mu se prijeti, odnosno prema kojoj se spominje da će mu Milanović skinuti glavu.

Izvor blizak Uredu predsjednice izjavio je Nacionalu da je Rašković na konzultacijama na Pantovčaku rekao da se osjetio izmanipuliranim nakon što su se predstavnici manjina u Saboru sastali sa Zoranom Milanovićem te je naveo da je to doživio kao dolazak na svršeni čin, gdje se uopće nije propitivalo hoće li ga svi prisutni podržati. Zoran Milanović u ponedjeljak je izjavio da mu se na tom sastanku činilo da će ga Rašković podržati prije nego vlastiti ćaća. Izvor blizak vrhu SDP-a tvrdi da Rašković ne govori istinu te da i tim tvrdnjama manipulira. Isti izvor tvrdi da je Rašković na tom sastanku bio iznimno servilan i dobre volje te mu je čak i Milanović rekao da je u izvrsnoj situaciji, jer ga trebaju obje strane – i HDZ na lokalnoj razini i SDP na nacionalnoj – te da ne vidi zašto ne bi za sebe izvukao maksimum iz te situacije. Isti izvor sumnja da Rašković, po svemu sudeći, ne bi to učinio samo zbog neke ucjene i da je možda riječ o osjetljivim informacijama iz njegove prošlosti.

Izvor blizak Uredu predsjednice, s druge strane, tvrdi kako je Rašković izjavio da su ga u više navrata kontaktirali bivši ministar unutarnjih poslova Šime Lučin i još uvijek aktualni predsjednik Sabora Josip Leko, kako bi ga pokušali nagovoriti da ipak pruži potporu koaliciji Hrvatska raste. Isti izvor navodi da je Rašković rekao Leki da mu se Milanović ne sviđa te da bi možda i podržao nekog drugog premijerskog mandatara iz te koalicije, ali da neće Milanovića.

IZVOR BLIZAK UREDU PREDSJEDNICE tvrdi da ga ne čude tvrdnje da je Raškovića kontaktirao Šime Lučin, navodeći da se oni poznaju dugi niz godina. Isti izvor tvrdi da je upravo Šime Lučin još tijekom 2001. dao Mirku Raškoviću status hrvatskog branitelja, kao i poseban pištolj s posvetom za njegove zasluge u Domovinskom ratu. Taj izvor tvrdi da to sugerira kako je Raškovićev poseban doprinos iz tog razdoblja očito tijekom 2001. bio nesporan i za SDP. O Lučinovoj ulozi u tom slučaju u ponedjeljak je javno govorio i Tomislav Karamarko.

Odmah nakon prvog kruga konzultacija Kolinda Grabar Kitarović održala je govor u kojem je izjavila da dijeli zabrinutost jer su je neki zastupnici obavijestili o prijetnjama s kojima se suočavaju, kako institucionalnim, tako i političkim, pa je to iskoristila kao povod za sazivanje konstitutivne sjednice Sabora 3. prosinca. Nedugo potom Uskok je naložio policiji da istraži postoji li osnovana sumnja da se radi moguće kupovine mandata prijetilo i pokušavalo korumpirati pojedine zastupnike, a sve to kako bi se očuvao parlamentarni poredak u zemlji.

  • NEKLASIFICIRANI DOKUMENT O RATNOM putu Mirka Raškovića s potpisom Tomislava Karamarka pojavio se još 2012. u vrijeme unutarstranačkih izbora u HDZ-u, tada s ciljem njegove kompromitacije

PROŠLE SUBOTE TJEDNIK TELEGRAM objavio je neklasificirani dokument SOA-e koji je kao njen ravnatelj potpisao aktualni predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, a u kojem se za potrebe revizije ocjene Raškovićeve invalidnosti MUP-u dostavljaju podaci Raškovićeva ratnog puta. Svega par dana ranije Karamarko je demantirao da je potpisao takav dokument, što je otvorilo dodatne sumnje u njegove moguće veze s Raškovićem i njihovo koordinirano djelovanje i u toj situaciji. Karamarko je potom izjavio da je objavljivanje podataka iz Raškovićevog ratnog puta njega izložilo nevjerojatnoj pogibelji te da se to ne bi trebalo raditi jer je on u najosjetljivije vrijeme radio za Hrvatsku.

Izvor blizak Uredu predsjednice tvrdi da je objavljivanje spornog dokumenta prvorazredan dokaz da Zoran Milanović i SDP zloupotrebljavaju sigurnosne službe i policiju te da izlažu Raškovića pogibelji samo zato što se usudio misliti svojom glavom i uskratiti svoje povjerenje Milanoviću. Taj izvor tvrdi da je to u najmanju ruku politički neodgovorno i ljudski nekorektno prema Raškoviću te navodi da je Mirko Rašković jedan od troje najjačih špijuna koje je Hrvatska ikada imala. Tvrdi da se po njemu može snimiti izniman filmski triler te da ga za njegove ratne zasluge treba nagraditi odlikovanjem Red Ante Starčevića, koje se dodjeljuje za doprinos održanju i razvitku hrvatske državotvorne ideje, uspostavom i izgradnjom suverene hrvatske države. Isti izvor tvrdi da je Rašković tijekom Domovinskog rata u više navrata riskirao život te da je posebno dojmljivo kako se pokušavao približiti vođi krajinskih Srba Mili Martiću. Kako bi osjetljive obavještajne podatke dojavljivao hrvatskim vlastima, Rašković je, prema tvrdnjama istog izvora, više puta putovao u Mađarsku i podatke slao radiovezom.

Izvor blizak vrhu SDP-a tvrdi da se Raškovićeve zasluge mogu propitivati, ali i da je Raškovićev ratni put javnosti učinio dostupnim upravo Tomislav Karamarko kada je o tomu potpisao neklasificirani dokument SOA-e, koji je potom mogao doći do većeg broja ljudi u raznim službama.

“AKO JE ON VEĆ BIO TOLIKO ZASLUŽAN za Hrvatsku, zašto ga se onda nije zaštitilo stavljanjem oznake tajnosti na dokumente u kojima se govori o njegovu ratnom putu?” pita se visoki izvor iz SDP-a. I premijer Milanović u ponedjeljak je na novinarsko pitanje rekao da je zbog nestavljanja oznake tajnosti na spomenuti dokument, uz istovremeno političko izlaganje Mirka Raškovića, bilo pitanje trenutka kad će ta osoba biti prokazana.

Izvor koji je godinama bio blizak Tomislavu Karamarku i koji je s njime surađivao u sigurnosnim službama, također tvrdi da se Raškovićeva biografija može propitivati. “S Raškovićem su u najosjetljivije vrijeme komunicirali Toni Matas, sada već bivši šef centra SOA-e u Zadru, ali i Josip Buljević, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i bivši šef SOA-e, koji je u ratno vrijeme početkom 90-ih svoju obavještajnu karijeru započeo u splitskoj ispostavi SZUP-a, da bi postupno napredovao, preko šefa svih operativnih akcija POA-e do šefa SOA-e nakon Tomislava Karamarka. Takvih kao Rašković bilo je vjerojatno više, a služba je imala interes da preko njih drži određene pozicije prema lokalnim Srbima i nakon rata. Međutim, nemam nikakvih dvojbi da je Mirko Rašković tijekom godina svog obavještajnog rada, kakav god on bio, imao kontakte i sa srbijanskim sigurnosnim službama, koje zasigurno imaju utjecaj i na neke druge članove SDSS-a u Hrvatskoj. Možda je upravo njihov utjecaj bio presudan za proizvodnju te postizborne afere u Hrvatskoj. Ako bi to bilo točno, bio bi to nastavak ničim izazvane podrške vlasti Aleksandra Vučića Tomislavu Karamarku, koji mu je prebrzo čestitao na izbornoj pobjedi još u izbornoj noći. U sigurnosnom smislu to bi za Hrvatsku bilo katastrofalno, jer bi u slučaju da Karamarko formira vlast, srbijanske službe to kad-tad išle naplaćivati. Osim toga, Hrvatska si ni u kom slučaju ne bi smjela dopustiti da srbijanske službe utječu na formiranje vlasti u Hrvatskoj. To je ono što bi Uskok također trebao ispitivati”, tvrdi ovaj bivši suradnik Tomislava Karamarka.

POSTOJE INDICIJE DA SU SE ODREĐENE PORUKE IZ BEOGRADA prenosile i preko najviših osoba Srpske pravoslavne crkve te da je možda i to utjecalo na za neke neočekivanu izjavu Milorada Pupovca, koji je u nedjelju navečer rekao da je SDSS spreman podržati i HDZ ako dođe do toga da ipak HDZ bude taj koji će formirati vlast. Tu Pupovčevu izjavu duhovito je na svom Twitter profilu komentirala bivša premijerka Jadranka Kosor, koja je napisala: “Odlučan opet M. Pupovac. I vamo i tamo.”

Činjenica je, međutim, da Milorad Pupovac jest pokazao dosad nikad tako izraženu odlučnost kad je praktički otvoreno prozvao Tomislava Karamarka, a neizravno i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, da se miješaju u unutarstranačke odnose u SDSS-u. Gostujući prošlog tjedna u emisiji “Otvoreno”, Pupovac je predsjednicu prozvao da ga nije obavijestila o tome da će Mirko Rašković doći na konzultacije samostalno, sat vremena nakon njega, iako je to u tom trenutku već znala. U to vrijeme Rašković je još uvijek bio član SDSS-a. Karamarka je, pak, Pupovac prozvao i postavio pitanje kako to da je prije njega znao da će se Rašković “odmetnuti”.

  • VIŠE IZVORA BLISKIH SDSS-u ispričalo je Nacionalu da sumnjaju da je Rašković iskoristio specifična špijunska znanja kako bi pokušao kompromitirati Zorana Milanovića, možda i pod inozemnim utjecajima

VRH SDSS-A UVJEREN JE DA JE U SLUČAJU RAŠKOVIĆ došlo do opasnog presedana u korištenju resursa i metodologija obavještajnih službi u razbijanju jedne političke stranke, odnosno SDSS-a, i odvlačenju te stranke prema jednoj političkoj opciji, u ovom slučaju prema HDZ-u. Vodstvo SDSS-a tvrdi da nije znalo ni cijelu pozadinu Raškovićeva angažmana u Domovinskom ratu niti za njegove veze s obavještajnom zajednicom poslije rata. Iako se znalo za njegovu bliskost s HDZ-om na lokalnoj razini, to se iz političkih razloga moglo tolerirati. Prve naznake da bi Rašković mogao postati problem, dogodile su se nakon izbora, kad se on prestao javljati vrhu stranke, odnosno Miloradu Pupovcu i Vojislavu Stanimiroviću. Tada je i premijer Milanović njima dvojici postavio pitanje što se događa i može li računati na njihov treći glas. U međuvremenu je vrh SDSS-a “s relevantnih mjesta”, kako je to rekao Milorad Pupovac gostujući u Dnevniku HRT-a, dobio potvrdu da su sumnje koje su imali u Raškovića opravdane.

Postalo je jasno da je on bio špijun u njihovim redovima pa je samim time i njegovo ranije ponašanje dobilo konotaciju. U međuvremenu su u vrhu SDSS-a s terena dobili informaciju da je Rašković, suprotno odluci stranke, u vrijeme izbora lobirao da glasači SDSS-a u 9. izbornoj jedinici glasuju za manjinsku listu, koja i ovako i onako prolazi na izborima, a ne za Borisa Miloševića, svog kandidata na listi Hrvatska raste, čime bi SDSS možda dobio još jednog, četvrtog zastupnika. Ljudima na terenu Rašković je pritom govorio da je to odluka vrha stranke. Sumnja se da je Rašković sličnu trgovinu glasovima pokušao izvesti i na lokalnim izborima 2009. godine. No informacija da je on to cijelo vrijeme možda radio zbog svojih veza u obavještajnoj zajednici, zabrinula je sada vrh SDSS-a.

“VIDJELI SMO DA JE UZNEMIREN i da izbjegava dolaziti na sastanke, ali kad se potpuno prestao javljati, analizirali smo njegovo ponašanje i shvatili da je to bila organizirana stvar”, potvrdio je svoje sumnje Nacionalu izvor iz vrha SDSS-a. On zato postavlja pitanje: “Što suradnik službe radi u jednoj političkoj stranci i zašto tu stranku vuče prema jednoj političkoj opciji?” Slično pitanje postavio je javno i premijer Zoran Milanović koji je u ponedjeljak konstatirao da “takvi ljudi nemaju što raditi u politici”, sugerirajući na obavještajnu prošlost Mirka Raškovića.

Nacional je kontaktirao Mirka Raškovića kako bi osobno razjasnio sva ova pitanja. On je na poziv najprije odgovorio, ali je zamolio da ga nazovemo za sat vremena. Nakon toga više nije odgovarao ni na pozive ni na poruke.

Rašković je, ističu Nacionalovi sugovornici, i sam morao biti itekako svjestan u što se upušta te da će samim odmetanjem od vlastite stranke doći u fokus interesa javnosti i time se izložiti dodatnom propitivanju svoje biografije. To je tim čudnije jer je Rašković do sada uvijek izbjegavao bilo kakvo izlaganje. U SDSS-u tvrde da ne pamte kada se kao županijski vijećnik javljao za riječ ni kada je organizirao neku press konferenciju. Tvrde da je naprosto izbjegavao kamere, a sada je razumljivo i zašto. Upravo zato je ostalo nejasno koji je to snažan motiv koji ga je sada natjerao da se svojim ponašanjem sam stavi u fokus interesa javnosti. Ili ne smatra da je time ugrozio svoju sigurnost ili mu veća opasnost prijeti s neke “treće strane”. Odgovore na ta pitanja trebao bi dati Uskok.

 

Komentiraj

FOTO:NACIONAL I PIXSELL
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.