Nacional ekskluzivno donosi transkripte koji otkrivaju opasnu stranu Josipa Petrovića. Karamarkov bliski prijatelj u razgovoru je najavio da bi mogao biti spreman organizirati bombaški napad na novinare Jutarnjeg lista i Ninoslava Pavića, ali otkriva i zašto često misli na Josipa Broza Tita

“Jebem im mater ludu, stavit ću im bombu.” Ako je vjerovati sluhu i logičkom zaključivanju hrvatske policije, tu zlokobnu rečenicu izgovorio je Josip Petrović, utjecajni lobist i dugogodišnji bliski prijatelj potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka.

Petrović je to izjavio u rujnu 2012., tijekom telefonskog razgovora u kojemu je najavio da bi mogao biti spreman organizirati bombaški napad na novinare Jutarnjeg lista ili tadašnjeg suvlasnika Europapress holdinga Ninoslava Pavića. Taj telefonski razgovor prisluškivala je hrvatska policija, kako otkriva preslika dokumenta u posjedu Nacionala. Radi se o policijskom dokumentu u kojem se opisuju brojni telefonski razgovori koje su vodile osobe koje su prije nekoliko mjeseci i pravomoćno optužene da su se organizirale kako bi podmićivanjem policajaca doznali za najtajnije policijske akcije i o njima informirali zainteresirane. Petrović je među optuženima u toj aferi.

KONCEM SIJEČNJA 2016., nakon više indikativnih problema i gotovo četiri godine, potvrđena je optužnica protiv ukupno 15 osoba u kojoj su, uz policajce Vjekoslava Drnića, Andreu Kožić, Marka Svalinu, Branka Damjanovića, Tomislava Jerkića, Slavicu Perko i Selmu Abadžić, optuženi i Vlado Rajić, Igor Mlinar, ali i Josip Petrović, kao i osječki poduzetnik Željko Biloš. Slučaj je tada ugrozio neke od najvažnijih tajnih istraga, a počeo se rasvjetljavati nakon što su u rujnu 2012. zbog curenja informacija iz tajnih istraga uhićeni policajci Drnić i Svalina.

PREMA NAVODIMA IZ OPTUŽNICE, Rajić i Mlinar još su 2010. došli na ideju da od policajaca izvlače tajne informacije koje su kasnije prodavali zainteresiranima, a policajce su plaćali novcem, građevinskim materijalom, plastičnim operacijama, ali i napredovanjima u službi. Prije inicijalnih uhićenja i otvaranja istrage, većini sumnjivaca duže vrijeme prisluškivani su telefoni. Radi se o izuzetno ekstenzivnoj dokumentaciji, a cijela afera godinama je privlačila pozornost javnosti. Do Nacionala su koncem proteklog tjedna dospjeli javnosti dosad nepoznati dokumenti iz tog slučaja, koji otkrivaju sadržaj jednog dijela razgovora koje je s drugim optuženicima u tom slučaju vodio Petrović.

Sporni razgovor između Petrovića i Mlinara snimljen je 20. rujna 2012. Osobe bliske obojici tvrde da se razgovor vodio svega dan nakon što je Jutarnji list pisao o bračnim problemima poznatog zagrebačkog odvjetnika Pere Lozice, kojem je nedugo prije toga na zagrebačkom Jagodnjaku propucan automobil. U tekstu se taj slučaj ekstenzivno opisuje te se citira i što je Lozičina supruga Nevia Delalle Lozica govorila istražiteljima koji su radili na tom slučaju: “Kada sam jednom prošle zime ušla u dnevni boravak, u kući sam zatekla Perine stare suradnike – Željka Goluba iz Dubrave te Igora Mlinara i Vladu Rajića iz zaštitarske tvrtke Bilić-Erić.” Prema pisanju Jutarnjeg lista, ona je tada pitala Peru Lozicu što oni rade u kući, a on joj je odgovorio da je to njegova “kontravojska” u slučaju da bude napadnut uslijed napetosti do kojih su dovele njihove bračne trzavice.

  • ‘DRUŽE TITO SAMO PIŠI radit ćemo i po kiši. Ako kaže Jovanka, radit ćemo bez prestanka… Jebo ti Titu, čuvaj se Titića. Kažu reko drug Tito, a tko smije pitat Titu, nitko. Titići su nas naučili lagati’, govori Petrović

DAN KASNIJE PETROVIĆ se u razgovoru s Mlinarom na zanimljiv način osvrnuo na taj tekst. Policijski dokument otkriva da se vodio nešto manje od dvije minute, ali i da nije jedini koji su tog i ostalih dana njih dvojica vodili. Policijski službenici u dokumentu su prepričali tijek razgovora između dvojice sugovornika. Opisali su ga ovako: “Josip poziva Igora i komentiraju članak u Jutarnjem listu. Josip kaže da je Igor don, a oni pišu da je obični šljaker Bilić-Erić, jebe im mater ludu i stavit će im bombu. Igor kaže da treba reći (Nini) Paviću da se ne zajebava s njim (Igorom). Igor kaže da će on to (razgovor s Pavićem) obaviti, kaže ‘nećemo topovima na kokoške’. Drugim riječima, Mlinar sugerira Petroviću da se neprimjereno izražava te da se potencijalni problemi mogu riješiti na drugi način.”

Sadržaj policijskog dokumenta otkriva da su tijekom tog razgovora njih dvojica nakratko spomenuli jednu osjetljivu privatnu temu povezanu s Petrovićem. Kako se radi o intimnoj stvari bez važnosti za ovu temu, Nacional taj dio razgovora neće objaviti.

Jutarnji list u više je navrata tijekom tog vremena, ali i u godinama nakon toga, ekstenzivno pisao o ovoj aferi, a nedugo potom i o aferi u okviru koje se Petrović suočio s pravnim problemima zbog kojih je i bio prisluškivan pa je teško precizirati što je točno Petrovića iznerviralo do te mjere da je izjavio da će im postaviti bombu. Međutim, obojica znaju na koji se tekst misli, ali i da Pavića, tada suvlasnika EPH, smatraju izravno odgovornim za njegovu objavu. Ovaj razgovor budi sumnju da Petrović možda nije tek usputni slučajni korisnik tajnih policijskih informacija do kojih je dolazila optužena grupa na čelu s Vladom Rajićem, kumom ubijenog Vinka Žuljevića, što bi se moglo zaključivati analizom optužnice u tom predmetu, gdje se Petrović nalazi na posljednjem, petnaestom mjestu među optuženima.

MEĐU OSTALIM, PETROVIĆ JE SUDJELOVAO u većem broju razgovora u kojima se pokušalo doznati je li Željko Biloš, inače osječki poduzetnik i njegov prijatelj, na meti kriminalističkog istraživanja u vezi s otkupom zemljišta u vlasništvu Grada Osijeka. Petrović je bio angažiran kako bi se prenosile osjetljive poruke, što se u optužnici naširoko elaborira citiranjem brojnih njihovih međusobnih telefonskih razgovora i sastanaka. Mate Radeljić, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za unutarnju politiku, po svemu sudeći je, u najmanju ruku, detaljno bio upućen u sporne aktivnosti osječkog poduzetnika Željka Biloša, svojeg bivšeg šefa, odnosno njegovu uključenost u podmićivanja policajaca radi primanja najtajnijih informacija iz policijskih istraga i ostalih tajnih aktivnosti. Prema dokumentaciji dostupnoj Nacionalu, Radeljić je za te Biloševe sporne aktivnosti doznao u izravnom razgovoru s njime, ali i nekim drugim osobama koje su bile uključene. Radeljić je s Bilošem o tome diskutirao, a vrlo vjerojatno je i prisustvovao sastancima na kojima se razgovaralo o tim Biloševim nezakonitim aktivnostima.

U SKLOPU NAVEDENIH AKTIVNOSTI PETROVIĆ I BILOŠ također su intenzivno telefonski komunicirali. Jedan od tih razgovora prilično je zanimljiv jer su se njih dvojica nakratko posvađali zato što je Bilošu išlo na živce što je Petrović u razgovoru počeo spominjati Josipa Broza Tita. Policijski dokument u posjedu Nacionala otkriva da su policajci ovako prepričali taj njihov razgovor:

“… Petrović pita Biloša zna li onu staru priču: Druže Tito samo piši, radit ćemo i po kiši. Biloš kaže da ne spominje Tita. Petrović nastavlja: Ako kaže Jovanka, radit ćemo bez prestanka, ma jebo ti Titu, Tito je umro, njega nema više, bolan. Biloš kaže: dobro prijatelju, važi. Petrović pita zna li Biloš kako su kod njega u selu govorili: Jebo ti Titu, čuvaj se ti Titića. Biloš kaže tako je. Smije se. Petrović pita Biloša da li zna još jednu drugu stvar o Titi: kažu reko drug Tito, a ko smije pitat Titu, nitko. Biloš kaže tako je. Petrović kaže: danas kaže, reko drug Zoran Milanović, a ko smije pitat Zorana. Biloš kaže nitko. Petrović nastavlja da danas kaže reko je drug ministar, pa ti pitaj tko je, tko će pitati ministra, dakle da se cijela priča svodi na to da je Tito sve nas naučio kako lagati, ne Tito, već ovi Titići. Biloš kaže jasno, jasno, sve jasno. Petrović kaže: jel se sjećaš, komunisti, reko drug Tito. Biloš kaže da zna, kako ne bi znao, smije se, a tko je Titu smio pitati. Biloš kaže: nema provjere, da vidimo tko će provjeravat. Petrović kaže: Tko smije Titu pitati, tko smije zeku pitati, tko je zeko. Biloš kaže netko nam se ubacuje, jel čuješ da razgovara netko. Petrović kaže: ne, meni se ubacuje, ja ne, ne, ja imam neku sumnjicu, malo sumnjam u neke stvari, al jebat mu mater u životu se svašta dešava…”

  • RAZGOVORI BUDE SUMNJU da Petrović možda nije tek usputni slučajni korisnik tajnih policijskih informacija do kojih je dolazila optužena grupa na čelu s Vladom Rajićem, kumom ubijenog Vinka Žuljevića

Izvor blizak Državnom odvjetništvu tijekom proteklog tjedna otkrio je za Nacional kako smatra da je Petrović bio dubinski povezan s ostalim optuženima iz ove afere. On tvrdi da će se Petrović tijekom suđenja u tom predmetu suočiti s brojnim pitanjima. Među ostalima, mogao bi se suočiti i s pitanjem kakav je on to strateški savjetnik koji u svom uredu ima maketu kompjutora, umjesto kompjutora. Naravno, bude li postavljeno, bit će to ironično pitanje. Naime, iako su svega tri osobe bile upoznate s time da se priprema pretres poslovnih prostorija svih osumnjičenih u toj aferi, jutro poslije, kada je pretres napravljen, u poslovnim prostorijama Petrovićeva Peritus savjetovanja pronađen je praktički tek kostur kompjutora. Prema dubokom uvjerenju djelatnika Uskoka, tvrdi disk i memorija kompjutora u žurbi su bili isčupani i odneseni u nepoznatom pravcu. U uredu je ostala samo prazna konstrukcija računala i par žica. Djelatnici Uskoka sumnjaju da je Petrović unaprijed doznao da se sprema pretres te da je dio dokaznog materijala sakrio.

U međuvremenu, za Petrovića se zainteresirala i SOA. “Petrović nije povukao mačka za rep, već je tigru isčupao rep. U ovom trenutku sagledavaju se razni aspekti njegovih aktivnosti i moguće je da će Državno odvjetništvo dobiti smjernice na što bi trebalo obratiti posebnu pažnju”, izjavio je za Nacional izvor upućen u zbivanja u obavještajnom miljeu. Ako se provjeravaju Petrovićeve aktivnosti, lako je moguće da se u tim analizama spominju i njegovi kontakti s Karamarkom, što bi moglo dodatno otežati funkcioniranje Vlade, čijoj je obavještajnoj agenciji i dalje na čelu Dragan Lozančić.

SASVIM JE SIGURNO DA JE PETROVIĆ i u vrijeme kada su mu se prisluškivali razgovori bio u kontaktima s Karamarkom i nekim njegovim današnjim suradnicima iz Vlade. I sadržaj tih razgovora nalazi se u posjedu policije. “Moguće je da je upravo to razlog što je Karamarko toliko žestoko insistirao na hitnoj smjeni Lozančića i da na čelo SOA-e postavi sebi odane ljude. Naime, on bi zbog tih svojih spornih kontakata s Petrovićem, a moguće i s Bilošem iz tog vremena, teško mogao proći sigurnosnu provjeru, a kao potpredsjednik Vlade koji pokriva područje nacionalne sigurnosti i dolazi u doticaj s informacijama obavještajnog karaktera, morao je biti podvrgnut sigurnosnoj provjeri”, tvrdi visoki izvor iz pravosudnih krugova.

Osobe upućene u taj slučaj tvrde da su odnosi Petrovića i Mlinara u međuvremenu zahladili te da se to dogodilo dijelom i zato što se Petrović u više navrata prema njemu ponašao neprimjereno i potcjenjivački.

“Petrović se naprosto tako izražava. Često psuje, govori jezikom ulice te vjerojatno ni tada kada je prijetio Paviću i Jutarnjem listu, nije ozbiljno mislio. Međutim, takav njegov ulični žargon u velikoj je kontradikciji s njegovim imidžem utjecajnog poslovnog čovjeka i lobista. Zato su ga neki ljudi počeli izbjegavati, a on se često ponaša upravo kao Titići koje je spominjao u razgovoru s Bilošem. Poziva se na Karamarka, a moguće je da Karamarko o tomu često nema pojma. Na koncu, rijetko se tko uopće usudi provjeravati je li Petrovićevo pozivanje na Karamarka utemeljeno. Koga će pitati? Karamarka? Takvo njegovo ponašanje Karamarku nanosi veliku štetu”, navodi izvor koji dobro poznaje Petrovića.

  • IAKO SE NAJAVLJENI bombaški napad nije dogodio, ova dosad nepoznata razina komunikacije Josipa Petrovića baca novo svjetlo na čovjeka koji je u središtu pozornosti hrvatske javnosti

Iako se najavljeni bombaški napad na Pavića i novinare Jutarnjeg lista nije dogodio i bez obzira na to o kakvoj se razini prijetnje radi, ova dosad nepoznata razina komunikacije Josipa Petrovića baca novo svjetlo na čovjeka koji je već neko vrijeme u središtu pozornosti hrvatske javnosti.

TAJ INTERES POČEO SE NAZIRATI PRIJE DESETAK DANA, nakon što se otkrilo da je Petrović pozvan kao svjedok u arbitražnom postupku između Vlade i mađarskog Mola pred UNCITRAL-om, a prometnuo se u središnju nacionalnu temu neposredno nakon što je Nacional otkrio sadržaj jednog od dokumenata iz te arbitraže u kojem je suradnica Mola Ilona Fodor, opisujući prirodu Petrovićeve suradnje s Molom, izjavila da ona uključuje i političku špijunažu.

Upravo to otkriće pokazalo je da se u Petrovićevu slučaju radi, u najmanju ruku, o prvorazrednom sukobu interesa i to prvenstveno zato što je on bliski prijatelj Karamarka i njegove supruge Ane. Odnos Petrovića i Mola možda ne bi bio sporan da Petrović u vrhu HDZ-a ne slovi za jednog od najpovjerljivijih ljudi Tomislava Karamarka, za kojeg se tvrdi da na procese političkog odlučivanja unutar HDZ-a utječe više nego bilo koji drugi član predsjedništva HDZ-a, iako formalno Petrović u HDZ-u ne obnaša nikakvu funkciju.

Nakon parlamentarnih izbora Petrovićevi kontakti s Karamarkom su se dodatno intenzivirali. Upravo se njega spominjalo u kontekstu različitih situacija u kojima se predstavljao, ili ga je Karamarko tako neformalno delegirao, kao osoba od njegova posebnog povjerenja, bilo da je riječ o medijskim ili nekim drugim osjetljivim poslovnim operacijama.

NACIONAL JE U VIŠE NAVRATA ekstenzivno opisivao situacije koje potvrđuju da Petrović ima ili si prvenstveno vješto pripisuje izuzetan utjecaj na procese unutar Karamarkova HDZ-a. Sporno je u svemu što se može sumnjati da on taj utjecaj prvenstveno koristi kako bi unaprijedio Molove poslovne interese u Hrvatskoj, jer ga Mol u Hrvatskoj plaća i za politički intelligence. Sve je to proteklog tjedna dovelo do novih velikih napetosti unutar Vlade, s obzirom na to da su Karamarka zbog odnosa s Petrovićem kritizirali Božo Petrov i Miro Bulj iz Mosta. Bulj je pozvao Karamarka da se zbog Petrovićevih veza s Molom od njega ogradi. Karamarko je to nazvao deplasiranim zahtjevom. Ostaje vidjeti hoće li promijeniti mišljenje nakon što se otkrilo da je Petrović pomišljao i na bombaški napad na novinare Jutarnjeg lista i Ninoslava Pavića.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.