Nediljko Matić, jedan od osnivača HDZ-a, početkom tjedna predao je zagrebačkim gradskim vlastima dokumentaciju s ciljem osnutka udruge čije bi djelovanje prvenstveno trebalo biti okrenuto interesima biračkog tijela HDZ-a. Udruga će se zvati Hrvatsko zajedništvo, a prema Matićevim tvrdnjama, trebala bi okupiti veći broj veterana HDZ-a te osoba koje su sklone toj stranci. Matić tvrdi da stoji na čelu većeg broja ljudi sklonih HDZ-u koji ne podržavaju aktualno vodstvo stranke. Njihovo djelovanje trebalo bi biti usmjereno tomu da upozori biračko tijelo HDZ-a na propuste aktualnog vodstva predvođenog Tomislavom Karamarkom.

Nediljko Matić rodio se 18. rujna 1953. Na zagrebačkom sveučilištu diplomirao je, magistrirao i doktorirao. Profesor je filozofije i informatike. Matić je od 1989. član HDZ-a; od 1990. do 1996. bio je saborski zastupnik te stranke, a u dva navrata u HDZ-u je bio i profesionalno zaposlen. Matić je sedam godina bio angažiran u Izvršnom odboru Središnjice HDZ-a, član je Glavnog tajništva te Glavnog i Središnjeg odbora HDZ-a. Bio je tajnik Izvršnog odbora Središnjice HDZ-a, tajnik za unutarnju politiku, tajnik za članstvo i organizaciju stranačkog rada. U vrijeme stvaranja hrvatske države Matić je bio blizak prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, a blisko je surađivao s pojedincima koji su tada u HDZ-u imali najveće odgovornosti: Franjom Tuđmanom, Josipom Manolićem, Stipom Mesićem, Franjom Gregurićem, Jurom Radićem… Matić je od 1998. do 2003. bio član uprave Privredne banke Zagreb. U razgovoru za Nacional Matić je objasnio što ga je motiviralo za osnutak udruge koja bi trebala upozoravati biračko tijelo HDZ-a da stranka trenutno ima nekompetentno vodstvo, zašto tu udrugu nije osnovao ranije, ali je progovorio i o nekim svojim saznanjima vezanim uz stranački rad aktualnog predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.

NACIONAL: Zašto ste odlučili osnovati udrugu usmjerenu biračkom tijelu HDZ-a baš uoči parlamentarnih izbora?

Zato da bismo putem nje vršili građanski pritisak na stranku da se u svom radu prema svojim biračima što odgovornije i kvalitetnije ponaša. Zasad okupljamo nekolicinu članova ili birača HDZ-a, ali u budućnosti smo otvoreni i prema osobama koje podržavaju i druge stranke. Nama nije glavni interes predstavljati članstvo političkih stranaka, nego interese birača. Nekolicina nas bila je godinama aktivna u stranci pa možemo tvrditi da funkcioniranje stranke jako dobro poznajemo. Za sebe to mogu sigurno tvrditi, jer sam bio među tzv. barakašima koji su HDZ osnivali, a prije svega zato što sam uglavnom radio na poslovima organizacije rada u stranci. Do 1998. bio sam član svih središnjih tijela stranke, dok su njima predsjedali tada najugledniji članovi stranke poput Stipe Mesića, Ivana Vekića, Slavka Degoricije, Josipa Manolića, Ivića Pašalića, Jure Radića i drugih. Bolji poznavatelji stranke iz tog vremena znali su tada tvrditi da sam jedan od najboljih poznavatelja unutarnjeg ustroja HDZ-a. Osnivao sam brojne ogranke stranke, ali i sudjelovao u pripremanju organizacije i osnivanja HDZ-a BiH te ogranaka stranke u brojnim drugim zemljama u inozemstvu, a aktivno sam radio u pripremama i organizaciji općih saboraHDZ-a. Brojni članovi stranke jako dobro znaju što sam i kako sam radio u to vrijeme. Od 1998. politički nisam toliko aktivan, ali i danas sam itekako zainteresiran za funkcioniranje HDZ-a.

NACIONAL: U redu, ali zašto niste ranije pristupili organiziranju udruge, već to činite u jeku predizborne kampanje? Možete li otkriti još neke aktivne članove udruge?

Žao mi je što to nisam napravio i ranije. Dijelom i sada to radim zbog revolta. Bio sam prije neki dan na predstavljanju Šeksove knjige, koje je održano u prostorijama Ine gdje se donosila povijesna odluka čiju smo obljetnicu ovih dana proslavili. Bilo je tamo puno ljudi iz tog vremena, tadašnjih saborskih zastupnika, gostiju, predstavnika HAZU-a i Sveučilišta, ali predsjednik stranke Tomislav Karamarko nije smatrao bitnim tamo se pojaviti. To je klasični primjer političke nekulture. Drugo što me je potaklo da više ne odgađam svoj javni istup, nedavna je Karamarkova najava da će Ustavom zaštititi lik i djelo Franje Tuđmana. To je jedna notorna glupost. Ne znam je li nešto slično postojalo u Ceauşescuovoj Rumunjskoj. Tuđman je prvi hrvatski predsjednik i politički utemeljitelj Republike Hrvatske. Mislim da je to sasvim dovoljno kako ga mi ne bismo zaboravili. Taj prijedlog dolazi od osobe koja je Tuđmanu okrenula leđa u vrijeme kada nam je jedinstvo itekako bilo potrebno. On se sada kune u tuđmanizaciju.

Možda smo to mogli napraviti i ranije, ali nikada nije kasno da se nešto pokuša popraviti. Namjeravamo kritički progovarati o funkcioniranju stranke, ali i izvršnih tijela vlasti i nakon izbora. Imena drugih članova udruge zasad ću ostaviti u tajnosti radi dodatnog efekta iznenađenja, ali vrlo brzo vidjet će se o komu govorim. Među njima će biti i neki osnivači prve borbene postrojbe u Hrvatskoj vojsci.

Prije nekoliko dana susreo sam se s većim brojem ljudi koji su početkom 90-ih u stranci imali istaknute uloge. Bilo je to u povodu nedavnog državnog praznika, kada smo se ponovo okupili i imali priliku diskutirati o nadolazećim izborima. Sukus naših razgovora sveo se na zaključak da ne bismo morali strahovati za ishod nadolazećih izbora da HDZ vode njegovi najkvalitetniji članovi. Osim toga, zaključili smo, ako bi koalicija predvođena HDZ-om i pobijedila na izborima, to ne bi bilo nikakav jamac da će građanima moći osigurati bolju kvalitetu života. Ovo vodstvo stranke nije to u stanju napraviti. Osobno sam u to apsolutno uvjeren pa je to ključni razlog što krećemo u osnivanje udruge.

NACIONAL: Tko su, po vašem mišljenju, ti najkvalitetniji kadrovi HDZ-a koji bi taj posao mogli raditi bolje od aktualnog vodstva stranke?

Opće uvjerenje je među velikim dijelom stranačkog članstva i simpatizera HDZ-a, da bi Andrej Plenković bio puno kvalitetniji predsjednik stranke od Tomislava Karamarka i da je on najkvalitetniji političar u ovom trenu na javnoj sceni. Možda ima i boljih, ali oni trenutno nisu aktivni ili su nepoznati stranačkom članstvu i javnosti. Taj stav oko Plenkovića u velikom dijelu stranačkog članstva i biračkog tijela provlači se već duže vrijeme.

NACIONAL: O kojem dijelu članstva se radi i zašto se o tomu javno ne progovara?

Siguran sam da će se i Plenković i njemu bliski članovi stranke distancirati od ovih mojih tvrdnji. Stranka funkcionira tako da se pojedincima ne isplati slobodno iznositi svoje stavove. Ta šutnja je najveći problem stranke. Da je ovo predsjedništvo HDZ-a mudro i pametno, u prvi plan gurnulo bi Plenkovića i Davora Stiera. U tom krugu ljudi treba istaknuti i gospođu Ivanu Maletić. Poznajem njezin rad iz financijskog sektora i mogu reći da ona točno zna o čemu govori te da je stručna u području svog djelovanja. Ona tehnički posve razumije ono čime se bavi. Ako bih kao stručnjak za ljudske resurse govorio nešto što joj ne ide u prilog, onda bi to bilo što ona u svojim javnim istupima ne iskazuje liderske ambicije. Preskromna je, s obzirom na stručno znanje koje ima.

NACIONAL: Kako komentirate to što je stranku napustio Drago Prgomet?

Dragu Prgometa poznajem iz medicinskih, sportskih, braniteljskih i političkih krugova. Radi se o izuzetnom čovjeku, dugogodišnjem članu stranke. Riječ je o čovjeku principa i žao mi je što je napustio stranku.

Jedna od najvećih mana hrvatskog političkog života je zakon o osnivanju političkih stranaka, koji stranačkim vođama omogućava da strankama upravljaju mimo svih demokratskih procedura i to koriste da u vrh stranaka dovode koga žele i iz stranaka izbacuju koga žele. Radi se o famoznom institutu kooptiranja. U statutima svih stranaka stoji da sve bitne odluke unutar stranaka mora odobriti i verificirati predsjednik stranke. Posljednji primjer koji to pokazuje tiče se stranke Orah, čija je predsjednica tvrdila da će to kod njih biti drugačije, ali se sada pokazuje da će ona osobno odobriti sastav njihovih predizbornih lista.

Jedino novo što se na političkoj sceni pojavilo i što bi moglo donijeti nekakav kvalitetni pomak je Most nezavisnih lista. Žao mi je što oni nemaju veću pozornost medija. Za Hrvatsku bi bilo idealno da se sljedeća vlada bez njih ne može formirati. Samo bi to osiguralo kvalitetnije pomake, jer su to ljudi koji su u svojim lokalnim sredinama, u Metkoviću, Omišu i drugdje, porazili sve one političke snage koje su pripadale HDZ-u i SDP-u i pokazali da znaju raditi svoj posao. To je jedina stranka koja u ovom trenutku svoj posao radi kvalitetno i odgovorno prema biračkom tijelu.

NACIONAL: Rekli ste da ste sigurni da će se od vašeg istupa ograditi svi koji prešutno podržavaju Plenkovića. Zašto postoji strah od takvog izjašnjavanja unutar HDZ-a?

I u drugim strankama je slično, ali o njima ne želim govoriti jer njihovo funkcioniranje i članstvo ne poznajem. Ne treba to puno pojašnjavati. Sjetite se samo primjera Jadranke Kosor. Da se razumijemo, nisam nikakav pobornik ili fan njezina političkog rada. Odredbe koje omogućuju takvo izbacivanje iz članstva, trebale bi biti ukinute Zakonom o političkim strankama. Ako bi se u Australiji, gdje mi je poznat jedan takav slučaj, ili nekim drugim demokratskim državama nekoga izbacilo iz stranke zbog verbalnog delikta, šef te stranke vjerojatno bi završio u zatvoru zbog kaznenog djela. Šuti se zbog straha od vodstva stranke.

NACIONAL: Je li otkako je na čelu HDZ-a Tomislav Karamarko, taj strah izraženiji nego inače?

Odgovorit ću na to pitanje primjerom unutar HDZ-a. Utjecajni članovi HDZ-a za taj slučaj znaju. Za izbore 1992. bio sam tajnik izbornog stožera HDZ-a uoči prvih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u neovisnoj Hrvatskoj, koji su vođeni nakon donošenja novog Ustava i novog izbornog zakona. Na sjednici Predsjedništva HDZ-a bio je dogovor da lokalna tijela HDZ-a Predsjedništvu predlože koga će se predlagati za saborske kandidate. Šezdeset zastupnika biralo se po izbornim jedinicama, kao i njihovih 60 zamjenika. Predsjednik Franjo Tuđman trebao je predložiti listu HDZ-a od 60 zastupnika koju će on nositi. Na jednoj od posljednjih sjednica uoči izborne kampanje, na Predsjedništvu su pročitane obje liste kandidata. Od šezdeset zastupnika koje smo birali unutar izbornog stožera, u čemu sam i osobno sudjelovao, samo su dvojica kandidata bila sporna. Branimir Glavaš u Osijeku je predlagao da kandidati budu osobe koje su dotad bile kandidati Hrvatske demokratske stranke, među njima Krunislav Olujić i doktor Glavina. Glavaš je predlagao da stanemo iza tog prijedloga jer se, po njegovu mišljenju, radilo o boljim kandidatima nego što ih ima HDZ. To mu je bilo prihvaćeno. Na državnoj listi Tuđman je među prvih deset kandidata pročitao i ime tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca. Tuđman je tada otvorio raspravu oko tih kandidata. Javio sam se za riječ i predložio predsjedniku Tuđmanu da gospodin Boljkovac, s obzirom na stavove koje je zastupao u javnosti i unutar stranke, koji su po mom viđenju odudarali od temeljne politike HDZ-a, ne ostane na toj listi. Jedan kolega usprotivio se mom prijedlogu. Međutim, predsjednik Tuđman je moj prijedlog i obrazloženje prihvatio i Boljkovac je maknut s državne liste. Boljkovac je tada bio ministar unutarnjih poslova. Siguran sam da takvo što ni u kom slučaju ne bi prošlo da sam to predlagao u vrijeme kada su na čelu HDZ-a bili Ivo Sanader, Jadranka Kosor ili danas kada je na čelu Tomislav Karamarko.

NACIONAL: Jesu li točne tvrdnje da je upravo Boljkovac još početkom 90-ih isprva zaustavio Karamarkov angažman u policiji zato što nije htio priznati da je bio doušnik Udbe?

Od prvih dana je Karamarko htio raditi u policiji. On je član HDZ-a bio još od 1989., bio je barakaš te je otpočetka htio biti aktivan u tim tijelima državne uprave. Nisam siguran za ovo što me pitate. Došle su do mene neke informacije koje bi se mogle tumačiti u tom smislu. Na to bi neke druge osobe mogle dati konkretniji odgovor. Točno je da je on, to se vidi iz njegove kasnije karijere, želio svoje političke ambicije ostvariti kroz taj segment vlasti.

NACIONAL: Zašto mislite da Tomislav Karamarko sa svojim najbližim suradnicima, ako pobijedi na izborima, ne bi bio sposoban Hrvatskoj donijeti potreban kvalitativni iskorak?

Trenutno u Hrvatskoj u tijela izvršne vlasti, a to se prvenstveno odnosi na premijera, moraju doći osobe koje bi mogle samostalno i autoritativno komunicirati s predstavnicima Europske komisije, europskim vladama, ostalim tijelima vlasti i premijerima. Ne znam zašto aktualno vodstvo HDZ-a sakriva tko su im kandidati za izvršna tijela vlasti. Oni to rade namjerno. To rade i druge stranke. Ako HDZ pobijedi na izborima, siguran sam da će se biračko tijelo HDZ-a početi hvatati za glavu istog trenutka kada spozna koji će pojedinci zasjesti u fotelje, ući u izvršna tijela vlasti i obnašati funkcije ministara i ostalih dužnosnika. Kad bi HDZ sada priopćio tko će mu biti ministri u vladi, siguran sam da ne bi pobijedio na izborima. Kao primjer sa zadnjih lokalnih izbora u Zagrebu, isto tako na izborima bi izgubio Milan Bandić da je tijekom kampanje rekao koga će i kako postaviti u poglavarstvo Grada Zagreba i upravu Zagrebačkog holdinga.

NACIONAL: Zašto Karamarko izbjegava izravno sučeljavanje s još uvijek aktualnim premijerom Milanovićem?

Siguran sam da se radi o Karamarkovu kompleksu. Bez obzira na to što mislim o Milanoviću, on bi u takvom sučeljavanju profitirao. Laž je da takva sučeljavanja na političkoj sceni nisu uobičajena. Koliko je meni poznato, to se sučeljavanje dogodilo između Sanadera i Račana. Karamarko se boji jer nema dostatne komunikacijske kapacitete. O tomu mogu kvalificirano govoriti, jer mi je to struka. Bilo tko s ambicijom za takovu javnu funkciju, u slučaju da je komunikacijski potkapacitiran, osim što ostavlja loš dojam u javnosti, značajno je hendikepiran za obavljanje te javne funkcije.

Nacional: Kako procjenjujete političke kapacitete glavnog tajnika stranke Milijana Brkića?

Čujem da čovjek ima ozbiljnih problema sa zdravljem pa bih o tome ovom prilikom izbjegao javno govoriti.

Nacional: On tvrdi suprotno.

Bolje za njega da nisam u pravu. Brkić je stranci dosta pomogao u nekim organizacijskim aspektima rada. Nije mu lako. Te stranačke funkcije u hrvatskom stranačkom sustavu jako su zanemarene. Na takvim mjestima u strankama moraju biti osobe sposobne najkvalitetnije obavljati sve aspekte organizacijskog posla koje takva funkcija iziskuje. Nešto drugo je na tu temu važnije. Osobno me u posljednje vrijeme najviše zasmetalo što se HDZ olako rješava i odriče kvalitetnih stručnjaka. Jedna od njih je i Martina Dalić; dobra je u svom poslu, govori strane jezike, razumije financijsku problematiku. Nije mi čudno što se MMF za nju zainteresirao. Međutim, kako misli svojom glavom, ona za HDZ nije bila dobra. To je poruka koju je HDZ poslao. S druge strane, znam da većina članova aktualnog vodstva HDZ-a ne bi uspjela pronaći posao u nekoj kvalitetnoj firmi. Uzmite samo primjer donedavne gradonačelnice Knina. Ne znam tko bi je i u kojoj tvrtki zaposlio. To joj, međutim, nije smetalo da u HDZ-u postane direktorica kampanje. Osobno sam sudjelovao u trima predizbornim kampanjama. To su bili ozbiljni timovi ljudi koji su iznimno ozbiljno radili svoj posao. Dopuštam si reći, puno kvalitetnije od ovog današnjeg tima. Zato je i moguće da se događaju takvi gafovi kao što je onaj s nazivom 5+. Sve to zbunjuje biračko tijelo stranke, koje si postavlja pitanje tko to radi. Nije Josipa Rimac jedino diskutabilno kadrovsko rješenje.

NACIONAL: Tko je još, po vama, diskutabilan?

Vodstvo gradskog odbora HDZ-a u Zagrebu. Kad god su u moje vrijeme, ili kasnije, bili problemi ili se nisu ostvarili očekivani rezultati, uvijek bi se vodstvo mijenjalo. Sjetite se samo povijesnog neuspjeha Margarete Mađerić na posljednjim izborima za gradonačelnika Zagreba. Međutim, vodstvo tog gradskog odbora stranke se ne dira. Koji su razlozi, možete pretpostaviti.

NACIONAL: Karamarko je nedavno tužio izdavača Nacionala zbog objavljivanja autoriziranog intervjua Josipa Manolića u kojem ga je Manolić nazvao doušnikom Udbe. Karamarko je u tužbi naveo da mu je to poremetilo pravo na duševno zdravlje. Kako komentirate činjenicu da premijerski kandidat HDZ-a na početku predizborne kampanje za sebe tvrdi da je poremećenog duševnog zdravlja?

Ja takvu tužbu, naročito na početku predizborne kampanje, nikada ne bih podigao. U ovoj situaciji poremećeno je samo to što je ta tužba podignuta. Čitao sam taj intervju, poznajem gospodina Manolića, on je svima nama, osim dr. Tuđmanu, bio stranački šef. Što god tko mislio, od 1989. do 1994. Manolić je bio drugi čovjek HDZ-a i države. Manolić je u to vrijeme kumovao donošenju svih najvažnijih odluka u stranci i državi. Josip Manolić je u 96. godini života. On je u političkoj karijeri Tomislava Karamarka odigrao veliku ulogu. Da nije bilo Manolića i njegove podrške, Karamarko danas ne bi bio predsjednik HDZ-a. Da sam na Karamarkovu mjestu, pokušao bih s Manolićem razgovarati. Manolić je i sam rekao da je Karamarko bio ucijenjen, vjerojatno još kao srednjoškolac. Karamarko je upao u odvjetničke klišeje, za čije potrebe mora tvrditi da nije duševno stabilan. Time si je samo napravio golemu štetu.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima u to vrijeme bili s Manolićem? Jeste li ikada diskutirali o Manolićevim tvrdnjama da je Karamarko bio doušnik Udbe?

Nisam o tomu pričao s Manolićem. O toj temi jednom sam kratko razgovarao s dr. Franjom Tuđmanom, koji je za tu priču znao. Pričali smo o tome kao o sporadičnoj temi, koja Tuđmanu nije bila posebno važna. Razgovarali smo o tome u vrijeme kada je Stipi Mesiću završavao mandat predsjednika Sabora RH. S Mesićem sam bio u dobrim odnosima.

Nismo dijelili političke stavove, ali u komunikaciji je bio izuzetno korektan i prijateljski raspoložen. Kada je nastajao HND i kada je dolazilo do razlaza Mesića i Manolića s Tuđmanom, to je isprva bio veliki problem za stranku. Uvjeren sam da je taj projekt vodio Manolić, a ne Mesić. Kako su svi u stranci znali za moj dobar odnos s Mesićem, predsjednik Tuđman osobno me zamolio da mu kažem što mislim koliko će se ljudi pridružiti Mesićevoj i Manolićevoj inicijativi. Rekao sam Tuđmanu svoje mišljenje.

Mi smo svega nekoliko puta razgovarali nasamo. Tog puta Tuđman me zamolio da odem na javno predstavljanje HND inicijative. Kada smo pričali o broju zastupnika koji bi se mogli prikloniti Mesiću i Manoliću, rekao sam Tuđmanu da bi većinu mogao osobno odgovoriti od toga samo ako s njima osobno popriča. Tako smo u razgovoru došli do jednog danas pokojnog saborskog zastupnika, kojeg je tih dana upravo zbog šuškanja o tomu da će se pridružiti Mesiću, jedan naš kolega iz HDZ-a nazvao udbašem. To je tog danas pokojnog saborskog zastupnika jako uvrijedilo pa nije pristao odmah napustiti HND. Kada smo Tuđman i ja došli do tog dijela razgovora, Tuđman je lakonski odmahnuo rukom i rekao mi da zna i za priče da je Karamarko bio doušnik Udbe.

Tuđman mi je praktički ponovio ono što se nedavno ponavljalo kroz medije – da je Karamarko kao mlad čovjek bio ucijenjen, jer su kod njega pronašli neku ukradenu robu ili nešto slično. Ipak je prošlo puno vremena. Predsjednik Tuđman rekao mi je da zbog svih tih okolnosti, kao i u slučaju pokojnog kolege, tomu u vremenu stvaranja hrvatske države ne treba pridavati ozbiljan značaj. Mogu samo potvrditi da je Tuđman za tu priču znao. Predsjednika Tuđmana, kao i mene, ta priča nije posebno fascinirala niti bi to za Karamarka trebalo biti nešto strašno. To više govori o funkcioniranju bivše države u tim crnim vremenima. Puno mi je važnije je li Karamarko danas sposoban biti premijer u slučaju pobjede na izborima. Da mi se čini da jest, obje bih ruke digao za njega.

NACIONAL: No upravo Karamarko u svojim javnim istupima zagovara lustraciju, zbog čega ga je Manolić i prozvao da je bio doušnik Udbe.

Karamarko sigurno puno bolje od mene zna što ga u toj priči žulja. Lustraciji bi se trebalo puno ozbiljnije pristupiti. Nisam ekspert za to područje. Moglo se prije toga prostudirati brojna zakonska rješenja iz drugih država, poput Njemačke, Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske i drugih, prije javnog istupanja. Zanimljivo je da jedino Slovenija i Hrvatska od bivših komunističkih država nisu donijele lustraciju. Srbija je donijela taj zakon. Ovako si je Karamarko samo napravio štetu.

NACIONAL: Kako komentirate nedavni istup Zvonimira Bobana u kojem se također distancirao od Karamarkova HDZ-a?

S Bobanom se dosta dobro poznajem, jer smo gotovo susjedi s Brača, gdje obojica imamo vikendice i volimo rekreativno zaigrati tenis. Poznajem njegovu obitelj i znam njegove političke stavove. Nije poanta njegova istupa bila da će glasovati za Milanovića. Poanta je da je izjavio da on kao pristalica desnog centra, nije zadovoljan s onime što mu HDZ i druge stranke desnice nude. Zvone Boban je pametan, moralan i izuzetno korektan čovjek. Skidam mu kapu zbog iznesenih stavova. Oni koji ga zbog toga kritiziraju više govore o sebi, nego o njemu.

NACIONAL: Plašite li se da će vas se nakon ovog istupa etiketirati kao podrivača stranke?

Toga se ne plašim. Prije nekoliko godina obilježena je 20. obljetnica 101. brigade, koja je osnovana na području zapadnog Zagreba gdje sam neko vrijeme živio. Tom prilikom jedan od pripadnika te brigade iz tog vremena izrekao je misao koja me se duboko dojmila. Rekao je da bi kao branitelj koji je 1991. otišao u rat spreman i poginuti za Hrvatsku, ponovo sve napustio i riskirao život samo za jedan cilj – za bolju Hrvatsku. Mislim da je dužnost svakog hrvatskog građanina javno reći što misli, jer držim da su pred svima nama ključne godine borbe za bolju Hrvatsku.

Komentiraj

FOTO:SAŠA ZINAJA, PRIVATNA ARHIVA, PIXSELL
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.