Bivši agent soa-e TEŠKO OPTUŽUJE glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića za falsificiranje službenih dokumenata i zapošljavanje podobnih kadrova u SOA-i, koji su poslije strelovito napredovali i do danas zadržali lojalnost Milijanu Brkiću i HDZ-u

Nekoliko dana nakon što je Nacional 14. srpnja objavio tajni dosje o velikom kriminalu u SOA-i, redakciju Nacionala kontaktirao je umirovljeni djelatnik SOA-e Zoran Kotnik. Zoran Kotnik sin je Josipa Kotnika, partizanskog borca iz Drugog svjetskog rata, poznatog jugoslavenskog elektrotehničkog inženjera i astronautičkog stručnjaka, koji je do 1968. bio mornarički pukovnik JNA, potom voditelj više tehničkih, vojnotehničkih i ekonomskih projekata, a od 1977. i nastavnik na katedri za tehniku svemirskih letova na Tehničkom fakultetu u Münchenu. Josip Kotnik konstruirao je žiroskop primijenjen u američkom svemirskom programu Apollo, surađivao je u izgradnji najveće amaterske trostupanjske rakete u svijetu i bio glavni izvršitelj njezina lansiranja 1967. na Fruškoj gori. Posebno se istaknuo popularizacijom astronautike te praćenjem spuštanja ljudi na Mjesec u televizijskim i radijskim emisijama i novinama.

Zoran Kotnik sudionik je Domovinskog rata koji je kao hrvatski policajac početkom rata proveo tri mjeseca u srpskom zatočeništvu u zatvoru u Glini. Potom se zaposlio u SZUP-u te je glavninu svoje profesionalne karijere proveo kao operativac u sigurnosnim službama.

KOTNIK JE NACIONALU DAO INTERVJU u kojem je potvrdio navode iz dosjea o kriminalu u SOA-i, čiji se sadržaj nedavno opet počeo provjeravati te iz kojeg se može zaključiti da unutar Agencije i dalje funkcionira mreža korumpiranih agenata koji možda već duže vrijeme ugrožavaju nacionalnu sigurnost. U sukusu tih upozorenja nalaze se tvrdnje da se unutar Agencije na nekim ključnim pozicijama i dalje nalazi skupina korumpiranih ljudi, koji su na svoje funkcije dospjeli u vrijeme dok su je vodili šef HDZ-a i bivši ravnatelja SOA-e Tomislav Karamarko i glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić.

U tom izviješću, među ostalim, stoji i sljedeće: “U to doba SOA je doslovce politički iskadrovirana, a po toj osnovi rukovoditelji su dobrano zloupotrebljavali resurse Službe. To im se toleriralo, a zauzvrat je trebalo osigurati svako djelovanje političkih sponzora, pa bilo ono i protuzakonito. Važno je bilo ništa ne otkrivati ili ono što je otkriveno, zataškati. Osobito se to odnosilo na sigurnosne provjere, gdje je valjalo postaviti politički podoban kadar. Djelatnici koji su ukazivali na korumpirane političke i rukovodeće strukture unutar države i SOA-e, ili su potjerani iz Agencije, ili su degradirani, financijski iscrpljeni dugotrajnim sudskim postupcima koji se vode, odnosno, profesionalno i ljudski lišeni bilo kakve vjerodostojnosti.“ Kotnik se Nacionalu obratio kako bi potvrdio točnost navoda iz dosjea koji je u Nacionalu objavljen, a govorio je naročito o sigurnosnim provjerama koje su se, po njegovim tvrdnjama, lažirale i to po nalogu Milijana Brkića. Kotnik je u razgovoru za Nacional iznio niz teških optužbi protiv Milijana Brkića, a Nacional ih objavljuje zato što Kotnik tvrdi da o njima ima neposredna saznanja.

zoran kotnik

NACIONAL: Je li točno da su se u SOA-i za vrijeme mandata Tomislava Karamarka, lažirale sigurnosne provjere? Ako je to točno, tko je to radio i zašto?

– To je točno. To se radilo u situacijama kada su se na neke pozicije u određenim ministarstvima ili u sudstvu trebale imenovati neke osobe koje su tada bile politički podobne ili naprosto podobne interesima Tomislava Karamarka i Milijana Brkića. Bilo je među takvim ljudima i onih koji su bili umiješani u neke nezakonitosti. Ponekad mi se činilo da su upravo takve osobe njima više odgovarale. Iz sadržaja sigurnosnih provjera brisali bi se sporni detalji o takvim osobama. Ono što je bilo loše, nestalo bi, a dobre stvari bi se ostavljale.

NACIONAL: Otkud vam te informacije?

– Osobno sam kao operativac radio te sigurnosne provjere u zagrebačkom centru SOA-e. U sigurnosnoj službi radio sam u više navrata, isprva od 1992. do 2000., a u drugom navratu od 2005. do 2008. U prvom razdoblju radio sam kao operativac u kontraobavještajnom odjelu SZUP-a. Tijekom 2007. bio sam određen za predsjednika komisije za vraćanje oduzetih predmeta rodbini onih koje je ispitivalaUDBA, kasnije SDS. Ti predmeti su tada postojali i znalo se kome su pripadali. Međutim, unatoč mojim nastojanjima da se uspostavi kvalitetan rad te komisije i oduzeti predmeti vrate osobama koje je obrađivala UDBA ili njihovoj rodbini, Karamarko i Brkić nisu u tom smislu ništa napravili. Toliko o njihovu domoljublju.

NACIONAL: Možete li biti konkretniji i reći o kojim se osobama radilo? Kako se to zapravo radilo i zašto?

– Primjerice, Mladen Barišić, tadašnji ravnatelj Carinske uprave, nazvao bi Karamarka ili Milijana Brkića i rekao im da imaju nekog službenika koji radi u Carinskoj upravi i kojem bi bilo dobro da se zaposli u SOA-i. Poznat mi je identitet te osobe. Tada bi se, među ostalim, provjeravali izlisti telefonskih poziva te osobe. Ustanovilo bi se da je ta osoba bila u kontaktu s više poznatih pripadnika kriminalnog miljea, kako iz Hrvatske, tako i iz inozemstva. U tom konkretnom slučaju radilo se o punih trinaest stranica materijala o spornim kontaktima koje je taj čovjek imao. Rekonstrukcija je napravljena kroz analizu telefonskih brojeva osoba s kojima je kontaktirao. Potom bi se vidjelo čime se te osobe bave i došlo bi se do određene slike o mogućim aktivnostima tog čovjeka kojeg se predlagalo za zaposlenje u SOA-i. Uglavnom se sumnjalo da je taj čovjek na razne načine pomagao zainteresiranima u krijumčarenju. Na koncu je taj čovjek zaposlen u SOA-i.

NACIONAL: Kako je to bilo moguće ako se provjerom ustanovilo da se radi o, u najmanju ruku, sumnjivom kandidatu kojeg bi se moglo istraživati zbog sumnji u nezakonitosti? Što se dogodilo s rezultatima sigurnosne provjere?

– Milijan Brkić je sve sporne kontakte izbrisao i u spisu sigurnosne provjere ostali su samo kontakti te osobe s članovima obitelji ili rodbine. Posebno se sjećam jedne situacije kada se provjeravala ženska osoba koja je bila kandidat za jednu istaknutu funkciju unutar Uskoka. Njezin identitet danas nije bitan, ali bitno je da se tijekom sigurnosne provjere ustanovilo da su joj neki članovi obitelji bili ili članovi kriminalnog miljea ili u vezi s tim miljeom. Bila je to temeljita provjera i ozbiljan posao. Za nju se najizravnije također zauzimao Milijan Brkić. Oko toga smo se ozbiljno posvađali, a potom su me na poslu na razne načine vrijeđali ili ponižavali. Na koncu ta osoba ipak nije prošla sigurnosnu provjeru, ali samo zato što su se tome usprotivile još neke moje kolege. Razilaženja su bila do te mjere eskalirala da Brkićevi pritisci naposljetku nisu urodili plodom.

NACIONAL: Koliko je bilo takvih ili sličnih situacija?

Bilo ih je podosta, teško mi je govoriti o nekoj konkretnoj brojci. Slična je situacija bila s osobom koja je u to vrijeme bila kandidat za državnog tajnika u Ministarstvu zdravlja, a bila je u sukobu interesa. Kada sam na to upozorio, opet sam bio pod Brkićevim pritiskom. Brkić je bio taj koji je u to vrijeme pripremao završne verzije sigurnosnih provjera, prije nego što su se slale na više instance unutar sustava. On ih je u to vrijeme potpisivao. Sjećam se slučaja jednog poznatog hrvatskog generala. On nije prošao sigurnosnu provjeru, ali je to tadašnji državni vrh zanemario. Osobno sam vidio košuljicu spisa s njegovom sigurnosnom provjerom koja je bila negativna, a koju je potpisao cijeli tadašnji državni vrh, uključujući Stipu Mesića, Ivu Sanadera te ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt. Potpisali su da su upoznati sa sadržajem provjere. Kada se za tog generala, koliko mi se čini zbog sigurnosnih standarda i procedura NATO-a, naknadno radila nova sigurnosna provjera, također je bila negativna zbog njegovih osebujnih kontakata i sumnjivih aktivnosti. Nekoliko tjedana ta provjera nije se puštala van. Ne znam što se s njome naknadno dogodilo.

NACIONAL: Jesu li točne tvrdnje da su pojedini kandidati za SOA-u, iz policijskih redova, također imali problema sa sigurnosnom provjerom?

– Jedan od njih je Damir Komljenović, koji se spominje i u dosjeu o nepravilnostima u SOA-i koji ste u Nacionalu nedavno objavili. Njega je Brkić odabrao zato što ga je bespogovorno slušao i pristajao na razne falsifikate u okviru provođenja sigurnosnih provjera. Komljenović također nije prošao sigurnosnu provjeru, ali moram, doduše, reći da o tome nemam izravna saznanja. Naime, njegovu sigurnosnu provjeru nisam radio osobno, već su je radili moji tadašnji kolege. Oni su mi rekli da je njegova sigurnosna provjera negativna. Komljenović je bio jedan u nizu brojnih djelatnika specijalne policije koji su se tijekom 2007. i 2008. zapošljavali u SOA-i, a koji nisu trebali proći sigurnosnu provjeru.

NACIONAL: Po ovome što govorite, ispada da su neki djelatnici specijalne ili interventne policije zapravo bili u neprimjerenim kontaktima s pripadnicima kriminalnog miljea te da je Brkić upravo takve osobe na neki način protežirao. Zašto bi on to radio?

– Zato što im je na takav način činio uslugu, a oni su ga potom bespogovorno slušali. Nisu sve te osobe bile u kontaktu s kriminalnim miljeom, već su se u pojedinim situacijama neprimjereno ponašale. Prijetili bi nekim osobama ili u pijanom stanju pucali iz vatrenog oružja, a za neke se sumnjalo da sudjeluju u iznudama. To su, pak, bili disciplinski prekršaji ili nedokazane ozbiljne sumnje, ali i zbog toga se teško moglo napredovati u karijeri.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Milijanom Brkićem?

– Isprva me Brkić prilično dobro primio. Međutim, sve se preokrenulo kada je ustanovio da ne plešem po njegovim notama. Rekao sam mu da stojim iza svog rada i da nemam namjeru ništa falsificirati ni po čijim napucima. Zbog svega što se tada radilo, osjećao sam se kao da živim noćnu moru. Znao sam mjesečno raditi po 15 provjera. Međutim, taj broj uskoro se počeo znatno smanjivati nakon što su ustanovili da nisam podložan njihovim kombinacijama i manipulacijama. Pa je spomenuti Komljenović, koji je isprva radio kao operativac, počeo sve češće raditi sigurnosne provjere.

NACIONAL: Jeste li možda u nekom privatnom sukobu s Brkićem, zbog kojeg biste bili zainteresirani o njemu iznositi takve teške optužbe?

– Nikada nismo bili ni u kakvom privatnom sukobu.

NACIONAL: Mislite li da je Tomislav Karamarko bio upućen u ta zbivanja?

– Njega smo zvali “nevidljivi”. O tomu nemam neposrednih saznanja. Ja sam bio u dobrim odnosima s osobom koja je bila njegov načelnik pravne službe. Ključno pitanje na koje se tada iz tih krugova upozoravalo, povezano je s izdavanjem putovnica osobama koje se po propisanim pravilima mogu smatrati od posebnog značaja za Hrvatsku. Bilo bi dobro da se otvori pitanje koliko je osoba za vrijeme Karamarkova mandata dobilo hrvatske putovnice po tom kriteriju te što se zapravo nalazilo u pozadini takvih odluka. Na to me posebno upozorio upravo taj Karamarkov načelnik pravne službe.

NACIONAL: Imate li kakvih saznanja o tvrdnjama da su se unutar SOA-e nezakonito trošila sredstva za posebne namjene?

– To je jedna velika siva zona. Nitko nije precizno znao što se radilo s tim sredstvima i kako se pravdalo njihovo trošenje. To su znali samo neposredno nadređeni dužnosnici koji su kontrolirali trošenje tih sredstava ili su tim sredstvima raspolagali. Poznati su mi neki modeli lažiranja trošenja tih sredstava. U nekim slučajevima stvarale bi se mreže nepostojećih doušnika. Primjerice, za nekog bi se napisalo da ima deset doušnika te da sa svakim od njih kontaktira po četiri puta mjesečno. To vam je četrdesetak kontakata, a pisalo bi se da se na svakom sastanku potroši 100 do 300 kuna. Pa sad izračunajte. Novac bi se potrošio, ali pitanje je na što te je li bilo potrebe da se uopće troši.

NACIONAL: Jeste li upoznati s još nekim nepravilnostima iz rada sigurnosne službe iz tog vremena?

– Bilo je još nepravilnosti, a najviše ih se odnosilo na zapošljavanja podobnih kadrova. Radilo se o djeci ili rođacima nekih osoba koje su bile bitne vodstvu Agencije te koje su im se za te usluge vjerojatno odužile. Primjerice, ženska osoba koja je radila u HIS-u otišla je svojedobno u mirovinu zbog psihičkih problema. Ona je koncem 2008. pozvana na razgovor kako bi je ponovo aktivirali u SOA-i, samo zato što je vodstvu Agencije trebala usluga njezina supruga. Ta žena rekla je na razgovoru da uzima lijekove te da nije sposobna raditi. Na koncu je ponovo počela raditi. S njom je razgovor tada vodio jedan neiskusan mladi čovjek, koji je to samo formalno odradio. Među nevjerojatnim je pričama i ona o zapošljavanju čovjeka sa srednjom stručnom spremom večernje škole za drvodjelje, na jednu osjetljivu poziciju povezanu s elektronskim izviđanjem. Čovjek također nije prošao sigurnosnu provjeru, a zaposlen je najvjerojatnije jer je bio obiteljski povezan s tajnicom Tomislava Renića, šefa zagrebačkog centra SOA-e.

NACIONAL: Kako komentirate navode iz dosjea koji su sastavila dvojica izopćenih agenata SOA-e i prema kojem ispada da su unutar Agencije i dalje zaposleni brojni diskutabilni kadrovi?

– Ti su navodi točni, a većina tih ljudi i dalje je zaposlena u Agenciji. Dijelom se i zato može i danas tvrditi da je SOA vrlo skromna po svom učinku. Može se s tim netko složiti ili ne, ali UDBA je po mnogim parametrima bila jedna ozbiljna sigurnosna služba, gdje je bilo vrlo precizno propisano kada se unutar službe može napredovati. Trebalo je po 15 godina raditi u službi kako bi se postalo načelnikom nekog odjela. Ja sam iz prve ruke svjedočio tome kako su neki pojedinci bez ikakvih profesionalnih kriterija, napredovali u službi za vrijeme mandata Karamarka i Brkića. Ništa tu nije bilo slučajno. Stvarao se sustav podobnih, a ne sposobnih ljudi.

NACIONAL: Pod kakvim ste okolnostima napustili SOA-u 2008.?

– Jednostavno mi je rečeno da bi bilo dobro da razmislim o odlasku u mirovinu. Da to nisam prihvatio, prebacili bi me na rad u Carinsku upravu. Postoji zakonsko pravo da se ljude iz SOA-e prebaci u bilo kakvo ministarstvo ili državnu službu. Međutim, ta mogućnost vrlo često se koristi kako bi se nekoga zapravo kaznilo ili udaljilo iz Agencije jer je počeo postavljati neka neugodna pitanja ili upozoravati na diskutabilne postupke nadređenih. U mom slučaju primio sam izravnu poruku. Milijan Brkić i Tomislav Renić rekli su mi da ću završiti u Carinskoj upravi ne prihvatim li mogućnost odlaska u mirovinu

Komentiraj

FOTO:Goran Stanzl/PIXSELL
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.