NAKON DUBROVNIKA, I U ZAGREBU PREDSTAVLJENA DRŽIĆEVA ‘NOVELA OD STANCA’ U STRIPU

Nakon dubrovačkog predstavljanja, „Novelu od Stanca“ Marina Držića (1508.-1567.) vidjela je i zagrebačka publika. Ovo djelo ilustrator Dubravko Kastrapeli pretvorio je u strip, a za lakše snalaženje u jezičnoj varijanti arhaičnog dubrovačkog knjiga je popraćena rječnikom. To najkraće Držićevo djelo, pisanom dvostruko rimovanim dvanaestercem u sedam prizora, odnosno 316 stihova, prema riječima istaknutog talijanista Frane Čalea, stilski je najčistije i možda najbolje djelo tog plodnog stvaratelja.

Autorica predgovora stripa „Novela od Stanca“, povjesničarka umjetnosti i doktorica znanosti Anita Ruso, rekla je da nije ni slutila da će publika svih uzrasta biti tako entuzijastična. Smatra da izdavač, Dom Marina Držića, pogađa srž ovim stripom jer je ta knjižica pitka i lagana, ali istodobno i duboko poučna te gaji optimizam da će strip izdanje ove lektire postati mali hit među čitateljima.

Po njezinu mišljenju, pretjerano se prilagođava suvremenim uvjetima u kojima „strše“ poražavajuće statistike o nečitanju i mrskim lektirama i tvrdi da to je neka vrsta medvjeđe usluge djeci. “Hoćemo li izbaciti Šenou, Krležu i Držića? Čitat ćemo u zamjenu romane kojima se danas dodjeljuju površne nagrade čija slava traje koliko i površni snijeg na Suncu. Škola je tu da nauči djecu radnoj navici, kritičkom promišljanju, da ih provede kroz ono što je teško držeći ih povremeno i za ruku ako treba. Naravno da mladim ljudima nije previše uzbudljivo ‘maltretirati se’ Držićevim arhaičnim dubrovačkim. Međutim, kako mi to mislimo da je Englezima baš gušt čitati Shakespeareov staroengleski, ili Talijanima Danteov starotalijanski?“ zapitala se Anita Ruso i dodala da ne treba mijenjati kanon, nego pristup. „Treba izazivati djecu na promišljanje izvan kutije, postavljati im ‘zamke’, prodrmati njihove zone komfora. U ‘Noveli od Stanca’ mladići bježe iz kuće i dok njihovi očevi spavaju idu u lov na ‘žene lakog morala’. Koji adolescent se neće poistovjetiti s barem jednim dijelom stvarnosti 16. stoljeća koju nam je Držić zamrznuo u vremenu? Društvene paradigme moraju se mijenjati. Učitelje se treba poticati na proaktivnost i izvrsnost. To je put, a ne odustajanje od kanona samo zato što je onima koji ga moraju prenijeti mlađima taj kanon nedohvatljiv“, dodala je Anita Ruso.

Ilustrator Dubravko Kastrapeli istaknuo je da nije imao problema kada je riječ o osmišljavanju likova, ali je dodao da ga je mučio ispravan likovni pristup temi. „Likovi Miha i Vlaha došli su mi gotovo odmah, kao i Dživo Pešica, a i naivni Stanac je ‘izronio’ jako brzo. Likovi su već bili spremni prije dvije, tri godine i prvi put su prošetali papirima naslikani za izložbu ‘Držić i Cervantes – mediteranski krug smijehom’. Svjestan sam da svaki umjetnik ima svoj rukopis, svoj stil, ali isto tako mislim da pristup treba prilagoditi temi. Nije svejedno radi li se običnim akvarelnim bojama, tuševima u boji ili pak gvašem ili akrilom, kakav je crtež u podlozi i ima li ga uopće. Nakon malo isprobavanja i testiranja različitih boja, odlučio sam se za ekspresivniji crtež perom i jaki kolorit tuševa u boji, s obzirom na to da se radi o brzom, veselom i dinamičnom djelu koje se najvjerojatnije odvija u pokladnoj noći, u kojoj obijesna dubrovačka mladež ‘čini škerac’ naivnome Vlahu Stancu“, objasnio je Kastrapeli.

Kazao je da je proces izrade stripa bio mukotrpan jer nije mogao u slobodnom pristupu obrađivati dijelove koji su mu se najviše svidjeli, a izostaviti one manje razumljive. „Kad me ljudi pitaju ‘Zašto Marin Držić?’, nemam racionalni odgovor. Postoje stvari koje me diraju na nekoj dubokoj razini, jednostavno rezoniraju kao žice dobro ugođenog instrumenta, a to se događa na sam spomen ili izgovorenu Držićevu riječ. Naravno, teme kao što su sukob razularene mladosti i naivne starosti su svevremene, ali kod mene se doslovno radi o napisanoj riječi koja odzvanja duboko u mojoj nutrini“, naglasio je likovni umjetnik.

Ovaj strip samo je jedan od brojnih projekata i programa kojima Dom Marina Držića, pod vodstvom ravnatelja Nikše Matića, obilježava 450. obljetnicu smrti najistaknutijeg hrvatskog komediografa i velikana dubrovačke i hrvatske renesanse. „Prvotna naklada stripa bila je 500 primjeraka, no ubrzo smo radi iznimnog interesa napravili dotisak od 2000 primjeraka. Odluka je kako se strip neće prodavati nego ćemo primjerke, vođeni idejom ‘Čitajmo Držića od Vukovara do Dubrovnika’, besplatno distribuirati po knjižnicama i drugim kulturnim centrima u Hrvatskoj. I kako bi veliki Držić rekao : ‘Što se ima, to se dava. A tko sve dava, vele dava, tko srce dava, svega sebe dava’’’, rekao je Matić za Nacional.

Komentiraj