Koncertna Dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu diči se višedesetljetnom tradicijom promicanja vrhunske ozbiljne glazbe, no da bi zadržala i očuvala svoju ulogu “odgajatelja” publike, po riječima aktualnog ravnatelja Dražena Siriščevića, ona se mora svojim konceptom, programom i ponudom prilagoditi brzim promjenama u društvu.

“U nešto više od četiri desetljeća, vrijeme se nevjerojatno promijenilo, ne samo država i sustav, već sve funkcionira drugačije. Umjetnici danas nisu manje važni, i danas oni zauzimaju određeni prostor, no ljestvice vrijednosti stalno se mijenjaju. Danas mi više nismo jedini; zato se moramo izboriti za to da budemo najbolji”, kazao je Siriščević, kojemu je 2. veljače počeo treći mandat na čelu te institucije.

Osam godina vođenja zagrebačkog “hrama glazbe” nije malo vrijeme u ukupnoj povijesti te institucije koja broji 43 godine, a na početku novog četverogodišnjeg razdoblja planiranja i usmjeravanja Dvorane zamišljene kao središte glazbenog života Zagreba, Siriščević u razgovoru za Hinu ističe kako trenutno njezin najveći problem ne predstavlja slabljenje interesa publike – naprotiv.

“Naša publika iz godine u godinu reagira sve bolje”, kazao je. U tih osam godina, iako je povisio cijenu pretplate, Lisinski ne da nije izgubio pretplatnike, već je i povećao njihov broj, napomenuo je.

“Iako sam mislio da će se to dogoditi i ranije, sad konačno čak mogu reći da sam zadovoljan, jer je u ovoj sezoni kulminirao interes za koncertima klasične glazbe pa su nam gotovo svi koncerti ne samo rasprodani, već se traži karta više”, pojasnio je.

Takav rast interesa objašnjava isključivo pažljivo odabranim programom.

Kada je KD Lisinski u Zagrebu, zamišljen davne 1957. a sagrađen 1973., prvi puta otvorio svoja vrata, bio je to, za Zagreb i Hrvatsku, prijeloman događaj u povijesti kulturnog života grada i ondašnje države: “To je bio doista veliki kulturni događaj koji je promijenio sliku grada Zagreba i njegovog glazbenog života, događaj u rangu otvorenja Hrvatskog narodnog kazališta osam desetljeća ranije”, ocjenjuje Siriščević.

Već sama činjenica da se u gradu Zagrebu pojavilo nešto što do tada nije postojalo bila je dovoljna da ljudi hrle na programe Lisinskog.

U međuvremenu se puno toga promijenilo: više nije dovoljna samo znatiželja za novim programima, ljudi su bombardirani sadržajima sa svih strana – od televizijskog programa, interneta, do činjenice da se danas glazbenom djelatnošću bave svi, od shopping centara do sportskih dvorana.

“Mi više nismo jedini glazbeni prostor u gradu Zagrebu. Mi želimo postati, i nadam se da to već jesmo, najbolji glazbeni prostor, mjesto gdje ‘glazba stanuje’, gdje glazba ima adresu”, rekao je.

Ponosan je na činjenicu da je Lisinski do danas uspio očuvati sve programske ideale svojega začetnika i prvog ravnatelja Ive Vuljevića te ih dodatno razviti, što objašnjava svojim “beskompromisnim programima s vrhunskim glazbenim umjetnicima”: “Mi smo odlučili ući u bitku za publiku”.

Obnova infrastrukture prioritet

Najveći problemi KD Lisinskog, istaknuo je Siriščević, isti su kao što su bili i 1973., kada je Lisinski prvi puta otvorio svoja vrata, i redom su svi tehničke prirode.

“Od tada do danas apsolutno se ništa nije promijenilo! Problemi koji su dvoranu pritiskali tada, ostali su neriješeni do dan danas. Bolja vremena kojima se nadao još prvi ravnatelj Ivo Vuljević nikako da dođu pa mi danas imamo situaciju da ne samo da nismo nastavili dotjerivati dvoranu i graditi ono što je još nedostajalo, nego je i ono što je tada napravljeno zub vremena ozbiljno počeo nagrizati”, upozorio je.

Veliki problem Dvorane oduvijek je nedostatak prostora za pokuse, no za Siriščevića je trenutno najveća briga postala dotrajalost infrastrukture: trebalo bi uložiti u praktički sve, od ozvučenja, rasvjete i klima postrojenja nadalje, a iako ističe kako Dvorana ima odličan odnos s Gradom Zagrebom, održavanje zgrade prisiljena je plaćati iz vlastitih sredstava.

Proračun dvorane iznosi oko 30 milijuna kuna, od čega Grad Zagreb daje 49 posto, a ostalo Lisinski mora namaknuti iz vlastitih prihoda. Prema već napravljenom elaboratu, za sanaciju svih gorućih infrastrukturnih pitanja potrebno je oko 40 milijuna kuna.

Neke su stvari toliko kritične da kao jedan od najmračnijih scenarija Siriščević razmatra i moguće reduciranje programa u nekome razdoblju, kako bi se sredstva namaknuta za program preusmjerila na obnovu zgrade.

“U ovom trećem mandatu, s obzirom na to da je situacija sa zgradom takva kakva jest, čini mi se da sada sve snage treba prebaciti na nju”, kazao je, istaknuvši kako se ipak nada da do toga neće doći, već da će se pronaći neko rješenje s Gradom.

“Sadržaj je ono što najviše veseli i mene kao ravnatelja i djelatnike i publiku – zbog toga je dvorana i izgrađena. No, budemo li se samo cijelo vrijeme bavili sadržajem, ostat ćemo bez prostora u kojem taj sadržaj možemo predstaviti”, upozorio je.

Od samih početaka dvorane, upravo je najveći naglasak bio na sadržaju, a i sam je ponosan na određene programske napretke ostvarene od početka njegova prvog mandata 2009.

Misija: biti edukator novih generacija

Središnji program KD Lisinskog je program Lisinski subotom, pokrenut u studenome 1981. s četiri koncerta godišnje, koji danas broji 12 koncerata vrhunske glazbe u sezoni.

Prije dvije godine uveden je i program Lisinski arioso, koji u Zagreb dovodi najveće operne zvijezde današnjice, a Siriščević želi prije kraja svojeg trećeg mandata ponudu vlastitog programa Lisinskog proširiti na još jedan ciklus, koji će biti posvećen mladim glazbenicima, pa bi tako ponajbolji među njima dobili priliku solistički nastupati u Velikoj dvorani u pratnji velikog simfonijskog orkestra.

Siriščević priznaje da je program Lisinski arioso donekle podbacio, što dijelom objašnjava činjenicom da cilja na uži segment ljubitelja opere. To pak dodatno naglašava ono što aktualni ravnatelj smatra ključnom zadaćom Lisinskog: kontinuiran rad na obrazovanju sofisticirane publike koja zna prepoznati svjetska imena klasičnog repertoara.

Situacija je trenutno takva da kod nas ni urednici vodećih medija ne prepoznaju ta imena, pa je sukladna tome i njihova (pod)zastupljenost u medijskom prostoru, ističe.

“Želimo li biti europsko ili svjetsko glazbeno središte, mi moramo probuditi svijest u ljudima. Do sofisticirane publike ćemo doći kad malo obrnemo sliku u medijima o nekim sadržajima”, kazao je.

“Osim što radimo programe, mi odgajamo i stvaramo publiku i nastojat ćemo ustrajati u tome dokle god možemo. Maksimum koji možemo napraviti je da ne posustanemo, nego da i dalje nudimo odlične programe. U tome nećemo uspjeti ne budemo li u tome imali i druge partnere”, poručio je.

Komentiraj