Za financiranje znanstvenih projekata u Hrvatskoj se izdvaja 15 milijuna eura, dok Slovenija u svoje ulaže 110 milijuna eura. Nacional je istražio kako upravo istraživački projekti mogu postati okosnica jačanja konkurentnosti gospodarstva i kako su pojedinci u tome uspjeli unatoč nemaru države

ožujku je iz državnog proračuna za 2016. za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta izdvojeno 158 milijuna kuna manje nego prošle godine. Izazvalo je to odmah veliko negodovanje znanstvene zajednice koja je istaknula da je tim postupkom hrvatska vlada dokazala da ne misli na budućnost. Saborskom odboru za znanost i obrazovanje predana je vrlo brzo peticija pod nazivom “Zahtjev Vladi i Saboru: pretvorite znanost i obrazovanje iz gubitnika u dobitnike”. Potpisalo ju je gotovo 4720 građana. A onda je na zahtjev Mosta i uz podršku kluba zastupnika HSLS-a, političkim strankama uzeto 15 milijuna kuna u korist znanosti.

Inicijator peticije Ivica Puljak iz stranke Pametno kaže da to nikako nije dovoljno. “Bilo bi lijepo da su znanosti i obrazovanju povećali sredstva za jednu kunu, samo da pokažu da im je do toga stalo. Ovako je poruka da su znanost i obrazovanje najmanje važni za naše društvo. A društvo koje ne ulaže u te sektore, direktno ugrožava svoju budućnost”, kaže Puljak i navodi dva primjera lošeg upravljanja sredstvima: kurikularnu reformu, najvažniju od svih reformi ikad provedenih u Hrvatskoj za koju nisu uopće predviđena sredstva, te financiranje znanstvenih projekata preko Hrvatske zaklade za znanost, za što je izdvojeno 15 milijuna eura, dok Slovenija u svoje znanstvene projekte ulaže oko 110 milijuna eura. “Izdvajanja za znanost i obrazovanje među najnižima su u Europi. Jedna ambiciozna država, kakva bismo morali biti, trebala bi ta ulaganja dovesti na europski prosjek u razdoblju od 10 do 15 godina, i to postupno povećavajući sredstva svake godine. Za to postoje mnogi akcijski planovi, ali se ni jedan ne provodi. To se sigurno neće provesti smanjujući sredstva, nego upravo obratno, povećavajući ih te koristeći ta povećana sredstva za promjene u sustavima obrazovanja i znanosti i to na temeljima povećane internacionalizacije i kompetitivnosti cijelog sustava”, smatra Puljak i ističe da mi danas živimo u globaliziranom svijetu, u kojem se natječemo sa znanstvenicima iz cijelog svijeta. A znanost je i sama po sebi internacionalna i kompetitivna. Da bismo uspjeli u takvom svijetu, trebali bismo imati podršku, kako institucionalnu i administrativnu, tako i kadrovsku i financijsku, kaže. Ako bilo koja od tih komponenti nije zadovoljena, teško da ćemo uhvatiti i zadržati korak sa svijetom.

“MI SMO UVIJEK IZDVAJALI jako mala sredstva za znanost. Neki znanstvenici i grupe snalazili su se i uspijevali držati korak sa svijetom. Ali da bi se to sustavno radilo, potrebna su veća ulaganja. Ta dodatna ulaganja treba usmjeriti prema izvrsnosti, kako bismo mogli zadržati naše najbolje znanstvenike, privući najbolje znanstvenike iz svijeta ili motivirati naše ljude u inozemstvu da se vrate u Hrvatsku i grade ovo naše društvo s nama”, kaže Puljak. Smatra da je jedan od najvećih problema naše znanosti način na koji se ljudi biraju na stalna radna mjesta u sustavu. “To se često radi bez jasnih kriterija, ujedno ljudi dobivaju stalna radna mjesta ranije nego u drugim zemljama. Upravo se sada diskutira o novim uvjetima za biranje na radna mjesta i za napredovanje. Postoje određeni pozitivni pomaci u novim prijedlozima, ali se istovremeno predlažu neki kriteriji koji će značajno unazaditi sustav napredovanja u humanističkim i društvenim znanostima. Konkretno, predlaže se da znanstvenici pri izborima u zvanja moraju jedan dio radova obavezno objaviti na hrvatskom jeziku, čime se sprječava prijavljivanje stranaca te direktno narušava načelo internacionalizacije i kompetitivnosti tih znanosti”, kaže Puljak i dodaje da bi se neki od problema mogli jednostavno riješiti uvođenjem obaveznog postdoktorskog usavršavanja u inozemstvu prije prijavljivanja na stalna radna mjesta te pomicanjem stalnih radnih mjesta s docenata na izvanredne profesore. Moderna znanost je izuzetno kompetitivna i dok takve principe ne uvedemo i u Hrvatskoj, boji se da ni znanost ni cijelo društvo neće brzo napredovati.

  • ZNANSTVENICE IVA TOLIĆ I ANA SUNČANA SMITH NA IRB SU DOVELE PROJEKTE EU POZNATE I KAO ZNANSTVENI OSCARI

Predloženi proračun za znanost drastično reže istraživanje. U slučaju Instituta Ruđer Bošković proračunska sredstva ići će u najvećem postotku na pokrivanje troškova hladnog pogona i plaća, kaže ravnatelj Tome Antičić. “Ovakav proračun još više limitira broj mladih istraživača. Umjesto da se upravo ova izdavanja za istraživanja i priljev mladih znanstvenika dramatično povećaju, ovakav proračun kakav imamo ne samo da ide kontra svih svjetskih trendova u razvoju gospodarstva temeljenog na inovacijama, već je potpuno nelogičan i neprirodan”, smatra Antičić.

Od nastanka hrvatske države pa do današnjih dana ni jedna vlada nije imala hrabrosti ulaganje u znanost i obrazovanje staviti kao svoj prioritetni cilj. Finska je, primjerice, zabilježila gospodarski rast zahvaljujući takvoj odluci. U zapadnim zemljama je sprega znanosti i gospodarstva puno jača nego što je to slučaj kod nas gdje je, nažalost, kaže Antičić, uvriježeno pogrešno shvaćanje da možemo govoriti ili o gospodarstvu ili o znanosti.

“Ako IRB zaradi i to uloži u inovacije, to se vraća i kroz gospodarstvo. Da pojasnim, svakoj inovaciji prethode kvalitetna temeljna istraživanja. Kad takva istraživanja dovedu do inovacije, mi je onda moramo moći zaštititi patentom, nakon toga je komercijaliziramo i vraćamo uloženo”, ističe Antičić i navodi RapidCell metodu kao uspješan primjer komercijalizacije. Razvio ju je tim Maria Cindrića za brzu, jeftinu i efikasnu identifikaciju patogenih organizama i tumorskih stanica. Ovaj proizvod je, kaže, u nekoliko godina doveden od inicijalnog patenta do finalnog stadija funkcionalnog proizvoda i to preko IPA projekta i radi se na komercijalizaciji konačnog proizvoda.

Ističe da su znanstvenici IRB-a aktivni na četiri projekta koja su ušla na prioritetne hrvatske liste, od kojih je samo kapitalni projekt IRB-a od 2014. uvršten u prioritete EU. Riječ je o projektu “Otvorene znanstvene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu” (O-ZIP), vrijednom skoro 60 milijuna eura, a koji bi trebao preporoditi hrvatsko gospodarstvo jer je usmjeren na jačanje najkonkurentnijih dijelova IRB-a s ciljem snažnijeg povezivanja s poduzetnicima i industrijom.

NAIME, IRB POVLAČI daleko najviše sredstava iz EU fondova od svih znanstveno-istraživačkih institucija u Hrvatskoj, a to je preko 55 posto, i to sa svega pet posto znanstvenika od ukupnog broja znanstvenika u Hrvatskoj. “Važno je napomenuti da se unutar ovog programa sredstva dodjeljuju na izuzetno kompetitivnim natječajima. Dobiti projekt u sklopu OBZOR 2020 programa znači da ste dobili potvrdu EU-a da radite konkurentnu znanost koja se može mjeriti s radom drugih znanstvenih institucija iz zemalja s daleko izdašnijim financiranjem istraživanja i razvoja, npr. Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom”, ističe Antičić i pridodaje računici ostale EU projekte, čime se dolazi do brojke od skoro 20 milijuna eura koje je Institut povukao iz europskih fondova od 2007. kada se počelo implementirati EU programe financiranja. “Umjesto da Hrvatska takav uspjeh potiče, sredstva koja se dodjeljuju IRB-u od MZOS-a drastično se smanjuju – u progresivnim zapadnim zemljama bio bi upravo suprotan slučaj”, kaže Antičić.

Na Institutu je oko petsto znanstvenika i svima je, napominje, cilj raditi izvrsnu znanost. Izdvaja ipak dvije znanstvenice s međunarodnim ugledom koje su dokaz da se i u Hrvatskoj mogu raditi izvrsna istraživanja uz pravu podršku. To su Ana Sunčana Smith i Iva Tolić, koje su na IRB dovele dva prestižna projekta EU, u svijetu još poznata i kao “znanstveni Oscari”. Riječ je o projektima Europskog istraživačkog vijeća (ERC).

  • ‘ULAGANJA U ZNANOST PRIVUKLA BI ZNANSTVENIKE DA SE VRATE IZ INOZEMSTVA I GRADE DRUŠTVO S NAMA’

OTKRIVA DA JE ANI SUNČANI SMITH prošle godine dodijeljeno 1,5 milijuna eura za projekt “Biološke membrane na djelu”. “Projekt je započeo početkom 2014. na Institutu za teorijsku fiziku na Sveučilištu u Erlangenu-Nürnbergu, a potom ga Smith seli na Institut Ruđera Boškovića gdje sredstvima projekta uređuje istraživački prostor za svoje suradnike te zapošljava tim mladih znanstvenika, od kojih je čak troje povratnika iz Njemačke. Njen znanstveni tim sljedećih pet godina bavit će se istraživanjem membrana u živim stanicama. Namjera im je proširiti dosadašnje spoznaje o procesima koji povezuju fiziku, biologiju i znanost o materijalima. Rezultati do kojih bi znanstvenici mogli doći u budućnosti će unaprijediti razvoj novih lijekova i terapija”, kaže Antičić. Zahvaljuje se i Ivi Tolić zbog koje je ove godine prvi put u Hrvatsku stigao i ERC Consolidator Grant, potpora koju je Europska komisija namijenila izvrsnim glavnim istraživačima u razdoblju karijere u kojem još jačaju vlastiti nezavisni istraživački tim ili program. Dodijeljena su joj sredstva za projekt “Nova klasa mikrotubula u diobenom vretenu koji proizvode silu na kinetohore” u iznosu od preko dva milijuna eura na razdoblje od pet godina. “Zahvaljujući ERC sredstvima Iva Tolić će na IRB-u osnovati vlastitu istraživačku grupu te opremiti laboratorij vrhunskom opremom kako bi mogla doći do novih ključnih spoznaja u istraživanju dioba stanica koje bi mogle poslužiti u razvoju novih lijekova za liječenje degenerativnih ili kancerogenih bolesti”, kaže Tome Antičić napominjući da takvi projekti ne jačaju samo poziciju Instituta u Europskom istraživačkom prostoru, već i pridonose jačanju uloge Hrvatske.

Da bi se znanost primijenila u gospodarstvu, potrebno je obavljati temeljna istraživanja. Država treba, kaže Antičić, odrediti prioritetna područja istraživanja, što nam diktira i EU.

Podaci pokazuju da se najveći broj istraživanja veže uz bioznanost u širem smislu. Ta istraživanja zahtijevaju skupu opremu, skupe kemikalije i potrošne materijale, tako da ograničena novčana sredstva tu imaju veći utjecaj nego istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima. Gordana Rusak, predsjednica Saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i voditeljica biološkog odsjeka PMF-a, objavila je oko 40 znanstvenih radova i gotovo svi su objavljeni u inozemnim znanstvenim časopisima. Istražuje kemijske spojeve iz biljaka i kaže da je oskudna materijalna sredstva i zastarjela znanstvena oprema ograničavaju. “Ograničavaju nas u razvoju i primjeni novih metoda istraživanja, a to je osnovni preduvjet da bi dobiveni rezultati bili relevantni na svjetskoj razini. Problem djelomično rješavamo kratkotrajnim boravcima u inozemnim laboratorijima gdje odradimo dio posla koji ne možemo odraditi u našem laboratoriju. No za to su potrebna poznanstva, veze koje smo ostvarili s inozemnim znanstvenicima kroz svoj dugogodišnji rad i to ne može biti generalni princip rada jer nisu svi imali tu sreću, mogućnost ili jednostavno dovoljno inicijative da takve veze ostvare”, kaže Gordana Rusak.

Posljednja značajnija ulaganja u opremu bila su prije više od desetljeća. Laboratorij za fitokemiju Biološkog odsjeka PMF-a kupio je 2004. uređaj za tekućinsku kromatografiju visoke moći razlučivanja, HPLC, vrijedan oko 370.000 kuna. Njime se analiziraju tvari koje ljudi svakodnevno unose u organizam hranom ili napicima biljnog podrijetla te njihov utjecaj na zdravlje ljudi.

U vrijeme kada je nabavljen HPLC uređaj i drugi laboratoriji u Hrvatskoj imali su mogućnost nabave nove opreme, pri čemu se u obzir uzimala izvrsnost u znanstvenom radu skupine znanstvenika kojoj se oprema dodjeljivala. S tim se natječajima MZOS-a prestalo koju godinu kasnije i otad je, kaže, krenula stagnacija u opremanju laboratorija.

SADA JE SMJEŠTEN u vlažnom podrumskom prostoru, a bio bi u boljem okruženju, ističe, da smo uspjeli izgraditi sjeverni kampus Sveučilišta u Zagrebu. “U posljednjem desetljeću u tome su nas priječili neriješeni imovinsko-pravni odnosi nad zemljištem. Čitavo desetljeće raspetljavali smo gordijski čvor vlasništva države, Grada Zagreba i Katoličke crkve nad zemljištem na kojem se treba nastaviti gradnja sjevernog kampusa u sklopu kojeg je i nastavak izgradnje Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, započete prije oko tri desetljeća. Ta priča s vlasništvom konačno je dobila sretan završetak, ali do početka gradnje bit će zasigurno još problema koje će trebati riješiti”, kaže Gordana Rusak.

  • FINSKA IMA GOSPODARSKI RAST ZBOG ULAGANJA U ZNANOST, A MI NEMAMO NI ZA KURIKULARNU REFORMU

HPLC uređaj nabavljen je prije deset godina i na tržištu sada postoji takozvani HPLCMS uređaj mnogo jačih mogućnosti. Cijena takvog uređaja je oko milijun kuna i jako je skup za naše prilike.

Sredstva za znanost pretežno se nabavljaju iz EU. Gordana Rusak ukazuje na probleme u apliciranja na projekte iz Unije, prvenstveno zato što se na njih prijavljuju pojedinci ili male skupine znanstvenika. Trebaju to, kaže, postati projekti od nacionalnog interesa u koje će biti uključena cijela sveučilišta ili veći fakulteti. “Odgovornost za to što nije učinjeno gotovo ništa da se obnovi znanstvena oprema u Hrvatskoj, leži u činjenici da ni fakulteti ni sveučilišta ne raspolažu ljudskim potencijalima čiji bi zadatak bio baviti se isključivo prijavama na takve projekte. Zasad to leži na znanstvenicima koji uz svoj znanstveni i nastavni rad, moraju naći vremena i za rad na prijavi takvih projekata. Mnogi mladi doktori znanosti zaposleni na određeno vrijeme izgubili su posao na fakultetima i institutima posljednjih godina. Njihovom dodatnom izobrazbom u smjeru aplikacija na strukturne EU projekte i zapošljavanjem, zadržali bismo ih u Hrvatskoj, a sredstva koja bismo povukli iz EU fondova bila bi znatno veća”, kaže Gordana Rusak i ističe da smo u 2014. iz Europskog socijalnog fonda povukli samo 26,6 posto sredstava. Da smo iskoristili samo 50 posto tih sredstava, mogli smo, smatra, osigurati bruto plaću za godinu dana za više od 3000 doktora znanosti, a to je daleko više od svih mladih doktora znanosti, poslijedoktoranada, koje trenutno imamo u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Međutim, sredstva za istraživanje iz EU fondova trebala bi biti nadogradnja vlastite znanstvene politike.

“HRVATSKA ZAKLADA za znanost mora ostati onaj dionik u sustavu preko kojeg Hrvatska planira svoju znanstvenu strategiju i prioritete i za nju moraju biti osigurana dostatna sredstva, ne samo preko proračuna, nego i iz drugih izvora. Velik dio sredstava od igara na sreću izdvaja se za društveno korisne djelatnosti i to je svakako nužno i bit je demokratskog društva. Nažalost, nitko se nije sjetio da bi i znanost, koja je i te kako podfinancirana, mogla biti dio tih društvenih potreba”, kaže Gordana Rusak i dodaje kako je uvjerena da će se uz dobro promišljanje iznaći dodatna sredstva za znanost i izvan državnog proračuna, a potrebni su i dobra volja i pozicioniranje znanosti kao investicije, nikako potrošnje. Naši znanstvenici dokazuju da se i s malo sredstava može raditi izvrsna znanost. Međutim, takav sustav nije održiv. Potencijal spajanja znanosti i gospodarstva gubi se neulaganjem u obnovu i održavanje znanstvene infrastrukture. Umanjuje se i naša konkurentnost da se kao partneri pridružimo u znanstvenim istraživanjima na europskim znanstvenim projektima. Naše zaostajanje je svakim danom sve veće, dok znanost u svijetu grabi krupnim koracima naprijed.

Komentiraj

FOTO:Nacional i PIXSELL
PODIJELI
Komunikologinja s višegodišnjim iskustvom u medijima - tisak, web i televizija. Ambiciozna, radoznala, komunikativa. Zaljubljena u život i u ljudske priče. Društveno angažirane,istraživačke teme posebno su mi područje interesa.