DOSSIER: Nova neizvjesnost mladih na burzi rada

Autor:

Nacional

Objavljeno u Nacionalu br. 949, 2016-07-10

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) bila je mjera kojom se 2010. pokušalo oporaviti tržište rada. O dilemama oko ukidanja ili preinakama te mjere jer će je moći koristiti samo mlađi od 29 godina te o prednostima, manama i budućnosti SOR-a, za Nacional govore brojni sugovornici

Kako sada stvari stoje, odzvonilo je masovnom korištenju mjere stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR). Međutim, najpoznatija mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje neće biti ukinuta zauvijek, nego je zbog nedostatka sredstava iz državnog proračuna od 23. lipnja većinski preusmjerena na financiranje iz europskih fondova. Mjera koja je mnogim mladim ljudima bila “pojas za spašavanje”, odnosno nešto što im je pružalo kratkoročnu sigurnost i priliku za prve radne korake u struci, doživjet će i određene preinake, među kojima je i stavka prema kojoj budući korisnici mjere ne smiju biti stariji od 29 godina. Tako bi se moglo rezimirati ono oko čega se posljednjih desetak dana u medijima intenzivno diskutiralo.

Program SOR-a započeo je 2010. kao jedan od projekata u sklopu gospodarskog oporavka. Na početku je bio usmjeren samo na osobe koje su po Zakonu o radu u nju mogle biti uključene te su imale zakonsku obvezu polaganja stručnog ispita. U prošloj godini tako je priliku za rad dobilo 32.494 korisnika, za razliku od njih 28.000 u 2014. i 19.300 u 2013., od kada mjera ima puni učinak. Dobna granica i tada je bila ograničena na ljude do 29 godina. Od 2012. mjera je puno šire postavljena: nije više bilo dobnog ograničenja, dok je radno iskustvo bilo limitirano na radno iskustvo u zvanju, ali ne i na ukupno radno iskustvo pa se dogodio i slučaj da je jedan 60-godišnjak bio uključena u ovu mjeru.

Sve je to u razgovoru za Nacional objasnila Marina Nekić, zamjenica ravnatelja HZZ-a čiji je stav da SOR nije loš institut ulaska na tržište rada, ali ne tako široko postavljen i usmjeren prvenstveno na osobe iz programa visokog obrazovanja.

“U svakom slučaju, mjeru je potrebno ponovno osmisliti. Zaključak je i vanjske evaluacije da je ona postala supstitut zaposlenja. Osobe koje su tražene na tržištu rada poput arhitekata, inženjera, informatičara i drugih, također koriste taj institut. Međutim, to uzrokuje njihovu potplaćenost i gubljenje pravih radnih mjesta u struci. S druge strane, oni koji završe društveno-humanističke profesije teže nalaze radna mjesta pa je za njih ovo dobra prilika. Ali to je za sve dobar institut uvođenja u struku, no njegova velika primjena onemogućila je zapošljavanje pripravnika. Mjera je svakako bila potrebnija onda kada se uvodila, nego danas kada imamo 236.000 nezaposlenih”, rekla je za Nacional i otkrila da će svi zahtjevi zaprimljeni do 23. lipnja 2016. biti financirani iz državnog proračuna.

Sven Janovski iz Mreže mladih Hrvatske tvrdi da SOR ima dobrih i loših strana. “Ta mjera na početku je trebala pomoći osobama sa zanimanjima koja zahtijevaju određeni staž kako bi dobili dozvoli za rad ili omogućilo polaganje majstorskog ispita. Kad je proširen opseg SOR-a i kad je njegova osnovna ideja propala, nastala je sve veća šteta jer su se opseg mjere i broj korisnika stalno povećavali, a poslodavci su mogli opetovano uzimati nove ljude na SOR bez da ikoga zaposle. SOR je mnogima postao nužni međukorak do posla nakon obrazovanja, što je pogrešno jer se to može riješiti praksom u obrazovnom sustavu”, rekao je Janovski, ali smatra da bi bilo prejednostavno reći da ga treba ukinuti zato što je štetan. “Kada bi se SOR prekinuo, poslodavci ne bi mnogo zapošljavali jer bi čekali da se on ponovo uvede ili da im se ukaže druga prilika za uzimanje radnika bez financijskog uloga”, kazao je Janovski.

  • LANI SU PUTEM SOR-a PRILIKU ZA RAD DOBILA 32.494 KORISNIKA, ZA RAZLIKU OD NJIH 28.000 U 2014. GODINI

On je naglasio da postoje razlike između privatnog i javnog sektora kada je riječ o korištenju ove mjere. “U privatnom sektoru postoji velika mogućnost da će poslodavac osobu zadržati nakon godinu dana, a privatnik može o svom trošku nadodati novac na 2400 kuna postojeće naknade, što je bolje za korisnike. Osobe koje su bile zaposlene u javnom sektoru često nisu naučile raditi poslove koji su relevantne za njihovu struku. Mladima je bilo nužno odraditi SOR pa se događalo i da modni dizajner preko njega radi u lokalnu upravi, iako to nije bilo logično. U privatnom sektoru veza između struke i stečenih vještina je bolja. Prema anketama o evaluaciji SOR-a, u javnom sektoru uglavnom su se obavljali repetitivni, fizički i neintelektualni poslovi koji nisu imali mnogo veze sa strukom određene osobe. U privatnom sektoru veća su očekivanja od SOR-ovaca, što ponekad uključuje i prekovremeni rad”, kazao je Janovski.

Tvrdi i da mentorstvo također nije adekvatno regulirano. “Mentori često nisu odrađivali dobar posao, što se podjednako događalo u oba sektora, iako se u privatnom, čini se, to jače osjetilo među korisnicima. To je zato što većina tvrtki nema sustav mentorstva. Tako se SOR-ovce ne može ‘ugraditi’ u sustav funkcioniranja firme te se njima bave osobe kojima je to ‘uvaljeno’ i koje ne znaju raditi kao mentori, niti im je to redoviti posao”, kazao je Janovski i naglasio da se to može regulirati uvođenjem dodatne naknade za poslodavca kao sufinanciranje mentorstva. “Taj proces treba i pratiti kako ne bi bilo zlouporabe te da bi mentor adekvatno radio svoj posao. Osim toga, mnoge firme imaju veliki kapacitet za širenje znanja u nekoj djelatnosti i možda su voljne mentoriranje novih kadrova uključiti u svoju djelatnost”, rekao je Janovski i istaknuo da mentorstvo ne treba samo subvencionirati, nego i definirati standard njegova izvođenja.

Korisnik SOR-a može i odustati od izabrane opcije i krenuti na stručno osposobljavanje kod drugog poslodavca. Sonja Radočaj (23) prebacila se s jednog stručnog osposobljavanja na drugo i smatra da će na novom poslu biti zadovoljnija. Završila je Visoku poslovnu školu Libertas na preddiplomskoj razini, a nakon toga je upisala međunarodno poslovanje u Sloveniji. “Dva mjeseca bila sam na SOR-u u Poreznoj upravi, u Odjelu za utvrđivanje poreza i doprinosa za pravne osobe, ali unatoč tome što je to prema ugovoru trebalo biti moje radno mjesto, zapravo sam radila u pisarnici, na poslu za srednju stručnu spremu. Mentora sam upoznala tek nakon što sam raskinula ugovor, dotad sam ga jedva znala iz viđenja, ali nismo se ni upoznali, a kamoli da se bavio mojim stručnim osposobljavanjem. Kada sam se žalila, rekli su mi da u tom odjelu nema posla, ali zašto su onda raspisivali natječaj?”, rekla je Sonja Radočaj. Temeljem vlastita iskustva kaže da poslodavci u privatnom sektoru imaju više natječaja za SOR, a često se događa da uzmu volontera tijekom nekoliko mjeseci, a tek onda odlučuju o tome hoće li ga zaposliti. “Ja sam takve ponude odbijala jer stručno osposobljavanje njima ne predstavlja nikakav rizik, a korisnici mjere mogu ostati bez ičega”, otkrila je ona i upozorila na to da u privatnim tvrtkama osobe često ne rade one poslove koji su navedeni u ugovoru. “Sada ću biti na stručnom osposobljavanju u računovodstvu Doma za starije i nemoćne Medveščak. Dok je u Poreznoj upravi intervjue vodila komisija sastavljena od troje ljudi, od koji kasnije nitko nije radio sa mnom, na ovom razgovoru bili su prisutni ravnateljica doma i moj budući mentor”, objasnila je Sonja Radočaj razloge zbog kojih je optimistična u vezi novog posla. Smatra da bi teško našla posao da nije bilo SOR-a.

Ana Kuzmanić (26) završila je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Stručno osposobljavanje našla je nekoliko mjeseci nakon što je diplomirala, a odradila ga je na portalu H-alter, na kojem je i ostala honorarno raditi kao novinarka. Ona spada u 12 posto mladih koji su nakon završetka SOR-a ostali kod istog poslodavca, što je podatak iz istraživanja koje je provela Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), na reprezentativnom uzorku bivših korisnika mjere stručnog osposobljavanja koji su je završili u punom trajanju do kraja rujna 2014. “Nisam bila oduševljena opcijom stručnog osposobljavanja jer je to zapravo jedna vrsta luksuza: novčani iznos ne omogućava dostojan samostalan život. Kada sam diplomirala shvatila sam da je većina natječaja za posao stručno osposobljavanje i da ako želim raditi u struci, zapravo i nemam izbora. Moja logika bila je ta da ako ću već biti na stručnom osposobljavanju, onda je bolje da radim u organizaciji koja će mi pružiti konkretno znanja, omogućiti usavršavanje vještina, u kojoj ću biti zadovoljna i neće me izrabljivati”, rekla je Ana Kuzmanić za Nacional.

Nadasve pozitivno iskustvo ima Jaka Ćosić (24) kojoj je već na razgovoru za stručno osposobljavanje rečeno da žele osobu koja bi u firmi ostala i nakon isteka godine dana. Zaposlena je u GIS Cloudu, startup projektu zagrebačke geoinformatičke tvrtke Omnisdata, a diplomirala je Prostorno planiranje i regionalni razvoj na Odsjeku za geografiju PMF-a. Kaže da nikada nije ni razmišljala o tome da bi uopće mogla dobiti posao koji nije stručno osposobljavanje, a smatra da mjera olakšava malim privatnim firmama da zaposle mlade i obrazovane ljude te da pritom i uštede. “Ako država želi omogućiti mladima posao, trebala bi jačati privatne firme kako bi one mogle brže rasti i nuditi bolje uvjete rada”, rekla je Jaka Ćosić za Nacional.

  • AKO DRŽAVA ŽELI OMOGUĆITI MLADIMA POSAO, TREBA JAČATI PRIVATNE FIRME KAKO BI NUDILE BOLJE UVJETE RADA

O dobnoj granici u stručnom osposobljavanju vode se brojne rasprave, a o poslovnoj perspektivi osoba starijih od 29 godina za Nacional su govorili Fabijan Rajič i Valentina Kiđoši. Rajič je diplomirao fizioterapiju prije četiri mjeseca i otada je na burzi. Dobio je SORu bolnici Goljak i sredinom svibnja je potpisao ugovor s poslodavcem, a njegov zahtjev nalazi se u centralnoj službi HZZ-a. “U zdravstvenoj struci većina osoba studira izvanredno i fakultet se često upisuje kasnije. Upisao sam ga u 29. godini i završio u roku 3 godine s vrlo dobrim prosjekom, a diplomirao sam s odličnim te me je dekan fakulteta pozvao da održim predavanje na temu svog završnog rada, na kongresu u Opatiji. SOR jedini omogućuje odrađivanje pripravničkog staža u zdravstvenim strukama, a mi po Zakonu o radu moramo godinu dana stažirati u zdravstvenoj ustanovi i položiti stručni ispit da bismo mogli raditi u struci. Primjerice, zvali su me za posao iz jednog nogometnog kluba, ali nisam mogao raditi jer moram prethodno odraditi pripravnički staž, što je moguće samo preko SOR-a”, rekao je Rajič. Zahtjev Valentine Kiđoši, koja je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, zaprimljen je mjesec dana nakon njegova i kaže da se nada da će nastaviti posao na novom stručnom osposobljavanju, s obzirom na to da je prvi SOR prekinula nakon 11 mjeseci zbog toga što joj je mentorica otišla u mirovinu. “Ima nas puno koji smo kasnije upisali fakultet i magistrirali, a moramo raditi godinu ili dvije kako bismo mogli položiti stručni ispit nakon stručnog osposobljavanja. Ako se nama starijima od 29 godina oduzme mogućnosti zapošljavanja preko SOR-a, bit ćemo nepotrebni na tržištu rada i u većoj opasnosti od diskriminacije nego oni mlađi od 29 godina”, tvrdi Valentina Kiđoši i smatra da bi se SOR trebao odnositi na osobe svih godišta ili država treba pokrenuti dodatnu podmjeru za starije od 29 godina. Marina Nekić smatra da treba postaviti pitanje zašto osoba starija od 29 godina ulazi na tržište rada s određenom razinom obrazovanja, ima li radnog iskustva te zašto je dugo studirala ili kasnije upisala fakultet.

Bivši ministar rada i saborski zastupnik SDP-a Mirando Mrsić za Nacional je otkrio što misli o uvođenju dobne granice za korisnike SOR-a. “Ti naši nezaposleni građani neće moći koristiti ovu mjeru. Moći će koristiti druge mjere koje su imali i prije, ali nisu uspijevali pronaći radno mjesto, odnosno dobiti godinu dana radnog iskustva. Nažalost, sredstava nema, a nema mogućnosti rebalansa jer je izglasano nepovjerenje Vladi i raspušten je Sabor. To znači da su brojni mladi ljudi spriječeni u tome da ulaskom na tržište rada dobiju šansu za radnim mjestom”, govori Mrsić. On smatra da se iza ideje da se financiranje ove mjere prebaci na europske fondove krije aktualna vlast. Zbog toga je pitanje je li moguće da nešto što je osmišljeno u mandatu prethodne vlade, kao što je to slučaj sa SOR-om i kurikularnom reformom, preživi nakon dolaska na vlast nove vlade. Janovski smatra da bi SOR postao redundantan kada bi se provela Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije čiji je cilj i integracija prakse u obrazovanje.

Mrsić tvrdi da se promjene stručnog osposobljavanja pripremaju već neko vrijeme. “Prema informacijama socijalnih partnera, u travnju ove godine bilo je jasno da nema sredstava, ali se nije željelo uznemiravati javnost. Manjak sredstava pokušao se zataškati priopćenjima u kojima se isticalo da će se mjere financirati preko Europskog socijalnog fonda. Upozoravali smo na to da mjere financirane iz proračuna imaju šire kriterije za ostvarivanje prava u odnosu na one prema kojima se mjere financiraju iz Europskog socijalnog fonda. Prema nekim informacijama zaprimljen je velik broj zahtjeva koji se neće moći financirati jer ne odgovaraju kriterijima tog fonda. Netočno se informira javnost da trošak SOR-a iznosi 180. 000 kuna po osobi. Trošak godine dana stručnog osposobljavanja iznosi 56.000 kuna, a dio se ponovno kroz doprinose vraća u proračun. Iznos od 180.000 kuna odnosi se na ona zanimanja za koja je potrebno naukovanje od tri godine, ali radi se o malom broju obrtničkih zanimanja”, smatra Mrsić.

  • PRIPRAVNIČKI STAŽ U ZDRAVSTVENIM STRUKAMA JEDINO SE MOŽE ODRADITI PUTEM MJERE SOR-a

Prema posljednjim podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti osoba do 25 godina u siječnju 2016. iznosila je 38,9 posto, dok je na početku 2015. iznosila 44,1 posto. Hrvatska se prema stopi nezaposlenosti mladih nalazi na trećem mjestu u Europskoj uniji, nakon Grčke i Španjolske, dok je udio izdvajanja za aktivnu politiku zapošljavanja u BDP-u u Hrvatskoj tri puta niži od prosjeka EU-a. Podaci su to koje je za Nacional iznijela Dora Levačić iz BRID-a. Zbog svega toga ona smatra da bi bilo teško argumentirati eventualno ukidanje mjere, koliko god se ona često zloupotrebljavala kao najpovoljniji način za dobivanje radne snage. “Moguće rješenje ovog problema moglo bi biti povećavanje sredstava za potpore za zapošljavanje mladih koje imaju puno jači pozitivni učinak na povećanje zaposlenosti korisnika od mjere stručnog osposobljavanja. Također, istraživanje koje smo proveli u BRID-u ukazuje na iznimno važnu činjenicu da visina financijske naknade za korisnike mjere stručnog osposobljavanja stvara nejednake uvjete za pristup tržištu rada ovisno o financijskim mogućnostima mladih, onemogućavajući pristup mjeri onima slabijeg socio-ekonomskog statusa. Stoga je u planiranju budućih mjera potrebno nastojati spriječiti situaciju u kojoj u mjerama aktivne politike zapošljavanja ne mogu sudjelovati osobe koje se nalaze u najranjivijem položaju na tržištu rada. To su osobe nižeg stupnja obrazovanja i osobe koje dolaze iz obitelji nižeg klasnog statusa”, rekla je Dora Levačić u razgovoru za Nacional. I Marina Nekić smatra da SOR diskriminira osobe sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem u trajanju od četiri godine i objašnjava da kemijski tehničari, grafičari i drugi mogu dobiti stručno osposobljavanje jedino ako ga organizira jedinica lokalne uprave ili državna tijela.

Mjeru podržava i Darja Maslić Seršić, psihologinja rada s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ali također samo ako se ona ne shvaća kao zamjena za posao, nego kao mjera kojom se ublažavaju štetne posljedice nezaposlenosti. Za Nacional je odgovorila i na pitanje što u kontekstu rasprave o nesigurnosti koja obilježava današnji rad za mlade ljude znači to da jedino mogu računati na nešto, a to su potvrdili i Nacionalovi sugovornici, što traje godinu dana. “Posljednjih dvadeset godina došlo je do velikih promjena na tržištu rada. Ljudi svečešće rade s ugovorima na određeno vrijeme, honorarnim ugovorima ili na pola radnog vremena te osjećaju veliku nesigurnost na poslu. U Hrvatskoj svaki peti zaposlenik procjenjuje da bi mogao izgubiti posao tijekom 6 mjeseci, što je više od prosjeka EU-a. Također, istraživanja su pokazala da su se intenzivirali zahtjevi posla. Iako postoje velike individualne razlike, danas prosječni zaposlenik radi napornije nego što je radio prije desetak godina. Ove promjene nepovoljno djeluju na zdravlje ljudi, ali i na njihovu radnu motivaciju, a to je posebno izraženo u zemljama koje su dugo u recesiji i imaju visoku stopu nezaposlenosti”” objasnila je Darja Maslić Seršić koja očekuje da će gospodarski rast i smanjivanje nezaposlenosti povoljno utjecati i na uvjete rada.

  • AKO SE STARIJIMA OD 29 GODINA ODUZME SOR, BIT ĆE NEPOTREBNI NA TRŽIŠTU RADA I DISKRIMINIRANI

A da je SOR utjecao i na uvjete rada smatra Janovski. “Ono što sigurno možemo reći jest da je SOR utjecao na rast prekarnosti, odnosno na dugoročno nesigurno zapošljavanje kroz ugovore na određeno i druge oblike rada, što utječe na mogućnost mladih radnika i radnica da planiraju svoj samostalan život. Osim toga, SOR je svakako utjecao i na smanjenje početnih plaća. Naknada za SOR je 2400 kn. Poslodavac može legalno isplatiti dodatak korisniku, ali to se događa rijetko. Kad nakon godinu dana tu osobu poslodavac eventualno zaposli ugovorom o radu, početna plaća bit će joj manja nego što bi bila da je odmah zaposlena ugovorom o radu bez prethodnog SOR-a”,objasnio je Janovski i naveo da javni sektor trenutačno ima jako ograničene ili potpuno zatvorene mogućnosti za novim zaposlenjima. “U tom smislu, svaki SOR u tom sektoru je prekaran jer je gotovo sigurno da neće završiti ponudom za zaposlenjem. SOR se najviše koristi u javnom sektoru i kada bi se obavila njegova temeljna revizija, trebalo bi čak potpuno ograničiti SOR u tom sektoru”, zaključio je Janovski.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.