Objavljeno u Nacionalu br. 879, 2015-03-03

Na što se troši novac iz državnog proračuna, koju sve imovinu posjeduje Grad Zagreb i gdje se može kupiti najjeftiniji benzin. Sve su to podaci koji bi trebali biti javno dostupni, ali je do njih često teško ili nemoguće doći. Nacional donosi priču o civilnim hakerima, ljudima čija je misija izvlačenje i objedinjavanje takvih podataka

Civilni hakeri nisu ilegalci poput hakera koji svoje umijeće programiranja uglavnom koriste za ilegalnu djelatnost. Upravo suprotno. Radi se o skupini stručnjaka za informacijske tehnologijekoji su svoje slobodno vrijeme spremni posvetiti radu zadobrobit zajednice, a u posljednje vrijeme u Hrvatskoj ih ima sve više. Njihova je motivacija izazov pa i borba protiv korupcije onih koji su na vlasti. No umjesto da izvikuju parole na ulicama, njihovo je moćno oružje računalo i tipkovnica. Oni znaju izvući podatke koji bi trebali biti javni jer je i njihovo prikupljanje financirano poreznim davanjima građana. Njihovo djelovanje pritisak je na tijela javne vlasti da te podatke otvore za korištenje ne samo građanima i civilnim udrugama, nego i inovativnim poduzetnicima koji bi na njima mogli zaraditi. Jedan od takvih inovativnih poduzetnika predstavio je nedavno svoj projekt na međunarodnom Danu otvorenih podataka u Sveučilišnom računalnom centru Srce.

“Invest in Croatia je kišobran projekt koji na jednom mjestu objedinjava sve podatke koji bi potencijalne investitore mogli zanimati, s linkovima na stranice gdje mogu dobiti podrobnije informacije. Objavljeni su na interaktivnoj karti Hrvatske gdje se nalaze sve mogućnosti investiranja prema gospodarskim zonama, podacima iz državnog portfelja, projekata na mrežnim stranicama Hrvatske gospodarske komore, Agencije za investicije i konkurentnost i Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije”, govori Marinko Brkić-Tot, direktor tvrtke Pet pitanja. Sve podatke na stranici Invest in Croatia tvrtka nudi besplatno, a financira se uslugom istraživanja tržišta za zainteresirane investitore. Trenutačno rade istraživanje tržišta za jednog američkog proizvođača jogurta.

Prije nego što se odluče uložiti u Hrvatsku, investitori moraju znati cijenu rada, industrijske struje, ponudu konkurencije i štošta potrebno za realnu procjenu rizika i dobiti. Iako je sve ove podatke moguće skupiti razbacane po internetu, Marinko Brkić-Tot nestrpljivo iščekuje otvaranje Vladine stranice data.gov.hr koja bi ih ponudila na jednom mjestu i u formatu koji bi omogućio brzu analizu pomoću računala. Takve baze podataka podloga su za različite aplikacije koje bi se mogle ponuditi na tržištu ili, što je cilj civilnih hakera, biti besplatno dostupne građanima na upotrebu. Nažalost, pokretanje data.gov.hr kasni više od godinu dana.

Dan otvorenih podataka koji se 20. veljače obilježava u cijelom svijetu bio je prilika da se nadležnima postavi pitanje o otvorenosti javnih podataka. Tim povodom u Zagrebu je, kao i u brojnim svjetskim metropolama, održan Code Across, međunarodni vikend građanskih inovacija. Već drugu godinu održava se u Hrvatskoj zahvaljujući inicijativi ekspertne skupine “Programiraj za Hrvatsku” koja okuplja civilne hakere. Nacional je iskoristio ovu priliku da istraži scenu koja se ubrzano razvija i čiji su se akteri okupili dan kasnije na hackathonu.

Hackathon je, objasnili su članovi jednog tima civilnih hakera, izazov za svakog informatičkog tehnologa. To je prilika da budu maksimalno produktivni u ograničenom vremenu, međusobno se upoznaju, brzo sinkroniziraju i podijele zadatke, a cilj im je što veća učinkovitost.

NIJE PRETJERANO REĆI KAKO JE ZAČETNIK CIVILNOG HAKIRANJA U HRVATSKOJ Miroslav Schlossberg, inženjer iz Zagreba koji je i inicijator održavanja Code Acrossa u Zagrebu.
Za takav pothvat motivirale su ga, kaže, brojne aplikacije zahvaljujući kojima se bolje snalazio u stranim zemljama koje je proputovao. Ipak, prošlo je neko vrijeme prije nego što se odlučio organizirati prvi Code Across.

“Želio sam naći partnere u Hrvatskoj, neku udrugu koja bi mi pomogla i ima znanja i iskustva u tome. Tako sam pronašao Open.hr, Hrvatsku udrugu otvorenih sustava i interneta koja djeluje od 1992. godine. Istovremeno sam tražio pomoć i kontakte u inozemstvu da vidim otkud uopće početi i tu sam dobio pomoć od Code for America”, tumači Schlossberg složenu strukturu organizacije civilnih hakera.

Po uzoru na Code for America i ekspertna skupina “Programiraj za Hrvatsku” pomaže osnivanje i organizaciju lokalnih inicijativa poput Otvorenog Zagreba. Zagreb je zasad i jedini grad koji ima svoju podružnicu. Većina aplikacija na kojima rade, a sve se mogu pronaći na stranici codeforcroatia.org, još su u razvojnoj fazi. Velik su problem lokalne zagrebačke vlasti koje otežu s davanjem traženih podataka.

“Počeli smo raditi kartu imovine Grada Zagreba i shvatili kako u podacima koje nam je Grad poslao kao odgovor na Zahtjev za pravo na pristup informacijama zapravo nema između 20 i 30 objekata koje Grad koristi. Podatke o ostalim objektima u gradskom vlasništvu nisu nam poslali. Nakon godinu dana dopisivanja sa službenicima doznalo se kako Grad Zagreb ima registar imovine objavljen na internetu, ali ga je jako teško pretraživati. Nekretnine su podijeljene na više kategorija, od kojih svaku treba pretraživati posebno. Zapisi u svakoj kategoriji sortirani su po abecednom redu i svaka stranica učitava samo 10 od puno tisuća informacija”, opisuje Schlossberg zašto je teško ovako organizirane podatke skupiti u cjelovitu bazu koja bi omogućavala pretraživanje po različitim kriterijima; najmoprimcu, adresi te po tomu je li prostor slobodan ili zauzet.

SA SLIČNIM PROBLEMOM SUSRELI SU SE ADRIANO BAĆAC I LUKA CVETKOVIĆ, studenti treće godine zagrebačkog Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo. Oni su na hackathonu
trebali napraviti mobilnu aplikaciju koja bi u realnom vremenu prikazivala gdje je ZET-ov tramvaj ili autobus i koliko mu treba da dođe na željenu stanicu. Nešto poput displeja koji već postoje na pojedinim ZET-ovim stajalištima, samo bi ovu aplikaciju svatko mogao besplatno koristiti na vlastitom mobitelu i prije nego dođe na stanicu. Iz ZET-a su odbili dati podatke iz, kako oni to tvrde, sigurnosnih razloga, iako su isti podaci u Osijeku već godinama javno dostupni.

Problem s podacima ne postoji samo na lokalnoj razini i ne mora uopće biti motiviran željom da se podaci sakriju. Uvjerila se u to i grupa IT seniora koja je lani u prosincu sudjelovala na hackathonu u organizaciji Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije. Cilj je bio izraditi besplatnu mobilnu ili web aplikaciju za Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

“Zadatak hackathona je bio pomoći ljudima koji planiraju selidbu ili su doselili u neko mjesto da pronađu najbližu ordinaciju za zaštitu žena, pedijatriju, stomatologa, obiteljsku medicinu. Osim lokacije, aplikacija daje uvid i u kapacitet ordinacije, koliko pojedini liječnik ima pacijenata i koliko novih može primiti”, objašnjava Gordon Cindrić koji je s trojicom svojih kolega došao na Code Across hackathon kako bi nastavili razvijati tu aplikaciju.

“Zapravo koristimo postojeći skup podataka s originalnog natjecanja za HZZO, ali ni ti podaci nisu bili pripremljeni kako treba pa smo izgubili šest-sedam sati samo da ih formatiramo u nama koristan oblik”, kaže Cindrić.

“PRIMIJETILI SMO DA NAS HACKATHONI OVDJE OGRANIČAVAJU NA JEDAN, REKAO BIH, VODOINSTALATERSKI KOD. Od nas prave haktiviste koji moraju pronaći rupe u sustavu kako bi izvukli podatke koje onda još moramo agregirati i formatirati da bi postali dostupni korisnicima u nekom logičnom, upotrebljivom obliku”, smatra Vedran Mandić, a Ivan
Cesar, član tima koji radi kao asistent na Tehničkom veleučilištu, kaže kako u sustavu visokih učilišta ipak ima napretka u otvaranja podataka.

“Ipak, ni tu još nisu otvoreni svi servisi za potpuno slobodan rad s podacima. Teško je dobiti sustav da otvori servise i pruži podatke koji će biti strojno čitljivi i spremni za rad s njima. Zato je dobra Code Across inicijativa koja popularizira otvaranje podataka u nekom formatu koji bi bio makar standardiziran, tako da ga je lakše i brže prebaciti u željeni format”, rekao je Cesar.

“Mislim da vlastima nije ni cilj otvoriti pristup strojno čitljivim podacima jer tu ima dosta moćnih informacija, od toga koliko se i na što trošilo iz proračuna do stope kriminala u pojedinim kvartovima gdje bi cijena nekretnina morala pasti tamo gdje je ta stopa visoka. Tako aplikacija koju je uspio napraviti jedan kolega otkriva gdje možeš kupiti najjeftiniji benzin”, uvjeren je Zoran Bogdanov. Uostalom, i njihov je tim naišao na sličan problem kad su u svojoj aplikaciji pokušali
dodati pretraživanje najbliže ljekarne s najpovoljnijom cijenom potrebnog lijeka.

NA HACKATHON SU DOŠLI KAKO BI NASTAVILI RAZVIJATI ZAPOČETI PROJEKT i u aplikaciju integrirati već postojeći sustav za ocjenjivanje i komentiranje rada liječnika iz ordinacija koje imaju ugovor s HZZO-om. Usprkos svim preprekama i činjenici da im je slobodno vrijeme ograničeno, namjera im je dovršiti posao i ponuditi besplatnu aplikaciju za Windows Phone. Dino Luketić, Ines Jelovac i Nikola Tucković tim je koji je na hackathonu predstavljao Styriu Digital. Njihov izazov bio je usporediti podatke o financiranju političkih stranaka objavljene na stranicama državne revizije. Dino Luketić je tako bio zadužen za skriptu koja je trebala povući podatke iz
dokumenata objavljenih na stranici, Ines Jelovac napraviti bazu podataka u koju će se podaci spremati, a Nikola Tucković napraviti grafičko sučelje i logiku prikazivanja korisnicima.

Iako se radi o komercijalnoj izdavačkoj kući, tim je odlučio objaviti aplikaciju otvorenog koda što njihov mentor, Stjepan Zlodi, ovako objašnjava: “Otvoreni kod je svima dostupan, svi ga mogu skinuti, isprobati, unaprijediti i vraćati natrag tako promijenjenog. To je drugačiji način razvoja aplikacije u odnosu na vlasnički kod koji je zatvoren u crnu kutiju i nitko ne zna što je unutra. Otvoreni kod je puno bolji za razvoj aplikacije i sigurniji jer će se sigurnosni problemi prije otkriti”.

Njihova aplikacija, kao i sve na kojima se radilo na Code Across hackathonu, bit će objavljena na stranici codeforcroatia. org jer kompanija na taj način želi biti i društveno angažirana u zajednici gdje posluje, kaže Zlodi. “Bilo bi pošteno da svi podaci čije prikupljanje financiraju hrvatski građani budu javno dostupni i slobodni jer su ih građani i platili. Većina javnih podataka koji se trenutačno mogu pronaći na internetu nisu strojno čitljivi. Nama je zanimljivo to strojno obraditi, analizirati i kombinirati kako bismo im dali dodatnu vrijednost i otvorili ih javnosti”, filozofiju civilnih hakera sažima Zlodi. Primjera je bezbroj. Jedan od zadataka kojeg se na hackathonu nitko nije prihvatio tiče se trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu. Registar tih trgovačkih društava postoji na stranicama Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Trebalo ga je kombinirati s godišnjim financijskim izvještajima koje objavljuje Financijska agencija i podacima o tome tko sjedi u nadzornim i upravnim odborima tih tvrtki, a koji se mogu pronaći na stranicama Digitalnog informacijsko-dokumentacijskog ureda. Ni jedan od tih podataka nije u prilagođenom formatu pa bi većinu trebalo unositi ručno. To bi značilo više mjeseci posla na aplikaciji koja bi omogućila pretraživanje o
poslovanju svake državne tvrtke i tko njome upravlja.

PRIJE NEGO BI TAKAV POSAO BIO DOVRŠEN, moglo bi se dogoditi i da konačno bude pokrenut dugo očekivani portal data.gov.hr koji bi podatke trebao standardizirati i objaviti u strojno čitljivom formatu. Njegovu objavu mogla bi ubrzati i posljednja Direktiva EU o ponovnom korištenju informacija javnog sektora, a koja sada zahtjeva i specifične, strojno čitljive formate. To znači kako je već danas od tijela javne vlasti moguće tražiti podatke u željenom formatu. Iskustvo Miroslava Schlossberga svjedoči kako se pritom treba naoružati strpljenjem i ostati uporan jer prošlo je i godinu dana njegova upornog dopisivanja sa službama, a još nije dobio željeni format registra nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba.

Komentiraj

PREKOSaša Zinaja
Podijeli objavu
Prethodni članakFELJTON Kako je Tuđman pomirio emigrante i udbaše
Sljedeći članakFELJTON Skriveno blago osobnih arhiva hrvatskih velikana
Tiskanim novinarstvom bavi se posljednjih 20 godina od gradske rubrike Večernjeg lista do Nacionala u kojem je pisala od 2000. do 2008. s kraćim izletima u estradno novinarstvo i modu. Stalni suradnik strukovnog glasila Hrvatskog novinarskog društva Novinar i alumni Balkanske istraživačke novinarske mreže od 2013. Područje interesa ostalo je široko, ali se u posljednje vrijeme fokusiralo se na medije i medijske politike, civilno društvo i građanske inicijative.