U Hrvatskoj raste broj poslovnih projekata čiji su pokretači uspješno prikupili financijska sredstva na globalnom tržištu do kojeg dolaze putem interneta. Taj se rastući trend naziva crowfunding, u svijetu je izuzetno raširen, ponajprije jer se do novca dolazi vrlo jednostavno. Projekt za koji se traži novac predstavi se na internetu, a ljudi iz cijelog svijeta kojima se projekt sviđa mogu uplatiti novac za njegovu realizaciju. Tako smo posljednjih se godina financiralo mnogo toga, od videoigara, putovanja, tehničkih inovacija i gadgeta, hollywoodskih filmova pa i krumpir salate.

[quote_box_center]

  • Crowfunding – rastući trend prikupljanja novca za projekte putem interneta
  • Projekt se predstavi na internetu, a ljudi iz cijelog svijeta mogu uplatiti novac za njegovu realizaciju
  • Financiranje hrvatskih projekata preko interneta lani je bilo 16 puta veće nego 2013. godine

[/quote_box_center]

Financiranje hrvatskih projekata preko interneta lani je bilo 16 puta veće nego 2013. godine. Crowdfunding, što bi se moglo prevesti kao masovno financiranje, i u svijetu je sve popularniji kanal za promoviranje projekata i startup poduzetništva koje bi teško pronašlo kreditore u uobičajenim financijskim institucijama. Velika prednost crowdfundinga je, osim otvorenosti najrazličitijim idejama, i nizak rizik jer niti se nositelj projekta opterećuje visokim zaduženjima, niti su pojedinačni ulozi visoki. Ukupno 6636 ulagača tako je lani prikupilo gotovo tri milijuna kuna za projekte iz Hrvatske. Od toga je najveći iznos, preko 380 tisuća kuna, prikupljeno u samo mjesec dana za videoigru The Red Solstice. Ipak, samo je 14 od 45 lani objavljenih projekata uspjelo doseći traženi iznos, otkrivaju podaci objavljeni na blogu crowdfunding.hr koji prati ovu scenu u Hrvatskoj. Nacional je istražio što je presudno za uspješno prikupljanje novca na crowdfunding platformama. Hrvoje Hafner, autor bloga crowdfunding.hr i osoba čije se ime najčešće spominje kad je riječ o hrvatskom crowdfundingu, otkrio nam je o čemu sve treba povesti računa kod ovakvog načina financiranja.

“Za uspjeh je najvažnije steći povjerenje što većeg broja ljudi koji će pokretaču projekta onda pomoći doći do postavljenog cilja. Zato je najbolje u kampanji im se obratiti osobno jer se time dobiva i na vjerodostojnosti, a iskrenost je kod ovakvog načina prikupljanja novca vjerojatno i najveća valuta. Jedinstvenog recepta nema, ali iskustva onih koji su pokušali i uspjeli mogu poslužiti kao vodič za neke buduće kampanje kojih će, kako najavljuju dosadašnji trendovi, biti sve više i iz Hrvatske”, kaže Hrvoje Hafner.

Pokrenuti vlastitu crowdfunding kampanju relativno je jednostavno zahvaljujući platformama kojih na internetu, prema nekim procjenama upućenih, ima već preko 1000, što je dvostruko više nego na početku prošle godine. Najpopularnije su i dalje Kickstarter.com i Indiegogo.com na kojima se do sad i predstavio najveći broj hrvatskih projekata.

Lani je na platformi Indiegogo sredstva za svoju predsjedničku kampanju skupljao i kandidat Ivan Vilibor Sinčić. Skupio je samo 15 uplata onih koji su odlučili podržati njegovu kandidaturu. Koji dan kasnije za njega je u prvom krugu predsjedničkih izbora lani glasalo gotovo 300 tisuća birača. Njegova crowfunding kampanja će ostati zapamćena kao prva politička, a vjerojatno će zadržati i titulu najlošije pripremljene i vođene hrvatske kampanje na crowdfunding platformama. Stvarne mogućnosti ove vrste socijalnog financiranja najbolje otkriva američka kartaška igra “Exploding Kittens” koja je u samo nekoliko dana prošlog mjeseca skupila preko četiri milijuna američkih dolara. Ovu društvenu igru za sve generacije, koju je najlakše opisati kao napredniju verziju Crnog Petra, poželjelo je imati više od 100 tisuća ljudi. Najveći broj njih kampanju nisu uložili više od 35 dolara.

Igre su u pravilu projekti koji na Kickstarteru osvajaju najveće iznose pa nije čudno da i hrvatski rekord drže igre. Lani je to bila videoigra The Red Solstice, studentski projekt na kojem su prije četiri godine počeli raditi Hrvoje Horvatek i tim koji čine Davor Ivanuš, Gregory Hlavac, Vjeko Koščević, Danijel Ribić i Daniel Mandić. Do novca potrebnog za razvoj igre najprije su 2012. pokušali doći kampanjom na Indiegogo platformi, no nisu uspjeli skupiti traženih 10 tisuća dolara. Za Kickstarter su se odlučili puno bolje pripremiti, a i njihova je igra u te dvije godine značajno napredovala i stekla brojne poklonike.

“Imali smo konkretni dio igre, alfu koji smo mogli pokazati ljudima, što je bila garancija da je igra u završnoj fazi i treba joj samo konačna financijska injekcija da bi se pojavila na tržištu”, kaže Hrvoje Horvatek koji smatra kako su, kao mladi tim kojem je ovo prva videoigra, morali uložiti znatno veći trud da steknu povjerenje ljubitelja videoigara.
Neuspjeh na Indiegogo platformi bilo je dragocjeno iskustvo iz kojeg je ova mlada ekipa naučila jasnije predstavljati svoje ciljeve, a na kampanji su ovog puta angažirali i regionalnog stručnjaka s iskustvom odnosa s javnošću na svjetskom tržištu videoigara.
“Dobro je imati nekoga tko zna važne ljude i ima kontakte u svijetu game industrije. Nama je jako pomogao Damir Đurović, član tima koji će ovog travnja u Dubrovniku organizirati konferenciju Reboot Develop 2015. gdje nam je želja i predstaviti igru kad je završimo. Tu će se na jednom mjestu okupiti sve face iz svjetske game industrije”, objašnjava Horvatek koji smatra kako je upravo zajednica koja će proširiti vijest internetom ključna za uspješno financiranje projekta. Uspjeh njegove ekipe još je impresivniji ako se zna kako je nemilosrdna svjetska konkurencija u području videoigara.

“Videoigre spadaju u potpuno drugu kategoriju i izuzetno je teško parirati na tom tržištu. Bilo mi je puno pametnije ići na sigurno i napraviti vrhunski proizvod s onim što mogu jamčiti, a to je u danom trenutku bila stolna igra”, otkriva Juraj Bilić zašto se, iako programer po struci, radije odlučio kreirati društvenu igru na ploči. Njegova horor avantura “Machina Arcana” i danas drži hrvatski rekord s gotovo milijun kuna u crowdfunding kampanji na Kickstarteru 2013.

“Kad smo se pojavili na Kickstarteru imali smo gotovu kompletnu igru, nedostajale su tek neke sitnice. Bio je to veliki izazov, kako nastupiti na svjetskom tržištu gdje ne možeš biti siguran hoće li ti se vratiti uloženo”, kaže Bilić koji je, nakon podrobnog istraživanja kako crowdfunding funkcionira, odlučio dati otkaz u kompaniji u kojoj je radio i godinu dana potpuno se posvetiti vlastitom projektu.

“Nikad nisam radio igre, nisam ih ni igrao, ali rekao sam sebi da si dajem godinu dana da probam tako nešto sam napraviti. Ako ne uspijem, neće to biti kraj moje karijere, a znat ću da sam probao”, govori Juraj Bilić koji je prije nekoliko mjeseci sa suprugom preselio u Irsku, gdje mu je ponuđena pozicija starijeg savjetnika za softver u jednoj od najjačih svjetskih investicijskih banaka. Njegova horor igra bogata različitim elementima i mogućim scenarijima, zbog čega je nemoguće odigrati dvije iste partije, u međuvremenu je rasprodana.

“Ima jako puno fanova koji traže dodatan sadržaj, ali prije je to bio intenzivan posao, dok sada toj avanturi pristupam kao kreativnom hobiju i radom na igri iz gušta, što mi puno više odgovara”, kaže Bilić koji je na Kickstarteru za “Machinu Arcanu” tražio svega 20 tisuća američkih dolara. Taj je cilj ostvario za manje od 13 sati od objavljivanja kampanje.

“Kampanja zapravo završava objavom na Kickstarteru. Ljudi krivo postupaju i prvo naprave kampanju, pa tek onda krenu s istraživanjem, povezivanjem, marketingom i svime što je za uspješnu kampanju nužno pripremiti unaprijed. Kad počne kampanja zapravo samo monetiziraš postojeću bazu koju si ranije kreirao. Moraš biti spreman iskoristiti što je bolje moguće taj najjači val u prva tri dana”, tumači Bilić koji je prototip svoje igre prije kampanje na Kickstarteru testirao na brojnim konvencijama, gdje je igra naišla na pozitivne reakcije.

Važno je postaviti i realne ciljeve kampanje pa je Juraj Bilić unaprijed definirao sve dogovore s proizvođačima oko cijene proizvodnje i isporuke. Isplanirao je i dodatne sadržaje kojima će u kampanji potaknuti nove uplate te prilagodio i svoj bioritam kako bi bio prisutan na mreži za američko tržište, odakle je dolazio najveći broj onih koji su podržali njegov projekt.

“Komunikacija s ljudima koji vas podržavaju mora biti u realnom vremenu i ne završava s krajem kampanje. I danas sam u izravnom kontaktu s podržavateljima igre putem maila, web stranice Machina Arcana, na društvenim mrežama ili na portalima koji se bave takvim igrama”, govori Bilić.

Podrška ciljane grupe u slučaju humanističkih i ateističkih organizacija iz inozemstva pomogla je i kampanji Nade Topić Peratović. Autorica prve humanističke slikovnice na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku na Kickstarteru je lani skupila preko pet tisuća funti za izdavanje ove knjige i njezin prijevod.

“Nezir Lika, član naše udruge Centar za građansku hrabrost, obavio je tu najveći dio posla. Poslao je obavijest o našoj crowdfunding kampanji na više tisuća adresa. Međunarodne humanističke i ateističke organizacije posebno su prepoznale ovu slikovnicu kao dobar projekt. Mi smo sve radili sami, amaterski, jer bit je zapravo steći povjerenje, pridobiti ljude koji te ne poznaju niti o tvojem projektu znaju išta više od onoga što si im rekao u kampanji. Osim toga, moraš biti stvarno dosadan ljudima i vući ih za rukav jer i oni koji bi htjeli uplatiti zaborave ili ne misle na rokove”, kaže Nada Topić Peratović kojoj je to ujedno bio i najteži dio kampanje. Ipak, takav je proaktivan pristup neophodan za uspjeh.

“Mislim da ljudi podcijene količinu posla koji treba odraditi, od priprema prije kampanje do samog vođenja kampanje jer jednom kad krene, morate se s njom i baviti. Kad netko podijeli informaciju o crowdfunding projektu, ili kad uplati novac, morate mu odmah zahvaliti”, kaže Ana Profeta iz zagrebačkog književnog kluba Booksa koji je lani povodom 10. rođendana na Indiegogo pokrenuo kampanju s naslovom “Osigurajte još 10 godina Bookse” u kojoj je traženo 6 tisuća američkih dolara za popravak znaka na pročelju te nabavku nove klime i razglasa.

crowdfunding05
U SVIJETU SE PUTEM INTERNETA FINANCIRA SVE, OD VIDEOIGARA, PUTOVANJA, TEHNIČKIH INOVACIJA I GADGETA, HOLLYWOODSKIH FILMOVA PA I KRUMPIR SALATE, A FINANCIRANJE HRVATSKIH PROJEKATA LANI JE BILO 16 PUTA VEĆE NEGO 2013.Foto: Saša Zinaja

Kampanju su počeli planirati u ožujku, a najveći dio posla odradili su od polovice listopada do polovice prosinca. S prvim danom ove godine prikupili su traženih 6700 američkih dolara.

“Morali smo snimiti video za kampanju, složiti nagrade koje ćemo ponuditi za donaciju, napisati tekst koji ne smije biti predugačak, a mora biti informativan i imati taj osobni štih, da se točno vidi tko stoji iza projekta. Veliki je plus to što Booksa ima 12 tisuća članova čije mail adrese imamo i kojima smo se mogli izravno obratiti. Što većem broju ljudi treba se obratiti osobno. Važno je i postaviti si realan cilj jer bolje je tražiti manje novca pa ih uspješno prikupiti, nego postaviti cilj previsoko i ne ispuniti ga”, kaže Ana Profeta koja crowdfunding preporučuje svakome tko se odluči ozbiljno raditi na kampanji.

“Crowdfunding nije alat za introverte koji se ne žele javno eksponirati jer da bi kampanja uspjela, potreban je veliki iskorak u javnost. Kad tražiš ljude da financijski podrže tvoju ideju, moraš biti spreman da oni očekuju da mogu saznati sve što ih zanima o tebi. Moraš biti spreman tražiti podršku vlastitog kruga ljudi jer je na početku kampanje jako važno imati društveni dokaz da u tvoju ideju vjeruje i tvoja obitelj, prijatelji, znanci. Ako te oni ne podrže, teško je očekivati da će te podržati netko tko te u životu nije vidio”, kaže Hrvoje Hafner koji se jedini u Hrvatskoj sustavno bavi ovim rastućim financijskim tržištem. To mu je i priskrbilo nadimak crowdfunding gurua.

“Nemam pojma kako sam dobio taj nadimak, vjerojatno zato što sam se jedini počeo istraživati i pisati o tome i financijski podržavati neke projekte. Bio mi je od početka zanimljiv taj fenomen demokratizacije financiranja projekata. Svidjelo mi se takvo promoviranje nezavisnih timova koji u garaži rade na nečem zanimljivom i uspiju se probiti na tržište mimo uobičajenih financijskih kanala i marketinga, u što inače treba uložiti veliki novac. Osim toga, sve je transparentno i u svakom trenutku znaš koliko ljudi sudjeluje, koliko je novca uplaćeno i u što će biti uložen”, govori Hafner čije iskustvo potvrđuje da su računalne i videoigre među hrvatskim projektima najviše zastupljene. Ipak, uspješne su do sad bile i knjige. Osim slikovnice “Humanizam za djecu” uspješna je bila i kampanja za knjigu Tomislava Perka “1000 dana proljeća”. Za izdavanje ove knjige na engleskom i hrvatskom jeziku prikupljeno je lani oko 13 tisuća američkih dolara. Perko već pet godina objavljuje priče sa svojih putovanja na Facebook stranici Thomas Loves Adventures, autor je bloga i videoklipova na YouTubeu pa je već imao publiku. “Najsigurnije se u crowdfunding upustiti kad se oko ideje i tima koji ju nosi već okupila neka zajednica, skupina ljudi koja ga želi vidjeti realiziranog”, kaže Hrvoje Hafner koji smatra kako je kampanji za knjigu Tomislava Perka puno pomoglo to što je već imao razvijenu društvenu mrežu.

“Uz kampanju je na stranici Reddit ljudima otvorio mogućnost da mu postavljaju pitanja. Putovao je pet godina po svijetu s dnevnim budžetom od pet dolara i sad je otvoren za sva pitanja. To je ljudima bilo zanimljivo i tu je sigurno stekao puno poklonika. Ljudi žele biti dio uspjeha, to je psihologija mase. Ako projekt predstaviš kao uspješnu priču, ljudi će u tome željeti sudjelovati”, kaže Hrvoje Hafner.

Promovirana ideja u središtu je ove demokratske financijske platforme, bilo da se radi o proizvodu koji netko želi imati ili mu osigurati probijanje na tržište jer u tome prepoznaje javni interes. Osobni kapital je najveći ulog svakoga tko želi uvjeriti ljude da pridonesu realizaciji projekta obećanjem da će biti uspješan i činiti ih ponosnima što su ga prepoznali i pomogli.

‘Onima koji su uplatili više od 575 dolara, kreirali smo likove u našoj igri Machina Arcana’

Kickstarter je najveća crowdfunding platforma. Ima 15 milijuna posjeta godišnje, a Indiegogo oko 10 milijuna klikova. Ipak Kickstarter je zatvoren za većinu država osim najnaprednijih zemalja u kojima treba imati otvoren bankovni račun. Indiegogo je po tom pitanju otvoreniji.
Između dvije platforme postoje i druge razlike. Na Kickstarteru tako vrijedi pravilo sve ili ništa, dok na Indiegogo platformi pokretač kampanje može zadržati novac koji je skupio i ako nije došao do traženog iznosa. Kickstarter se, osim toga, specijalizirao za računalne igre i gadgete, tehnološke projekte i fokusiran je na zapadna tržišta. Ako se radi o lokalnoj kampanji kakva je bila ona za književni klub Booksa, bolje je opredijeliti se za Indiegogo platformu.

Vrste platformi – Osim modela doniranja ili investiranja u zamjenu za promovirani proizvod ili uslugu, a prema kojem operiraju platforme poput Kickstartera i Indiegogo, postoje i crowdfunding modeli u kojima se novac posuđuje uz dogovoreni rok za vraćanje. Postoje i platforme na kojima se može investirati u udjele u vlasništvu ili dobiti prema modelu tihog partnera. Jednu od takvih equity crowdfunding platformi koristio je Zagrebački inkubator poduzetništva (ZIP Zagreb) koji je na platformi Seedrs.com lani prikupio 660 tisuća kuna. Novac će biti uložen u startup projekte koje ovaj inkubator podržava s ciljem pomaganja mladim poduzetnicima da pokrenu vlastiti posao. Istovremeno, Impact HUB Zagreb koji na sličan način podržava socijalno poduzetništvo, postao je partner Indiegogo platforme. Takve suradnje mogu značajno proširiti mrežu koju će zahvatiti kampanja ali i osigurati potrebnu pomoć u njezinoj uspješnoj provedbi.

Što znači dobro pripremljena crowdfunding kampanja na Kickstarteru – Donedavno je osoblje Kickstartera pregledavalo i odobravalo svaki pojedini projekt prije nego bi se on mogao objaviti. “Posljednjih par mjeseci taj je sustav donekle automatiziran i ubrzan pa ako su zadovoljene osnovne pretpostavke, kampanja će dobiti prolaz”, kaže Hrvoje Hafner. Osnovni kriterij za prolaz je dobro ispričana priča o timu koji stoji iza ideje za koju skuplja novac i što s tim novcem planira napraviti. Odličan medij za to je video, neposredan je i lako se dijeli na društvenim mrežama pa je snimanje videoklipa postalo obaveznim elementom crowdfunding kampanje. Kreativan treba biti i kod raspona nagrada koje će biti ponuđene za odgovarajuće iznose potpore. Kod gadgeta na primjer, za ulog od 50 do 100 dolara kao privilegija se nude prvi primjerci tog proizvoda. Za manje uloge nagrada je zahvala ili promotivni materijali koji prate proizvod, za nešto veće proizvod može imati potpis i posvetu autora ili tima. Najvećim podržavateljima ipak trebate omogućiti nešto posebno. Juraj Bilić tako je za četiri osobe koje uplate iznos veći od 575 dolara otvorio mogućnost da u ekskluzivno izdanje igre “Machina Arcana” uđu kao jedan od istraživača.

“Imao sam baš odličnu komunikaciju s tim ljudima i zajedno smo se dogovarali kako uvesti njihove karaktere u igru, kako bi željeli biti predstavljeni, nacrtani kako da unesu što više svoje osobnosti u taj lik”, objašnjava Bilić. Često se događa da ljudi koji podupiru projekt to ne čine kako bi dobili neku konkretnu nagradu.

‘Sve što nam je trebalo za snimanje filma, našli smo na internetu, od glumaca do novca’

Crowdfunding je platforma za kojom su prvi posegnuli glazbenici. ArtistShare koji je otvorio platformu na kojoj su se fanovi manje poznatih bendova mogli uključiti u produkciju albuma svojih omiljenih glazbenika. Kada su se počele otvarati i masovne, manje specijalizirane crowdfunding platforme, kao odličan alat za promociju i sufinanciranje svojih projekata koristili su ga brojni umjetnici među kojima su, pored književnika i putopisaca, najbrojniji autori dokumentarnih ili igranih filmova.

Kada je u veljači 2012. godine film “Željezno nebo” (“Iron Sky”) 33-godišnjeg finskog redatelja Tima Vuorensole premijerno prikazan na festivalu u Berlinu, reakcije publike su bile nevjerojatne. Prvo, zato što se radi o znanstveno-fantastičnoj parodiji sa začuđujućom pričom, ali još i više zbog načina na koji su obožavatelji bili uključeni u njegovo financiranje. Jednostavno, u jednom trenutku činilo se da neće biti dovoljno novca za snimanje filma te su se producenti i redatelj Timo Vuorensola odlučili na “suradnju s internetom”, kako je to u razgovoru za Nacional tada opisao redatelj najavljujući premijeru filma u hrvatskim kinima.

“Kad sam 1998. godine počeo snimati film ‘Star Wreck’, internet je već postojao i sve što nam je trebalo za snimanje tog filma dobili smo preko interneta, od glumaca i pisaca nadalje. Kada smo počeli projekt ‘Željezno nebo’ rekao sam da želim ponovno surađivati s internetom. Odlučio sam se koristiti crowdfunding, odnosno služiti se internetom. Bili smo otvoreni ljudima koji su nam željeli ponuditi svoja kreativna rješenja. Dakle, umjesto da smo potrošili milijune na marketing, mi smo surađivali s ljudima. Tako smo privukli više od 20 milijuna ljudi diljem svijeta koji su čuli za snimanje filma ‘Željezno nebo’. Internetskoj zajednici ponudili smo opcije kako bi nam financijski pomogli. Legalno, u Finskoj je to zabranjeno jer ne možete tražiti novac a da ne ponudite nešto zauzvrat, osim ako niste humanitarna organizacija. Zato smo počeli prodavati majice i ostali promotivni materijal filma te smo tiskali i prodavali ratne obveznice, u stvari komad papira na kojem je pisalo da vlasnik potpisom i kupnjom obveznice po cijeni od 50 eura podržava film ‘Željezno nebo’. Kreirali smo i mogućnost pravog investiranja u film počevši od tisuću eura pa sve do 60 tisuća eura. To su stvarne investicije koje se pretvaraju u udio u filmu pa ako i kada film počne ostvarivati zaradu, oni koji su investirali novac će vratiti uloženo i ostvarivati zaradu”, objasnio je redatelj Timo Vuorensola koji je za film je crowdfundingom prikupio 200 tisuća eura, a još 700 tisuća eura kroz equity crowdfunding platforme.

Komentiraj

PODIJELI
Tiskanim novinarstvom bavi se posljednjih 20 godina od gradske rubrike Večernjeg lista do Nacionala u kojem je pisala od 2000. do 2008. s kraćim izletima u estradno novinarstvo i modu. Stalni suradnik strukovnog glasila Hrvatskog novinarskog društva Novinar i alumni Balkanske istraživačke novinarske mreže od 2013. Područje interesa ostalo je široko, ali se u posljednje vrijeme fokusiralo se na medije i medijske politike, civilno društvo i građanske inicijative.