Čak četiri milijuna litara goriva proda se godišnje u marinama diljem Jadrana, na četirima plutajućim benzinskim postajama koje omogućavaju nautičarima brzu i jednostavnu uslugu i rasterećuju postaje na kopnu, a Nacional je istražio kakva je sigurnost tih postaja u vlasništvu ruskog poduzetnika Alekseya Frolova, odnosno njegove tvrtke Crno zlato

Splitska tvrtka Crno zlato, u vlasništvu u vlasništvu ruskog poduzetnika Alekseya Frolova, već pune četiri i pol godine domaćim i stranim nautičarima koji krstare hrvatskom obalom pruža naizgled običnu uslugu – prodaju goriva za plovila. No, to radi na poseban, neuobičajen način: gorivo toči na plutajućim benzinskim postajama usidrenima u lukama ili marinama koje nemaju “čvrste” benzinske postaje, a pokaže li se potreba svaka se od tih postaja može jednostavno odsidriti i otegliti na drugu lokaciju, u neku novu luku. Takvih je postaja, koje posluju pod imenom “Flash”, u ovom trenutku četiri – usidrene su u marinamaVeruda kod Pule i Hramina na Murteru, u marini Frapa u Rogoznici i u luci Krk na Krku. Ostvare li se planovi, plutajućih bi benzinskih postaja na hrvatskoj obali trebalo biti ukupno 10, a svaka od njih dobrim će dijelom rasteretiti sadašnje benzinske postaje i pomoći u rješavanju akutnog problema opskrbe pogonskim gorivom za plovila na Jadranu.

KONSTANTNO POVEĆANJE BROJA PLOVILA koja godišnje – a posebno tijekom tri ljetna mjeseca – posjećuju Jadran, otvara i izazov rješavanja pitanja kvalitetne ponude servisnih usluga brojnim nautičarima koji vlastitim ili pak unajmljenim plovilima krstare hrvatskom obalom. Jedna od važnijih takvih usluga je i opskrba gorivom za brodove, što podrazumijeva dovoljan broj benzinskih postaja na obali i otocima posebno prilagođenih i dizajniranih za pristup plovilima. Usporedi li se brojka od oko 700 benzinskih postaja koliko ih je na raspolaganju vozačima cestovnih vozila na kopnu sa svega 40-ak benzinskih postaja koje mogu pružiti uslugu prodaje goriva plovilima, pa doda li se tome i podatak o približno 100.000 raznih motornih jahti, brodica, jedrilica, čamaca, vodenih skutera i glisera koliko ih u prosjeku dnevno plovi Jadranom u špici ljetne sezone, dolazi se do problema koji svake godine iznova muči nautičare na hrvatskom dijelu obale – golemih gužvi na benzinskim postajama za brodove u ljetnoj sezoni. Gužve su posebno nesnosne petkom poslijepodne i subotom ujutro, odnosno u vrijeme kada većina vikend nautičara i čarteraša krene napuniti prazne spremnike unajmljenih plovila neposredno prije povratka u matične marine, a iskusniji nautičari potvrdit će i da nisu rijetke situacije da skiperi i voditelji brodica, iznervirani čekanjem u redu i stalnim kruženjem brodovima u uskim lukama i na prilazima pumpama, znaju razmijeniti nimalo pristojne izraze s onima za koje procijene da se do crpke pokušavaju progurati mimo reda.

“Dobro znamo za taj problem i on nas je motivirao da pokušamo pomoći kako bi se taj nedostatak otklonio. Aleksey Frolov, i sam vlasnik jahte koji često krstari Jadranom, uočio je problem i prepoznao potencijal projekta plutajućih pumpi. Pokrenuli smo projekt Flash pontonskih, odnosno plutajućih pumpi za opskrbu plovila gorivom koje bi se usidrile ili vezale uz mol u marinama, zaštićenim uvalama ili lukama, a projekt je rađen u skladu sa Studijom razvoja nautičkog turizma Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture”, objasnila je za Nacional direktorica tvrtke Crno zlato Anastasia Petričević. Jedna od plutajućih benzinskih postaja je, primjerice, prije nekoliko godina riješila dvogodišnji problem opskrbe gorivom vlasnika brodova i jahti smještenih u marini Veruda kod Pule. Naime, u spomenutoj je marini u vlasništvu tvrtke Tehnomont godinama, gotovo polulegalno, poslovala Inina benzinska postaja koja je pružala uslugu prodaje goriva korisnicima marine ali i brojnim Puljanima koji su svoje brodice držali na vezu u obližnjim sportskim lučicama. No zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i spora zbog problema s plaćanjem koncesijskih naknada koji su godinama vodili marina Veruda i Ina, Lučka kapetanija Pula je u ožujku 2011. dala nalog za zatvaranje Inine benzinske postaje, nakon čega je jedina benzinska postaja na tom dijelu Pule zatvorena, a nautičari su po gorivo morali u samo središte pulske luke. “Sušno” je razdoblje trajalo sve do svibnja 2013. kada je u marini Veruda postavljena plutajuća benzinska postaja koja je konačno riješila problem opskrbe gorivom za vlasnike plovila i klijente marine. Petričević tvrdi da su njihove četiri postaje upisane i na popis benzinskih postaja u nautičkim brošurama i specijaliziranim nautičkim časopisima, a nalaze se i na interaktivnim kartama u svim ACI-jevim marinama duž Jadrana.

  • ‘VLASNIK CRNOG ZLATA ALEKSEY FROLOV i sam na svojoj jahti često krstari Jadranom. Uočio je problem nedostatka benzinskih postaja i prepoznao potencijal projekta plutajućih pumpi kojih će biti ukupno 10’

BUDUĆI DA JE OVAKVA PONUDA TOČENJA goriva u Hrvatskoj novost, trebalo je probiti led i prikupiti brojne dozvole i suglasnosti, zadovoljiti stroge uvjete – kako one tehničke tako i uvjete koji se odnose na zaštitu okoliša – i izraditi studije koje će garantirati sigurnost priveza plovila i u lošim vremenskim uvjetima, ali i jamčiti zaštitu mora od mogućeg zagađenja ili izlijevanja goriva. Prema informacijama koje su Nacionalu potvrđene u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, tvrtka Crno zlato je zatražila i dobila suglasnosti lučkih kapetanija nadležnih za sve četiri lokacije na kojima se pontonske pumpe nalaze. “Lučke kapetanije na čijem se području nalaze plutajuće benzinske postaje Flash izdale su rješenja kojima se dozvoljava obavljanje djelatnosti snabdijevanja brodica i jahti pogonskim gorivom iz plutajuće pumpne stanice, uz poštivanje određenih uvjeta. Ti su uvjeti propisani Pomorskim zakonikom, Zakonom o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka i Pravilnikom o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdalo je lokacijske dozvole za zahvate u prostoru u skladu sa odredbama Pomorskog zakonika koje se odnose na plutajuće objekte, izrađena je i Studija i projekt sidrenja, a Hrvatski registar brodova  je izdao potvrde o tehničkim podacima plutajućeg objekta radi njihovog upisa u upisnik plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata i potvrdu o tehničkoj prihvatljivosti plutajućeg objekta”, odgovoreno je Nacionalu iz Ministarstva pomorstva. Plutajuće benzinske postaje time su upisane u Upisnik plutajućih objekta pri nadležnim lučkim  kapetanijama, i to na odobrenim lokacijama. Inspekcijski nadzor nad provođenjem odredaba zakona i propisa u području sigurnosti plovidbe i zaštite pomorskog okoliša obav­ljaju inspektori sigurnosti plovidbe Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture i lučkih kapetanija.

SVE STUDIJE I PROJEKTE SIDRENJA plutajućih benzinskih postaja radile su ovlaštene tvrtke, a jednu od njih, onu za benzinsku postaju u Krku koju je izradila tvrtka Levanat iz Murtera, Nacional je dobio na uvid. Studija je uzela u obzir sve okolnosti lokacije, strukturu morskog dna, meteorološke uvjete koji vladaju u luci, morske struje, promet unutar luke i izloženost potencijalne lokacije vjetru i valovima, razliku između plime i oseke te opterećenje na ponton koje nastaje u trenutku pristajanja plovila dužine do 40 metara. Na tim je prikupljenim podacima utvrđena potrebna površina plutajućeg pontona, proračunati su parametri težine sidrenih blokova i lančanica koje ponton povezuju sa sidrenim blokovima, te je izračunat koeficijent opterećenja pontona u trenutku pristajanja broda, a uzeti su u obzir i mogući snažniji udari plovila u ponton u izvanrednim situacijama. Sidreni sustav je, prema toj studiji, projektiran za ekstremno opterećenje gata i plutajuće pumpne stanice za cijelu sezonu, odnosno za maksimalna opterećenja vjetrom i valovima na temelju dobivene analize meteoroloških promatranja, odnosno uzeti su u obzir najteži vremenski uvjeti karakteristični za to područje. Studija također navodi da je temeljem odobrenja koje je izdao Hrvatski registar brodova normalan rad plutajuće pumpne stanice “ograničen vremenskim uvjetima do dozvoljene maksimalne visine vala od 0.5 m i brzine puhanja vjetra do 10 m u sekundi”, odnosno do 20 čvorova. Stručnjaci su prilikom izrade studije i projekta sidrenja uzeli u obzir i moguće dinamičke horizontalne i vertikalne sile kojima će plutajuća postaja biti izložena uslijed utjecaja morskih struja, vjetrova i valova, plime i oseke, ali i uslijed udara prilikom pristajanja brodova. Prema svim prikupljenim podacima i izračunatim parametrima utvrđeno je da će betonski sidreni blokovi pojedinačne težine 8,6 tona, koji će plutajući ponton usidriti uz pomoć lanaca debljine 22 millimetra zadovoljiti sve zahtjeve sigurnog priveza plutajuće postaje i garantirati da će ponton izdržati sva operećenja kojima će biti izložen.

Nadležne lučke kapetanije vrše stalni monitoring i kontrolu svih plutajućih postaja i do sada, kako nam je potvrđeno, nisu zabilježeni nikakvi incidenti vezani uz njihov rad. Petričević naglašava i da svaka plutajuća postaja prolazi godišnji tehnički pregled koji obavlja Hrvatski registar brodova, nakon čega postaje dobivaju svjedodžbe o sigurnosti i tehničkoj ispravnosti. Iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode Nacionalu je potvrđeno i da inspekcija zaštite okoliša redovito nadzire zbrinjavanje otpada i onečišćenja nastalih na kopnenim benzinskim postajama, no da o eventualnim onečišćenjima na plutajućim postajama njihovi inspektori nemaju nikakvih saznanja ni prijava. Petričević kaže kako su i oni sa svoje strane poduzeli sve kako bi obrasci za prijavu onečišćenja ostali prazni. “Svaka pontonska benzinska postaja zadovoljava standarde Lloyd’s Register of Shipping i Hrvatskog registra brodova. Izgrađena je od čeličnih elemenata sa zaštitom od korozije i s elementima od nehrđajućeg čelika, te ima ugrađeni tank za gorivo kapaciteta 40.000 litara pregrađen na dva dijela u kojem su pohranjeni dizel gorivo i eurosuper. Tank je posebno ojačan dvostrukom stijenkom, jednako kao i cijevi za točenje, koje također imaju dvostruku stijenku kao zaštitu od curenja goriva, a u prostoru između tanka za gorivo i cijevi nalazi se komprimirani zrak pod pritiskom od 450 milibara. Sistem je pod neprestanom elektronskom kontrolom i u slučaju bilo kakvog problema, primjerice gubitka pritiska, mjerač kontrole odašilje vizualne i zvukovne signale”, objasnila je Petričević.

  • ‘NAŠU BENZINSKU POSTAJU MOGUĆE JE jednostavno odsidriti i premjestiti na drugu lokaciju unutar iste marine ili pak na posve novu lokaciju u drugoj luci’, kaže direktorica Anastasia Petričević

SVAKA POSTAJA IMA HERMETIČKU SEKCIJU ispod jedinice za punjenje plutajuće stanice za gorivo postavljenu za slučaj opasnosti od curenja goriva prilikom punjenja goriva iz cisterni u tankove, a opremljena je prostorom za skupljanje goriva kako bi se izbjeglo onečišćenje okoliša. U slučaju curenja gorivo ostaje u hermetičkoj sekciji i ne izlijeva se u more. U skladu s visokim zahtjevima sigurnosti, svaka pontonska postaja opremljena je elektroničkim sustavom antieksplozivne kontrole koji u slučaju prolijevanja goriva automatski prenosi signal na telefonske linije nadležnih osoba, a stanice su opremljene i absorbent branama i absorbent prahom koji mogu sanirati onečišćenje u slučaju potrebe.

“Naši djelatnici zaposleni na benzinskim postajama su uz standardno osposobljavanje za rad na stanici za pretakanje goriva i dodatno osposobljeni rad na plutajućoj jedinici za gorivo. Obavezni smo poštovati sva pravila i rješenja nadležnih institucija u Hrvatskoj, pa tako najmanje jedan od dva djelatnika na našim plutajućim postajama ima svjedodžbu o osposobljenosti za zapovjednika broda do 50 bruto registarskih tona u nacionalnoj plovidbi i svjedodžbu o osnovnoj osposobljenosti za rad na tankerima, a drugi djelatnik također mora imati dokaz o osnovnoj osposobljenosti za rad na tankeru. Uz to, naši radnici su prošli obuku i stekli potvrde o osposobljenosti za temeljnu sigurnost n brodu, za pružanje prve medicinske pomoći i za upravljanje gašenjem požara. Ulaganjem u naše radnike ulagali smo i u uspješno i sigurno poslovanje” naglašava Petričević. Svi njihovi djelatnici, dodaje, svjesni su da ni jedna kap goriva ne smije pasti u more i osposobljeni su pravovremeno reagirati na svaku izvanrednu situaciju. Proces utakanja goriva u brod je pod stalnim nadzorom naših zaposlenika, što omogućava bržu reakciju u slučaju eventualnog prolijevanja goriva prilikom utakanja”, objašnjava direktorica.

KAŽE DA NIKADA U ČETIRI I POL GODINE poslovanja nisu imali ni jednu incidentnu situaciju niti slučaj izlijevanja goriva u more iako na sve četiri postaje u prosjeku prodaju oko četiri milijuna litara goriva na godinu. “Plutajuća jedinica je klasično usidrena sustavom lančanica i betonskih sidara koja omogućavaju horizontalne pomake pontona. Takvi su pomaci posebno važni jer mogu apsorbirati moguće jače udarce plovila o pontonsku jedinicu. Svaka je pontonska benzinska postaja usidrena s po dva sidra sa svake strane, odnosno ukupno četiri sidra ili, preciznije kazano, četiri betonska bloka. Svaki od njih težak je više od osam tona, a prednost je takvog načina sidrenja što u moru nije potrebno obavljati nikakve građevinske radove. Uz to, ponton je vezan uz obalu”, objasnila je Petričević i dodala kako je velika prednost plutajuće stanice njezina mobilnost. “Našu je benzinsku postaju moguće jednostavno odsidriti i premjestiti na drugu lokaciju unutar marine – što je posebno važno u slučaju rekonstrukcija gatova koji su česti u marinama – ili pak na posve novu lokaciju u drugoj luci ili marini čime se osigurava maksimalna iskoristivost benzinske postaje” objasnila je. Ta je mogućnost iskorištena prije godinu dana kada je izgradnjom benzinske postaje na Zapadnoj obali u Splitu osjetno pao promet Flashove plutajuće postaje smještene u Marini Kaštela. “Pala nam je prodaja goriva u Kaštelima i morali smo pronaći novu lokaciju za pontonsku pumpu. Nakon kraće potrage našli smo zajednički poslovni interes sa predstavnicima lokalne zajednice Grada Krka i naša je pumpa prebačena u luku Krk gdje i danas vrlo uspješno posluje”, kazala je Petričević.

  • ‘U SLUČAJU CURENJA GORIVO OSTAJE u hermetičkoj sekciji i ne izlijeva se u more. Postaje su opremljene elektroničkim sustavom antieksplozivne kontrole, a djelatnici moraju imati dozvolu za tanker’

Nacional je tijekom posjeta plutajućoj benzinskoj postaji u marini Frapa u Rogoznici razgovarao sa zaposlenikom Borisom Ercegovićem koji tu radi otkad je u ožujku 2012., kao prva iz serije Flashovih postaja, usidrena uz jedan od gatova marine. “Kupci su nam gotovo svi klijenti marine, bilo vlasnici plovila na stalnom vezu ili tek povremeni korisnici dnevnih vezova.

NERIJETKO NAM DOLAZE I VLASNICI PLOVILA iz drugih marina, a redoviti kupci su i charter agencije koje kod nas pune spremnike plovila za najam, ali i mnogi Rogozničani i stanovnici okolnih mjesta. U prosjeku prodamo milijun litara goriva na godinu”, kazao je Ercegović i dodao da se svaka smjena u špici turističke sezone odradi “punim pogonom”, bez odmora, jer se brodovi smjenjuju jedan za drugim. “Tek je nešto mirnije u zimskim mjesecima, iako i tada imamo posla, jer vlasnici brodova smještenih u marini često navraćaju, povjere svoj brod, prozrače ga, ponekad i isplove na koji sat ako je lijep dan, pa iskoriste vrijeme i za punjenje rezervoara. Ipak, tada su nam češći kupci lokalni stanovnici” objasnio je naš sugovornik. Naš je razgovor svakih nekoliko minuta prekidan dolaskom novoga broda, hvatanjem brodskog konopa, novim zahtjevima i novim Borisovim “welcome” smješkom. A jedan od njih bio je upućen i simpatičnoj tročlanoj posadi impresivne jedrilice Hallberg Rassy 43 simboličnog imena “Victory” koja plovi pod talijanskom zastavom i koja je spretno pristala uz ponton. Vlasnik jedrilice, koji kaže da se zove Enio i da je stigao iz Trevisia, na jedrilici plovi sa suprugom i prijateljem-skiperom, pa kaže da je informaciju o benzinskoj postaji u marini Frapa našao na popisu benzinskih postaja u jednoj od nautičkih brošura koje ima, no priznaje da nije znao da je riječ o plutajućoj postaji. “Moram priznati, ovo još nisam vidio. Ali uslugom sam zadovoljan. Jedino zamjeram što se nismo mogli opskrbiti svježom vodom. To nam je bilo važno i to je mali minus koji pišem ovoj pumpi”, kazao je Enio.

PLUTAJUĆE BENZINSKE POSTAJE pokazale su se kao spretno i moguće rješenje problema nabave goriva za plovila uzrokovanog nedovoljnim brojem “čvrstih” benzinskih postaja koje pružaju uslugu prodaje naftnih derivata nautičarima. No, kada se govori o opskrbi nautičara gorivom, postoji i drugi veliki problem o kojem se javno uglavnom šuti, a koji godinama tišti stanovnike malih otoka. Onih koji nemaju benzinske postaje, pa se njihovi stanovnici već desetljećima muče dovlačeći gorivo za svoje brodice i čamce u kanistrima, švercajući ga i skrivajući po trajektima u strahu od inspektora. Trajekata koji imaju dozvolu i predviđen prostor za prijevoz opasnih i zapaljivih materijala vrlo je malo. Zato su stanovnici otoka primorani na doslovno svašta kako bi osigurali svoje pravo na mali ribolov koji mnogima od njih znači i ostanak na otoku. Utoliko se otvara i pitanje hoće li netko od domaćih ili stranih poslovnih ljudi pokrenuti posao prodaje goriva otočanima na pokretnim benzinskim postajama koje bi svako malo obilazile manje i udaljenije otoke i njihovim stanovnicima dovozile gorivo koje mnogima znači sigurnost i preživljavanje. Posebno je pitanje za političke elite kakva bi u tomu morala biti uloga države.

Komentiraj

FOTO:Dusko Marusic/PIXSELL
PODIJELI
Sandra Carić Herceg, rođena 1963. godine u Zagrebu, dugogodišnji novinar sa profesionalnim iskustvom u dnevnim i tjednim listovima, novinskim agencijama i na portalima. Kao novinar radila u Slobodnoj Dalmaciji, surađivala u nekadašnjem tjedniku Nedjeljna Dalmacija, te kao dopisnik iz Hrvatske izvještavala za nezavisnu novinsku agenciju Beta (Srbija). Radila kao novinar na portalu Index, te kao glavni urednik web stranice Nautica Portal. Uže područje interesa: energetika.