Radnja romana “Nova finska gramatika” talijanskog književnika Diega Maranija događa se u Drugom svjetskom ratu. Vojnom liječniku Petriju Friariju, pripadniku medicinskog osoblja na njemačkom brodu-bolnici usidrenom 1943. u tršćanskoj luci, dovode teško ranjenog mladog vojnika koji je izgubio pamćenje. Mladić uza se nema nikakve dokumente, samo mornarsku jaknu s ušivenim finskim imenom “Sampo Karjalainen”. To Petrija, koji potječe iz Finske, navodi na zaključak da je teško ranjeni vojnik također Finac te mu pomaže da ponovo otkrije svoj materinji jezik i domovinu. Roman o drami identiteta koji je nedavno u Hrvatskoj objavila Naklada Ljevak započinje Sampovim ovladavanjem govorom i kretanjem, a jezik je središnji motiv naracije.

• Talijanski književnik Diego Marani radi kao viši lingvist u Europskoj uniji

• ‘Nova finska gramatika’, Roman o drami identiteta koji je nedavno u Hrvatskoj objavila Naklada Ljevak, u središte stavlja jezik

 

Talijanski književnik Diego Marani radi kao viši lingvist u Europskoj uniji u Bruxellesu. Za jedne švicarske novine piše tjedne kolumne o aktualnim događajima jezikom koji je sam izmislio – europantom. U Francuskoj mu je objavljena zbirka priča na europantu, a u Italiji šest romana, od kojih je ”Nova finska gramatika” nagrađena najprestižnijim nagradama.

NACIONAL: U knjizi “Nova finska gramatika” pišete o identitetu, koji je nemoguć bez jezika. Zašto je jezik toliko važan?

Jezik oblikuje naš identitet i izraz je naše kulture. To je tako prije svega u Europi, gdje svaka država ima svoj jezik. U novoj Europskoj uniji trebali bismo naučiti uvažavati sve naše jezike i smatrati ih dijelom naše zajedničke kulture te europsku kulturnu raznolikost promatrati kao temelj identiteta.

NACIONAL: Zašto ste odabrali baš finski jezik za temelj radnje vaše knjige?

Slučajno sam zbog poslovnih razloga morao učiti finski jezik. Odmah sam bio fasciniran njegovom neobičnošću i jedinstvenošću finske kulture. Ali ono što me najviše iznenadilo jest činjenica da je nacionalistički osjećaj u Finskoj još uvijek jako snažan i živ među Fincima. To je bilo idealno kulturno okruženje za roman o identitetu.

FOTO: Naklada Ljevak

NACIONAL: Aktivno se bavite jezikom mnogo godina kao pisac, novinar i prevoditelj. Što vas toliko intrigira u jeziku?

Jezici su ogledalo naših duša i alat kroz koji izražavamo i promatramo stvarnost. Svaki jezik je različit način gledanja na svijet i život. Zato je toliko važno očuvati jezičnu raznolikost. Lingvist Wilhelm Von Humboldt znao je reći da je svaki jezik pokušaj objašnjenja života.

NACIONAL: Zašto ste izmislili jezik koji ste nazvali europanto? Kako je došlo do toga? Je li novi jezik pomogao Europljanima?

Europanto je zapravo provokacija, ne pravi jezik. To je jezik kojim se rugam, a izmislio sam ga da bih podcrtao činjenicu da se s jezikom možeš zabavljati i igrati. Mnogi se ljudi boje stranih jezika. Misle da im ne pripadaju. Zovu ih jezicima drugih ljudi, što znači da ne žele imati ništa s tim, ne žele s njima ništa dijeliti. To je pogrešno razmišljanje. Jezici su se oduvijek miješali, uvijek su međusobno razgovarali. Svaki naučeni strani jezik je ulazak u novi svijet. Europanto je način da se prestanemo bojati stranih jezika i da se zainteresiramo za učenje novih jezika.

NACIONAL: Je li europanto sličan esperantu? Zašto esperanto nije zaživio među ljudima, iako se još uvijek govori?

Europanto nema nikakve veze s esperantom. Esperanto je pravi međunarodni jezik, izgrađen na temelju pravila i vrlo racionalno. Esperanto je i dalje prekrasna ideja. Mislim da je propao zato što je nestao svijet kojem je pripadao. Esperanto je jezik velike lingvističke različitosti koji se izrodio iz ljudi oslobođenih od zida velikih europskih carstava. Dva svjetska rata su izbrisala tu kulturnu različitost i odrezala granice, gdje su jednom bili miješanje i kozmopolitizam.

NACIONAL: Radili ste u Europskoj komisiji, a trenutno radite u još jednoj velikoj europskoj organizaciji, Europskoj službi za vanjske odnose, gdje ste na čelu europske kulturne diplomacije. Mislite li da je u takvim organizacijama i institucijama jezik, ili jezici, jedna od barijera, teret u komunikaciji, ili nije toliko važan jer se ionako u službenoj komunikaciji koriste engleski i francuski?

Jezici su ključan element europskog projekta. Mogu biti barijere ili mogućnosti. To ovisi o nama. Engleski jezik očito igra ulogu međunarodnog jezika. Ali engleski nije dovoljan. Može biti dobar za površnu komunikaciju među ljudima kojima nije materinji jezik. Idealno rješenje bilo bi naučiti jezike svojih susjeda. Mislim da bi znanje jednog ili dva strana jezika u budućnosti trebala biti dužnost svakog Europljanina, posebno onih koji žive uz granicu.

NACIONAL: Postoji puno problema u Njemačkoj, Grčkoj, Španjolskoj, u cijeloj Europi. Što je najveći izazov u Europi i kako se ti problemi mogu prevladati?

Pravo rješenje je veća moć Europske unije. Naši problemi mogu biti učinkovito riješeni samo na razini Unije. Države članice nemaju dovoljno snage, ni alata suočiti se s globaliziranom ekonomijom i njezinim posljedicama. Bit ćemo uništeni ako ne ostanemo ujedinjeni.

NACIONAL: Smatrate li da će, kao što kažu neki, u Europi na vlast uskoro sve više dolaziti stranke lijevog političkog spektra?

To će ovisiti o narodima i izborima u svakoj zemlji. Politička promjena je uvijek zdrava, sve dok se postiže demokratskim procesima.

NACIONAL: Sve više slušamo o tome kako mladi Europljani odlaze u Siriju, da bi se borili na strani Islamske države, kako to komentirate? Taj je trend zasigurno povezan s lošom ekonomskom situacijom u Europi.

Nisam stručnjak za to područje. Mladim ljudima se mora ponuditi budućnost, dostojanstven posao, mogućnost da slijede projekte u svom životu. Nedostaje im ideala, svjesnosti o vlastitom identitetu, nešto pozitivno u što bi vjerovali i u što bi se uključili. Razočarani su i tako postaju laki plijen za fanatike sa svih strana.

NACIONAL: Kako biste opisali društvenu i političku klimu u Italiji?

Italija se polako oporavlja od recesije i sad se vide ohrabrujući znakovi da se trend mijenja. Ali pravi je problem u Italiji mnogo dublji i tiče se talijanskog društva u cjelini. Individualizam, nedostatak građanske kulture, gubitak solidarnosti, korupcija, izbjegavanje plaćanja poreza, sve su to zla protiv kojih se moramo boriti. Nužna je nova renesansa, ponovna izgradnja našeg društva. Za to će biti potrebno nekoliko generacija, ali uvjeren sam da ćemo uspjeti. Italija je drevna nacija i u svojim genima ima sposobnost renoviranja i pronalaska novog početka.

NACIONAL: Kako komentirate nedavno islandsko odgađanje ulaska u članstvo u Europskoj uniji? Znači li to da EU više nije toliko atraktivna? Što se treba promijeniti?

Europljani. Europa nije samo ekonomska alijansa ili ugovor o slobodnoj trgovini. Ljudi koji traže samo to trebali bi ostati izvan Unije. Želimo biti civilizacijski projekt, novi model koegzistiranja među Europljanima.