Vlasnici nogometnog kluba West Ham, David Gold (78) i David Sullivan (66) u Hrvatskoj su poznati kao osobe koje su zaposlile Slavena Bilića kao novog trenera njihova kluba. U Engleskoj su najpoznatiji pod nadimkom “porno baruni”, a oni koji ih ne vole, nazivaju ih “kraljevi dilda”. Gold i Sullivan obogatili su se na pornografskom i seks biznisu tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, jedan drugome bili su i konkurencija na tržištu, a 1993. godine udružili su se pri kupnji tada trećeligaškog kluba FC Birmingham. Klub su prodali 2009., a godinu dana kasnije kupili su West Ham, čiji su i danas većinski vlasnici.

  • Bogatstvo Davida Golda procjenjuje se na 350 milijuna funti, a Davida Sullivana na 400 milijuna funti, ali nisu među 100 najbogatijih Britanaca
  • David sullivan proveo je u zatvoru 71 dan zbog zarađivanja na nemoralu, a David Gold je dva puta bio tužen zbog distribucije opscenih materijala

Međutim, reputacija ljudi koji su se obogatili poslom u porno industriji, nije ih napustila, bez obzira na to što Sullivan neprestano ponavlja da je on već odavno trgovac nekretninama i bez obzira na to što obojica tvrde da bi imali grižnju savjesti da su se obogatili na prodaji cigareta ili oružja, a njima je savjest mirna.

GOLDOVA LJUBAV PREMA WEST HAMU počela je od njegova rođenja, s obzirom na to da je rođen u ulici nasuprot stadiona tog londonskog kluba te je tamo proveo djetinjstvo. On i dvije godine mlađi brat Ralph živjeli su s majkom Rose jer im je otac Godfrey bio sitni kriminalac pa je više vremena provodio po zatvorima nego kod kuće. Bili su siromašni, a kao židovi, ističe Gold, bili su često izloženi i rasističkim ispadima. Gold je bio talentirani nogometaš, kao tinejdžer trenirao je u West Hamu, ali kada je klub želio potpisati prvi ugovor s njime, njegov otac nije potpisao pristanak i Goldu do danas nije jasno zašto je to napravio. Kako je bio loš učenik, a kasnije se otkrilo i da je disleksičan, Gold je počeo raditi kao zidar.

Počeci njegova koketiranja s pornom započeli su kad se udružio s ujakom koji se također zvao David. Ujak David je za male pare sa zaliha kupovao stare knjige, stripove i magazine s pin-up djevojkama, a nećaci David i Ralph po Londonu su ih prodavali od vrata do vrata. Posao je išao sve bolje pa je majka Rose jednu sobu u kući pretvorila u prodajno mjesto. Sa zarađenim novcem kupili su dva dućana u Sohou, londonskom kvartu tada poznatom po nemoralu, za 20 tisuća funti svaki. Godine 1967. ta dva dućana prodali su za tri milijuna funti. Početkom sedamdesetih na tržištu magazina s golim djevojkama pojavio se konkurent David Sullivan. Rođen je u Cardiffu, gdje je živio do desete godine, ali kako mu je otac bio pilot u vojnom zrakoplovstvu, tako se često selio. Za sebe kaže da je kao klinac sanjao o trima stvarima – da postane multimilijunaš, kapetan nogometnog kluba Cardiffa i reprezentacije Walesa te svjetski prvak u boksu. Uspio je u prvom naumu.

Sullivan se s obitelji preselio u istočni London, gdje ga je isprva zanimao posao u marketingu. Kao 21-godišnjak ušao je na pornografsko tržište, prodajući isprva poštom erotske fotografije i magazine. Računica mu je bila jasna – kao početnik u marketinškoj industriji zarađivao je 1750 funti godišnje. Prodajući fotografije golih žena, zarađivao je 800 funti tjedno. Uskoro je počeo izdavati porno magazine Parade i Whitehouse da bi, prema navodima Sunday Timesa, sredinom sedamdesetih Sullivan kontrolirao pola tržišta porno magazina u Velikoj Britaniji te 80 posto tržišta koje je pokrivalo distribuciju erotskih časopisa i fotografija poštom. Jednostavno rečeno, već s 25 godina postao je milijunaš. Kada su braća Gold vidjela kako Sullivanu posao dobro ide, osnovali su kompaniju za distribuciju porno magazina pod nazivom GBD i započeli suradnju sa Sullivanom, distribuirajući i njegove magazine.

U to vrijeme, tijekom sedamdesetih, u Velikoj Britaniji je na snazi bio Zakon o opscenim publikacijama. Na temelju tog zakona braća Gold i Sullivan bila su često meta policijskih istraga te su im plijenili i uništavali njihove magazine. Protiv Golda dvaput je podizana optužnica, ali nikada nije osuđen, dok Sullivan nije bio te sreće. On je 1981. osuđen na devet mjeseci zatvora zbog nemoralnog zarađivanja, što je bilo povezano s prostitucijom u njegovu lancu sauna, ali se žalio na presudu te je je pušten iz zatvora nakon provedenih 71 dana iza brave.

KLJUČAN DOGAĐAJ KOJI JE UTJECAO na to da su se braća Gold obogatila zbio se 1972., kada su odlučili kupiti bankrotiranu kompaniju Ann Summers. U to vrijeme godišnje su “okretali” milijun funti, imali su 100 zaposlenih te su otvorili ured u New Yorku. Kompaniju Ann Summers, danas svjetski poznati brend, pokrenuo je ekscentrični bonvivan Michael “Dandy Kim” Caborn-Waterfield, povremeni glumac i veliki zavodnik koji je 1959. prodavao oružje revolucionarima na Kubi. Kompaniju Ann Summers pokrenuo je iz čiste zezancije, ime joj je dao prema imenu svoje sekretarice Annice Summers, a nakon godinu dana kompanija je propala. Tvrtka je imala dva sex shopa, zbog čega su je braća Gold kupila za 15 tisuća funti. Ubrzo je započelo širenje kompanije tako da su, primjerice, 30 godina kasnije, 2002. godine, braća Gold u Velikoj Britaniji posjedovala lanac od 99 sex shopova Ann Summers te poštansku prodaju seksualnih pomagala, što im je godišnje donosilo profit od osam milijuna funti. Na čelu tog lanca bila je Davidova kćer Jacqueline, a kako je posao išao iznimno dobro, godinu dana ranije, 2001., kupili su lanac dućana Knickerbox u kojem se prodavalo donje rublje. Danas postoji više od 140 dućana Ann Summers u kojima se prodaju seksualna pomagala, donje rublje i ostala slična roba. Odluku da kćer postavi na čelo kompanije neki su smatrali promašajem jer sve povezano sa seksom kupuju muškarci, a ne žene. Braća Gold znala su da nije tako, Jacqueline je znala da treba ciljati podjednako i na muške i na ženske kupce svega što je povezano uz seks, postala je zaštitno lice dućana, a zarada je rasla iz godine u godinu. Zanimljivo je da je i 1972. Sullivan želio kupiti kompaniju Ann Summers. On i braća Gold dogovorili su se da će u kuverti svatko dati svoju ponudu. Kompaniju će kupiti onaj čija je ponuda veća, s time da će razliku u ponudi isplatiti poraženom. Ponuda braće Gold bila je za pet tisuća funti veća i tako su postali njezini vlasnici.

Sve do 2006. braća Gold su imala i izdavačku kuću, koju su tada prodali. Izdavačka kuća objavljivala je magazine Fux, Raider, Teenage Hardcore, Hardcore Housewives, Butt Babes i Derriere, na čijim naslovnicama su se kočoperili napisi poput “Packed with Young Sweet Pussy” i “Lesbo Licking and Sucking”. Nakon prodaje izdavačke kuće, bilo je jasno da se braća Gold žele odmaknuti od pornografskog biznisa i zadržati posao povezan sa seksom, ali reputacija porno baruna i dalje ih je pratila. David Gold branio se od optužbi da je svojim poslom omalovažavao žene (govorio je da porno degradira muškarce a ne žene) i naglasio je da “nikada nije proizveo nešto čega bi se sramio”.

 DAVID GOLD S KĆERIMA VANESSOM I JACQUELINE, KOJE VODE KOMPANIJU ANN SUMMERS FOTO: Tim Whitby/Getty Images
DAVID GOLD S KĆERIMA VANESSOM I JACQUELINE, KOJE VODE KOMPANIJU ANN SUMMERS
FOTO: Tim Whitby/Getty Images

SULLIVAN JE U SEDAMDESETIMA BIO skloniji hardcore seksu. Počeo je producirati pornografske filmove, a bio je u vezi s Mary Millington, tada najvećom britanskom porno zvijezdom koja je nakon raskida s njim, postala narkomanska ovisnica te se u 33. godini ubila koktelom tableta i alkohola. Ujedno je i otvorio lanac sauna i klubova za masažu što je bio, sumnjalo se, samo paravan za prostituciju. Istovremeno, kao i braća Gold, širio je svoj lanac sex shopova pod nazivom Private te ih i danas posjeduje stotinjak diljem Velike Britanije. Kako bi preko medija reklamirao svoje poslovanje, pokrenuo je novine i 1986. uz pomoć Davida Golda počeo izdavati seksi tabloid Sunday Sport, a kasnije i Daily Sport. Objavljivali su nevjerojatne izmišljotine, a oglašivački dio posla vodila je od 1990. Karen Brady, ona ista osoba koja je danas potpredsjednica West Hama, žena kojoj je Sullivan bio i ostao mentor. Na svom vrhuncu Sunday Sport prodavao se u 600 tisuća primjeraka, da bi svoj većinski udio u izdavačkoj kući Sullivan i Gold 2007. prodali za 40 milijuna funti.

David Gold, veliki navijač West Hama, i Sullivan, veliki navijač Arsenala, odlučili su početkom devedesetih da će uložiti svoj novac u nogometni klub. West Ham je bio prva želja, ali tadašnjoj upravi kluba nije se dopalo to što bi njihovi vlasnici mogli postati porno baruni, pa je njihov pokušaj akvizicije propao. Karen Brady čitala je Financial Times i ukazala Sullivanu na trećeligaša FC Birminghama, koji je tada bio u stečaju. Gold i Sullivan su ga 1993. kupili za jednu funtu, a za nagradu su postavili Karen Brady za direktoricu kluba, što je bilo veliko iznenađenje jer je ona tada imala 23 godine. Klub je 2001. ušao u prvu ligu, da bi 2007. 30 posto dionica kupio bogataš iz Hong Konga Carson Yeung. Nakon dvije godine David Gold i Sullivan prodali su mu sve svoje dionice kluba, svaki za 30 milijuna funti. Kako je rekao David Gold, odlaskom iz FC Birminghama ni on ni Sullivan nisu namjeravali ponovo uložiti novac u neki nogometni klub, ali tada se pojavila prilika da kupe West Ham. Pornografija je postala uobičajeni biznis, Sullivan se predstavljao kao trgovac nekretninama, a West Ham bio je u ozbiljnim financijskim problemima. Početkom 2010. kupili su od islandske kompanije CB Holdings 50 posto dionica kluba, a tri mjeseca kasnije kupili su još deset posto. Klub je u tom trenutku imao ogromne dugove, čak 120 milijuna funti, jer su islandski vlasnici plaćali nogometaše četiri puta više no što su objektivno vrijedili. Goldu se ispunila dječačka želja: ako kao tinejdžer nije mogao igrati za West Ham, sada će moći barem sjediti u svečanoj loži na stadionu. Iako su u prvoj sezoni ispali iz prve lige, odmah nakon sljedeće sezone vratili su se u nju. Ovu sezonu završili su na 12. mjestu, prošlu na 13., pa je jasno zašto su angažirali novog trenera, a to je Slaven Bilić. Oni žele više, žele poziciju kluba u gornjem dijelu tablice.

SULLIVANOVO BOGATSTVO PROCJENJUJE SE na 400 milijuna funti, a Davida Golda na 350 milijuna funti. Ne spadaju među 100 najbogatijih Britanaca jer da bi dospjeli na tu listu, imovina mora biti procijenjena na više od milijardu funti. Privatni život jednako im je uzbudljiv kao poslovni. David Gold s bivšom suprugom Beryl Hunt ima dvije kćeri, Jacqueline i Vanessu. Razveli su se u početkom sedamdesetih, kada je Gold jednog dana ranije došao doma i vidio da ga u bazenu ispred kuće supruga vara s najboljim prijateljem Johnom. Detalje je opisao u autobiografskoj knjizi iz 2006. “Pure Gold”. Beryl Hunt i njezin ljubavnik John kasnije su se vjenčali, a ona je dobila i skrbništvo nad djecom. U knjizi koju je godinama kasnije objavila, Jacqueline je napisala da ju je očuh seksualno napastovao. David Gold se nije ponovo ženio, a posljednje tri godine živi s 20 godina mlađom partnericom Lesley Manning. Sullivan se, s druge strane, nije nikada ženio, ali već godinama živi s 49-godišnjom Emmom Benton-Hughes s kojom ima dvoje djece, 17-godišnjeg Davida i 15-godišnjeg Jacka. Emma Benton-Hughes upoznala je Sullivana pozirajući u mnogim njegovim soft-porn magazinima. Obje obitelji žive u raskošnim vilama i obje su, zanimljivo, simpatizeri Davida Camerona i njegove stranke konzervativaca. Oni su česti gosti na donatorskim večerama konzervativaca, a tako je bilo i pred posljednje, ovogodišnje izbore kada su konzervativci pobijedili, a Cameron ponovo postao premijer.

Komentiraj