VLADAR BRITANSKOG NOGOMETA RICHARD SCUDAMORE tijekom 16 godina na čelu Premier League doveo je većinu engleskih klubova u ruke stranih vlasnika, a ove bi godine zbog rekordnog iznosa za prijenos utakmica u Velikoj Britaniji trebao sklopiti ugovor života

Svi ljubitelji engleskog nogometa, odnosno prve engleske nogometne lige, najjače lige na svijetu, iščekuju da se uskoro objavi iznos za koji je Premier League prodao prava na prijenos utakmica za cijeli svijet, osim za Veliku Britaniju, i to za tri godine, od 2016. do 2019. godine. Bit će to, bez svake sumnje, rekordan ugovor. Početkom godine prijenos utakmica iz Premier Legaue prodan je za Veliku Britaniju za isto trogodišnje razdoblje po cijeni od 1,76 milijardi funti po sezoni. Većinu utakmica kupio je Sky TV, manjinu BT TV, a iznos trogodišnjeg ugovora za 70 posto veći je od ugovora za prethodno trogodišnje razdoblje od 2013. do 2016. Što se tiče ugovora za ostatak svijeta, on je za to isto razdoblje iznosio 744 milijuna funti po sezoni, a procjene govore da bi za sljedeće trogodišnje razdoblje iznosio oko milijardu funti po sezoni. Time bi klubovi u engleskoj Premier League od sljedeće sezone dijelili po 2,8 milijardi funti od televizijskih prava prodanih diljem svijeta, što je za njih izuzetno važno jer se diče kako se zarada od tv prava u njihovoj ligi dijeli na najpošteniji mogući način. Naime, zarada od prava prodanih u Velikoj Britaniji dijeli se tako da se 50 posto podijeli jednako svima, 25 posto se podijeli prema položaju na tablici na kraju sezone, a 25 posto po gledanosti. Zarada od prava prodanih cijelom svijetu dijeli se jednako svim klubovima. Tako je prvak Chelsea na račun protekle sezone zaradio 99 milijuna funti, dok je posljednji QPR zaradio gotovo 65 milijuna funti. Od sljedeće sezone ti će iznosi biti značajnije veći. Kako su zarade od tv prava, a tu treba dodati i tv prava na Ligu prvaka, većinski izvor prihoda za engleske klubove, jasno je da je ovime osigurana popularnost i snaga tih klubova u sljedećih nekoliko godina.

ZA USPOREDBU, GODIŠNJI UGOVOR NA TV PRAVA NA NJEMAČKU BUNDESLIGU vrijedi 628 milijuna eura po sezoni, za španjolsku ligu 755 milijuna eura, a za talijansku Serie A 846 milijuna eura. Ovim ugovorom ugrožena je i Liga prvaka jer engleski prvak od tv prava zarađuje mnogo više no osvajač Lige prvaka. Kada je Real Madrid 2014. osvojio Ligu prvaka, zaradio je 57,4 milijuna eura od tv prava na to natjecanje. Dvostruko manje od kluba koji osvaja Premier League. A od sljedeće sezone engleski prvak će od tv prava zarađivati trostruko više no osvajač Lige prvaka. Tu je i još jedan paradoks. Te godine, kada je Real Madrid osvojio Ligu prvaka, posljednje plasirani iz engleske lige, Cardiff City, zaradio je više od tv prava no osvajač Lige prvaka od tih prava na to najjače klupsko natjecanje.

ČOVJEK KOJI STOJI IZA OVAKVIH FINANCIJSKIH UGOVORA i rezultata je Richard Scudamore, predsjednik Premier League koji se na ovoj poziciji nalazi od 1999. Bivši djelatnik američke medijske kuće Thomson, poznatoj po kupnji Reutersa 2008., ubrzo po dolasku na mjesto predsjednika pokazao je da na nogomet gleda striktno kao na biznis. U 16 godina njegove vladavine inozemni kapital ušao je u Premier League tako da su od 20 klubova prve engleske lige u čak 11 vlasnici stranci. Za Scudamorea to je i više nego dobrodošlo, ali za mnoge je to i politički i nogometni problem. U političkom smislu, Scudamoreov sustav prošle je godine napao Ed Miliband, donedavno čelnik laburista i neuspješni kandidat za premijera, tvrdeći kako sumnjiva lica kupuju klubove u Engleskoj te da cijene ulaznica toliko rastu da ih mnogi navijači ne mogu zbog skupoće kupiti. U nogometnom kontekstu, Scudamorea napadaju svi koji smatraju da je za neuspjehe engleske nogometne reprezentacije kriv on jer dopušta milijunske kupnje inozemnih igrača, zbog kojih pate domaći igrači, a na kraju i reprezentacija.

  • SCUDAMORE JE REKAO da je Premier League i dalje u osnovi engleska liga i zaključio da nema podjele na engleskog i stranog vlasnika, nego je jedino važno da je vlasnik dobar

“Siguran sam da postoje ljudi koji bi htjeli da u prvoj ligi igraju samo Englezi te da su vlasnici klubova lokalni biznismeni koji su kao dječaci navijali za te klubove. Jasno je da više nismo u toj poziciji i nećemo joj se nikada više vratiti. Nije bitno tko je vlasnik kluba. Bitno je kako posluje i kako se ponaša”, izjavio je Scudamore 2007. nakon što je u sezoni prije te šest prvoligaških klubova dobilo inozemne vlasnike. Do tada, tv prava na Premier League u Velikoj Britaniji su plaćena 340 milijuna funti po sezoni. Kada su krenule investicije u klubove, 2007. je potpisan novi ugovor po kojem su tv prava u Velikoj Britaniji plaćena 580 milijuna funti po sezoni.

SVE JE POČELO 1997. KADA JE EGIPATSKI BIZNISMEN MOHAMED AL FAYED, vlasnik robne kuće Harrods, kupio trećeligaški klub Fulham. Već 2001. Fulham je ušao u prvu ligu. No prava, velika kupnja nekog prvoligaša zbila se 2003., kada je ruski naftni tajkun Roman Abramovič kupio Chelsea za 140 milijuna funti. Cijena je bila 60 milijuna funti, a dugovi kluba iznosili su 80 milijuna, što je Abramovič odmah platio i doveo ih dvije godine kasnije do titule engleskog prvaka. Onda je 2005. Manchester United kupio Amerikanac Malcolm Glazer koji je klub s Old Trafforda platio790 milijuna funti. Godine 2006. kontrolu nad klubom Aston Villa preuzeo je američki biznismen Randy Lerner, vlasnik NFL momčadi Cleveland Browns, što ga je stajalo 118,8 milijuna dolara. Iste godine, West Ham je kupio islandski konzorcij koji je predvodio Eggert Magnusson, dok je Rus Alexandre Gaydamak kupio Portsmouth. U ožujku 2007. George Gillett Jr., vlasnik NHL momčadi Montreal Canadiens, i Tom Hicks, vlasnik bejzbol tima Texas Rangers, kupili su Liverpool za 431 millijun dolara. Koji mjesec kasnije, bivši tajlandski premijer Thaksin Shinawatra kupio je Manchester City za 162 milijuna dolara i odmah postavio bivšeg engleskog izbornika Svena-Gorana Erikssona za trenera koji je odmah kupio osam novih igrača, odreda stranaca. “Nema dokaza da novi vasnici uništavaju staru tradiciju kluba ili da ne poštuju pravila”, tvrdio je tada Scudamore, iako je Shinawatra u svojoj zemlji srušen s vlasti vojnim udarom, nakon čega je u odsustvu osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcije. U to vrijeme najavljivalo se kako će Arsenal kupiti Stan Kroenke, vlasnik NBA kluba Denver Nuggets i NHL kluba Colorado Avalanche. Peter Hill-Wood, tadašnji predsjednik Arsenala čiji su otac i djed također bili njegovi predsjednici, tvrdio je da ne može zamisliti da vlasništvo nad njegovim klubom preuzme Amerikanac, dok je većina dioničara tvrdila da neće prodati dionice Arsenala strancu. Ipak, Kroenke je počeo kupovati dionice, 2008. je imao 30 posto vlasništva, da bi 2011. postao većinski vlasnik kluba sa 63 posto dionica. Peter Hill-Wood cijelo je to vrijeme bio i ostao predsjednik Arsenala, sve dok 2013. nije, u 77. godini, napustio taj položaj iz zdravstvenih razloga.

TIME JE ZAPOČELA ERA ULAGANJA STOTINA MILIJUNA FUNTI U KLUBOVE. Primjerice, Abramovič je u Chelsea u prvih 10 godina uložio dvije milijarde funti, od čega je milijarda i pol potrošena na plaće a pola milijarde funti na kupnju igrača. Otkako je bogati Rus vlasnik, Chelsea je četiri puta bio prvak Engleske, a jednom je osvojio Ligu prvaka. Sve im se to vratilo kroz lukrativne sponzorske ugovore, pa im tako japanska kompanija Yokohama, za nošenje njihovog imena na dresu, plaća 40 milijuna funti godišnje, a Adidas im plaća 30 milijuna funti godišnje za korištenje njihove sportske opreme.

  • PREDSJEDNIK ARSENALA Peter Hill-Wood tvrdio je da ne može zamisliti da vlasništvo nad klubom, na čijem su čelu bili i njegov otac i njegov djed, preuzme Amerikanac

Navijači Manchester Uniteda bili su bijesni kada je njihov klub prodan Malcomu Glazeru koji je preminuo prošle godine, pa klub vode njegova tri sina. Obitelj Glazer zadužila se kako bi kupila klub, a dug oko oko 275 milijuna funti podijeljen je između kluba i obitelji Glazer. Time je klub prvi puta ušao u dugovanje, što navijači nisu mogli prihvatiti. Dugom se godinama manipuliralo i on je 2010. dosegao nevjerojatnih 700 milijuna funti. Kako bi pokrili barem jedan njegov dio, 2012. su izašli na burzu u New Yorku te danas dug iznosi oko 370 milijuna funti. To i nije neki problem za klub koji, prema procjenama magazina Forbes, vrijedi 3,1 milijarde dolara, što ih čini trećim najvrjednijim klubom na svijetu, iza Reala i Barcelone. Početkom ljeta objavljeno je kako je Manchester United samo u protekloj sezoni zaradio 440 milijuna funti. Za vladavine Glazerovih, Manchester je pet puta osvojio englesko prvenstvo, dok je jednom osvojio Ligu prvaka. General Motors im plaća 47 milijun funti godišnje za ime Chevrolet na njihovom dresu, dok im Adidas plaća 75 milijuna funti godišnje za korištenje njihove sportske opreme.

ŠEIK I NAFTNI TAJKUN MANSOUR BIN ZAYED AL NAHYAN IZ ABU DHABIJA, glavnog grada Ujedinjenih Arapskih Emirata, kupio je Manchester City 2008. od Thaksina Shinawatre, da bi četiri godine kasnije City osvojio titulu prvaka, prvu nakon 44 godine. U tih četiri godine šeik Mansour potrošio je 452 milijuna funti za kupnju 22 igrača, a kada se tom iznosu dodaju nevjerojatno visoke plaće, on je titulu prvaka platio više od milijardu funti. Već 2009. zrakoplovna kompanija Etihad Airways plaćala je 40 milijuna funti godišnje za ime stadiona u Manchesteru i nošenje imena na dresu kluba, što ni ne čudi s obzirom na to da je vlasnik Etihad Airwaysa brat šeika Mansoura. Ove godine očekuje se produženje tog ugovora koji bi sada trebao vrijediti dvostruko i donijeti Manchester Cityju 80 milijuna funti godišnje.

I dok su se ovim trima klubovima milijunske investicije isplatile, navijači Arsenala tuguju zbog većinskog vlasnika, Amerikanca Stana Kroenkea, koji sada ima 66 posto dionica kluba. Ostala dva velika dioničara su Uzbekistanac Alisher Usmanov i Britanac iranskog podrijetla Farhad Moshiri koji drže po 15 posto. Bogatstvo njih trojice zajedno iznosi gotovo 15 milijardi funti i gotovo je tri puta veće no bogatstvo Romana Abramoviča. No, dok Abramovič nemilice troši na Chelsea, Kroenke je štedljiv, oprezan i odbija želje Usmanova i Moshirija da investiraju veće iznose u kupnju novih igrača. Rezultat toga je taj da je klub osvojio samo jedan FA kup otkako je Kroenke na vlasti, što izluđuje navijače Arsenala. Ipak, klub zarađuje milijune i bez titula, zrakoplovna kompanija Emirates plaća im 30 milijuna funti godišnje za ime na dresu te za ime stadiona, dok im Puma plaća godišnje također 30 milijuna funti za korištenje njihove sportske opreme.

NARAVNO, NISU SAMO NAJBOLJI KLUBOVI NA METI INOZEMNIH BOGATAŠA. Dva ovosezonska nova prvoligaša Bournemouth i Watford također su u vlasništvu stranaca. Rus Maxim Demin, koji se obogatio na nafti a njegovo bogatstvo procjenjuje se na 160 milijuna funti, kupio je 50 posto dionica Bournemoutha prije četiri godine za 850 tisuća funti, da bi prije dvije godine kupio preostalih 50 posto te investirao u klub 25 milijuna funti. Za 45-godišnjeg Demina kažu da pripada drugoj ligi ruskih tajkuna, ali i to je bilo dovoljno da Bournemouth uđe u prvu englesku ligu. Makar bili posljednji, zaradit će 65 milijuna funti od tv prava, a isto će se dogoditi i Watfordu. Za razliku od mnogih, 74-godišnji Talijan Giampaolo Pozzo jedan je od rijetkih stranaca koji su kupili klub u Engleskoj, u ovom slučaju Watford, a ima nogometno zaleđe. Pozzo je 1986. kupio Udinese, a zatim i španjolsku Granadu, da bi 2012., zajedno sa sinom Ginom, kupio Watford za 440 tisuća funti. Watford je u tom trenutku bio u trećoj ligi s dugom od 12 milijuna funti, a sada je u prvoj ligi. I otac i sin Pozzo i Demin znaju da će ulaskom u prvu ligu zarada od tv prava pokriti njihova dosadašnja ulaganja.

Svi ovi događaji nisu spriječili Scudamorea da nedavno kaže kako je Premier League i dalje u osnovi engleska liga. Poziva se na premijera Davida Camerona koji tvrdi kako je Engleska otvorena za ulaganja svima. “Ako Englezi ulažu u poslove diljem svijeta, onda stranci mogu ulagati u biznis u Engleskoj” te je zaključio da “nema više podjele na engleskog i stranog vlasnika, jedino je važno da je to dobar vlasnik”. Milijarde funti koje zarađuju engleski klubovi kažu da je Scudamore u pravu, otkako je stranih vlasnika, klubovi zarađuju više no ikada, prvenstveno od tv prava.

Premier League klubovi čiji su vlasnici rođeni izvan Britanije

Arsenal Stan Kroenke (SAD)
Aston Villa Randy Lerner (SAD)
Chelsea Roman Abramovič (Rusija)
Leicester City Obitelj Srivaddhanaprabha (Tajland)
Liverpool John W. Henry (SAD)
Manchester City Sheikh Mansour (UAE)
Manchester United Obitelj Glazer (SAD)
Southampton Katharina Liebherr (Švicarska)
Sunderland Ellis Short (SAD)
Bournemouth Maxim Demin (Rusija)
Watford Giampaolo Pozzo (Italija)

Način podjele novca od prijenosa utakmica u Hrvatskoj i dalje je tajna

Prilikom privatizacije hrvatskih prvoligaških klubova razlozi za to nisu bili zarada od televizijskih prava jer je ona u Hrvatskoj mala. Do 2011. godine Hrvatska televizija plaćala je udruzi klubova 1. HNL 6,5 milijuna kuna po sezoni, s time da se prenosila jedna utakmica tjedno. Nakon toga prijenose utakmica 1. HNL preuzima MAXTV koji za to plaća 11 milijuna kuna po sezoni.

Čelni ljudi HRT-a tada su rekli kako im se ne isplati davati toliki iznos za utakmice HNL-a, s obzirom na to da manje plaćaju prijenose utakmica Lige prvaka. Način podjele novaca među prvoligašima, kao i iznosi, nikada nisu javno objavljeni, osim izjava čelnika udruge 1. HNL koji su govorili da najviše novca dobiju Dinamo i Hajduk, pa Rijeka i Osijek, a onda svi ostali. I dok je engleskim i ostalim najjačim europskim klubovima novac od prodaje tv prava najveći izvor prihoda, u Hrvatskoj prodaja igrača u inozemstvo i dalje ostaje najveći izvor prihoda domaćih klubova, bili oni privatizirani ili ne.

Komentiraj

FOTO:Getty Images
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.