"Tata, dosta si gledao dječje predstave, vrijeme je da pogledaš nešto za odrasle", rekao je moj sin i odveo me na Peera Gynta u Gavellu. Predstava me oduševila i ne znam je li mi bio bolji Ozren Grabarić u naslovnoj ulozi, Alma Prica kao njegova majka Aase ili Nenad Cvetko kao Sotona. Srećom, nisam više kazališni kritičar, ne moram o predstavi; mogu zato o Peeru Gyntu, modelu modernog čovjeka, i njegovu odnosu prema svojoj duši i savjesti.

Peer Gynt je, ako niste čitali knjigu, neodgovoran, brbljav i hvalisav oportunist, željan žena, bogatstva i slave, a najviše voli sebe. Vjerojatno ste već sreli takvu osobu - s malo talenta i velikim ambicijama, a bez novca. Peera Gynta na kraju ipak sustigne savjest i proganjaju ga djela koja je propustio učiniti i riječi koje je propustio izreći. Kada pogleda unazad, Peer Gynt vidi niz neuspjelih ljubavnih veza i lijepi broj nemoralnih poslovnih poduhvata. Savjest mu prijeti da će ga optužiti na Posljednjem sudu, a on u panici, u zadnjim trenucima života, počinje tražiti sebe. Najslavniji prizor iz predstave je, dakako, onaj kad Peer Gynt ljušti luk i u svakoj ljuski nalazi jednoga sebe iz nekog fragmenta svojega života - no na kraju ne može naći pravoga sebe, ostaje mu samo hrpa ljuski. Upravo je po tom luku nobelovac Günther Grass 2006. nazvao svoju autobiografiju u kojoj je priznao da je u jednoj od ljuski bio SS-ovac.

Na koncu Peeru Gyntu dolazi Ljevač da ga pretopi: budući da nije ostvario Stvoriteljev naum, ne može ga se pustiti u Nebo; Sotona Peeru Gyntu potvrđuje da nije ni za Pakao jer su i njegova zla djela bila jednako slabašna kao i dobra. Ljevač će zato Gyntovu bijednu dušu pretopiti i iskoristiti za nova bića - šteta je da se baci vrijedan materijal. Henrik Ibsen, jer on je autor Peera Gynta, asocira na riječi iz Otkrivenja kada Isus govori anđelu Crkve u Laodiceji da je trebao biti ili vruć ili hladan; budući da je bio mlačan, ispljunut će ga iz usta.

Peer Gynt je tako naš suvremenik: ni vruć ni hladan, ni dobar ni loš, vrdalo u ljubavi i kruhoborac, trgovac robovima i prodavač idola, sebičnjak i kompromiser, kukavica koja će bez oklijevanja utopiti sudruga u brodolomu samo da sebe spasi ili se pak odreći neželjenog djeteta... Jednom riječju, biološki materijal koji se do mile volje može reciklirati, nakupina ljuski bez duše i savjesti. Dovitljiviji čitatelj već je shvatio da se ja s Peerom Gyntom nisam susreo prvi put u Gavelli nego da ga viđam redovno u zrcalu, pa zato znam cijeniti i hepiend: Peera Gynta je od Ljevača spasila ljubav njegove vjerne Solvejg. Ljubav je, eto, ipak jača od ništavila - samo ne smijemo biti mlačni.