Hoteli Koločep trebali su postati središte obrazovnog turizmaDORH i dalje provodi istragu o tome kako su i zašto na vrijednu imovinu Hotela Koločep na Dubrovniku najbližem otoku, proteklih godina upisivane hipoteke tzv. stranih kreditora, a 30-tak zaposlenih uoči početka nove sezone strahuje za svoja radna mjesta.

Kako piše Novi list, zaposlenicima Hotela Koločep sredinom veljače isplaćeno je tek pola plaće za prosinac prošle godine, a direktor hotela francuski državljanin Guy Maranzana od njih traži da se odreknu svojih plaća do ljeta.

I dok je sezona pred vratima, Hoteli Koločep grcaju u dugovima jer svojim dobavljačima duguju najmanje 2 milijuna kuna.

'Neprofitna udruga'

Kao što se može i pretpostavljati riječ je o još jednoj u nizu hrvatskih privatizacijskih priča s lošim završetkom. Naime, krajem 2005. Hrvatski fond za privatizaciju je prodao većinski paket dionica hotela neprofitnoj udruzi Otok znanja koju su utemeljili Siniša Grgić, Darko Lauc i Željko Markota.

No, iza 'neprofitne udruge' i razvikanih priča o 'otoku znanja' skrivale su se zakulisne igre otočkim nekretninama.

Tri 'neprofitna' partnera ubrzo su se posvadili jer Grgić i Lauc nisu obavještavali Markotu o svojim poslovnim potezima, kojima su u cijelu priču uvukli škotskog državljana Arthura McQuadea Hughesa.

I dok se bivši partneri međusobno tuže, Hughesova tvrtka Chaledus u zemljišnim knjigama potražuje, temeljem poslova vrijednih 2 milijuna kuna, osnivanje založnog prava nad većim dijelom imovine Hotela Koločep.

Povrat državi uz duplo veću cijenu

Upravo su Grgić i Lauc obnašali dužnost članova i čelnika Upravnog vijeća "Otoka znanja", a istodobno i čelnici NO-a Hotela Koločep te su založili imovinu kod Hughosove tvrtke Cahdelus.

U cijeli slučaj umiješala se i premijerka Kosor koja se osobno zauzela DORH razriješi sumnjive poslove vezane uz Hotele Koločep. Nakon toga javio se i Grgić koji se odjednom slaže kako bi bilo najbolje napraviti jednostrani povrat imovine Hotela Koločep HFP-u.

Međutim, Grgić i društvo za hotele traže 48 milijuna kuna, dok su za 88 posto dionica krajem 2005. HFP-u platili samo 22,2 milijuna kuna, a uz to što žele duplo više novaca državi bi vratili imovinu opterećenu hipotekama.

Zbog svega toga nije ni čudno što DORH i dalje propituje kako je od neprofitne udruge koja se trebala baviti tzv. obrazovnim turizmom, došlo do ovakvih financijskih nebuloza koje će na kraju opet, vjerojatno, platiti porezni obveznici.