Leon Lučev, Danis Tanović, Ivana Ivšić i Oriana KunčićPola filmova je prikazano u konkurenciji filmskog festivala u Berlinu, vijesti i dalje nisu dobre, filmovi su skoro svi niš' koristi. Ako ništa drugo, time rastu šanse da film „Na putu" Jasmile Žbanić s Leonom Lučevom i Zrinkom Cvitešić osvoji neku nagradu.

U skladu s time, u utorak je u talijanskom restoranu „Essenza" na Potsdamer Platzu organizirano je druženje uz klopicu pod pokroviteljstvom bosanskog ministrastva kulture i sporta te Sarajevo film festivala.

Već na ulazu sam naletio na Danisa Tanovića kojem sam se požalio na kvalitetu filmova na što mi je on odgovorio kako se tome ne treba čuditi jer je prije nekoliko godina, kada je bio član žirija filmskog festivala u Cannesu, shvatio na koji način se biraju filmovi koji će biti prikazani u kompeticiji. Uglavnom politički faktori i lobiranje dovode filmove na festivale, daleko manje je presudna sama kvaliteta filmova.

U utorak je, osim druženja, u magazinu Hollywood Reporter objavljen intervju sa Jasmilom Žbanić u povodu filma „Na putu", a kako je tema filma ljubavna veza koju ugrožava činjenica da je on postao blizak vehabijama, tako je novinara Scotta Roxborougha zanimao utjecaj islamskih fundametalista u Bosni i Hercegovini tako je jedno pitanje glasilo „Je li okretanje religiji u Bosni reakcija na rat?". Jasmila Žbanić je između ostalog, odgovorila kako „Bosanci ne mogu dobiti vize za ulazak u zemlje Europske unije ali zemlje koje su napale Bosnu ući će u Europsku uniju prije nas. Prije smo se osjećali kao Europljani a sada nas Europa ne želi". Kako je spomenula zemlje koje su napale Bosnu u množini, očigledno je mislila i na Hrvatsku i na Srbiju.

U utorak se iščekivala i dodjela nagrada za najbolji kratki film, s obzirom da je među 26 filmova prikazan i hrvatski „Žuti mjesec" redatelja Zvonimira Jurića. Nije nagrađen, ali to ne treba nikoga rastužiti. Dovoljno je reći da je 2600 filmova poslano u Berlin kako bi ih izabrali za prikazivanje a samo je njih 26, dakle samo jedan posto, odabrano. Dakle, film Zvonimira Jurića ušao je u tih jedan posto, a to je ujedno prvi slučaj da je hrvatski kratki film u posljednjih 20 godina prikazan na Berlinaleu. Ni Jurić, ni glumice Lana Barić i Marija Škaričić, ni producent Bopris T. Matić, ne trebaju biti nezadovoljni, dapače.