UMJESTO Zdravka i Višnje Pevec tvrtkom je posljednjih mjeseci upravljao nepoznati muškaracZa Zdravka i Višnju Pevec, bračni par koji je na Badnjak prošle godine i formalno poslovno krahirao, jer je otvoren stečaj nad njihovim poslovnim carstvom Pevec, sve se više zanima policija. Nacional je iz upućenih policijskih i poslovnih krugova doznao da se sve više sumnja da je Zdravko Pevec posljednjih nekoliko mjeseci namjerno otezao poslovnu agoniju u kojoj se našao, i to samo kako bi se iz tvrtke pokušalo izvući što je moguće više gotovog novca. Sumnja se da taj novac možda nije izvučen iz tvrtke samo kako bi od toga koristi imao sam Pevec, nego kako bi svoja “potraživanja” namirili i pripadnici međunarodne kriminalne grupe za koje se sumnja da su najmanje posljednjih nekoliko mjeseci kontrolirali financijsko poslovanje posrnula Pevecova carstva.

Policija već neko vrijeme pokušava rekonstruirati što Zdravka i Višnju Pevec povezuje s javnosti nepoznatim muškarcem koji se u posljednje vrijeme zajedno s njima pojavljivao čak i na pregovorima s mjerodavnim državnim institucijama. Identitet tog muškarca poznat je policiji, a policija je upućena i u to da on nije htio predati financijske ovlasti u ruke bivšeg kriznog upravitelja Peveca Vladimira Šelebaja. Šelebaj ništa vezano uz poslovanje Peveca nije htio komentirati, ali je nedugo nakon naprasnog napuštanja te tvrtke policiji prijavio i neke prijetnje, koje su dolazile najvjerojatnije upravo od iste osobe. Šelebaj je na čelu Peveca u listopadu 2009. proveo samo tjedan dana, a došao je zbog preporuke banaka koje su bile zainteresirane da se tvrtka Pevec spasi od stečaja.

Na inzistiranje banaka tvrtka KPMG napravila je i detaljnu analizu Pevecova poslovanja, kao i plan restrukturiranja koji je Šelebaj trebao pokušati provesti u djelo. U najkraćim crtama, vjerovnici su trebali dio svojih potraživanja prema Pevecu otpisati, a dio pretvoriti u vlasnički udio u Pevecu. Bračnom paru Pevec ostalo bi možda 5-10 posto restrukturirane tvrtke, a na kraju bi se sve prodalo nekom ozbiljnom investitoru. Svi bi od toga dobro zaradili, a i radnici bi sačuvali većinu svojih radnih mjesta. Šelebaj se prihvatio posla, ali se odmah na početku sukobio s nepoznatim muškarcem koji je prisustvovao sastancima Uprave i koji se predstavljao kao osoba koja umjesto bračnog para Pevec odlučuje o svemu u njihovoj tvrtki. Isti taj muškarac rekao je Šelebaju da on bolje od samih Peveca zna što se događa s tvrtkom. Policijski izvori potvrdili su Nacionalu da im je Šelebaj sve to ispričao. Suočen sa Šelebajevim pitanjem što ta osoba zapravo radi na sastancima gdje se odlučuje o sudbini tvrtke, Zdravko Pevec mu je odgovorio da stvari nisu baš tako jednostavne.

Odnedavno se počelo sumnjati da bi taj misteriozni muškarac mogao biti povezan s Dubravkom Kohekom koji je jesenas svojim ridikuloznim javnim istupima privukao pozornost nekih dužnosnika Hrvatske narodne banke. Kohek se razmetao izjavama da će tvrtka TS TriStar Imperial International Credit Institute ući u suvlasništvo Peveca s 20 milijuna eura, čime će se za početak namiriti dobavljači i pokriti tekući troškovi. Kohek je tada izjavio i da će se u spašavanje Peveca uključiti tvrtka Maschinenbau, te da će oni na Pevecovu zemljištu sagraditi tvornicu solarnih ćelija u što će investirati 506 milijuna eura. U vrijeme kada je to izjavljivao, Kohek se predstavio i kao budući predsjednički kandidat stranke HKDU i kao novi predsjednik Uprave Pevec grupe. Ništa od toga što je Kohek govorio nije bilo istina. Krugovi bliski HNB-u potvrdili su Nacionalu da Kohekove izjave o dokapitalizaciji Peveca graniče s drskosti, te da se tvrtka TS Tri Star Imperial International Credit Institute, koju on navodno zastupa, doista nalazi na crnim listama više zemalja, i to zbog sumnji u pranje novca.

Vrlo brzo nakon tih Kohekovih izjava predstavnici tvrtke Maschinenbau demantirali su da imaju namjeru spašavati Peveca. Unatoč tomu, Koheku je bračni par Pevec dopustio da te neistine javno plasira na tiskovnoj konferenciji koju je održao u prostorijama tvrtke, ali su ubrzo rekli da oni nisu organizatori tog događaja. Sve je to zainteresiralo policiju, kojoj je Kohek poznat još od prije, kada je ispitan kao jedan od svjedoka u istrazi koja se na Županijskom sudu u Zagrebu vodila protiv Susanne di Mauro Bunjevac, prijateljice generala Vladimira Zagorca, optužene da je trebala Državno odvjetništvo navesti na pogrešan trag u istrazi koja se vodila protiv Zagorca. Za usluge koje je ona činila Zagorcu Kohek joj je darovao konja kojega je ona držala na Kohekovu imanju uz jezero u Podgariću. Sada se pokušava rekonstruirati što Pevecove povezuje s takvim opskurnim likovima, jesu li oni samo žrtve međunarodnih kamatara ili su djelovali zajedno s njima u dosluhu, kako bi se iz tvrtke na izdisaju pokušalo izvući što više gotovine.

PRED KRAH PEVECOVIH Višnja Pevec 2008. godine nastupila je na Hrvatskom radijskom festivalu; tvrtka je tad već bila u problemimaSumnja se da su Pevecovi novac iz tvrtke godinama sustavno izvlačili i tako što su nepotrebno gradili prevelike trgovačke centre i to plaćali svojoj građevinskoj tvrtki. Nadalje, ispituje se i priroda odnosa koje je Višnja Pevec imala s nekim nizozemskim poduzetnicima, preko kojih se uvozio znatan dio artikala iz Kine. Sumnja se da su ti artikli bili preplaćivani, te da se dio tog novca izvlačio na njihove privatne račune u inozemstvu. Tajna njihovih odnosa vjerojatno može ponuditi i pravi odgovor zašto Pevecovi nisu prihvatili plan restrukturiranja tvrtke koju je izradio KPMG. KPMG je na zahtjev Raiffeisen i Hypo Alpe Adria banke napravio snimku stanja u Pevecovu poslovnom carstvu, koje nije posrnulo samo zbog Pevecove poslovne nefokusiranosti, megalomanije ili nedostatka poslovnih i posebice upravljačkih znanja. Pevec grupa je proteklih godina dobrim dijelom neartikulirano rasla i zbog loših poslovnih analiza banaka, koje su mu plasirale ogromne kredite, vjerujući Pevecovoj poslovnoj viziji.

Međutim, kada se krajem 2008. počeo javljati veliki recesijski udar, banke su počele postajati rezerviranije. Tako je Pevec samo u prvom kvartalu 2009. izgubio oko 400 milijuna kuna obrtnog kapitala zbog banaka koje su mu počele smanjivati kreditne okvire. To je bio zametak prvog ozbiljnijeg odugovlačenja plaćanja prema dobavljačima. Pevec grupi je u prvoj polovini godine prihod pao 470 milijuna kuna, ili čak trećinu u odnosu na godinu prije. Ukupni gubitak tvrtke tada je dosegnuo oko 60 milijuna kuna, na što bi se još trebalo dodati i kamate, troškove i još neke obaveze, što bi dug povećalo na čak oko 100 milijuna kuna. U takvim okolnostima i sa sve opreznijim bankama, Pevec je počeo kasniti s plaćanjem dobavljačima, a to ga je dovelo u dodatne probleme. Dobavljači su počeli aktivirati instrumente osiguranja plaćanja, počeli su mu uskraćivati robu, a to je izazvalo dodatni pad prodaje. Pevec je 30. lipnja 2009. dobavljačima i bankama dugovao oko 2,1 milijardu kuna.

Od toga iznosa dospjeli dug je bio 750 milijuna kuna, a do kraja godine dospjelo mu je na naplatu još 525 milijuna kuna duga. Pevecova materijalna imovina također je bila znatna i procjenjuje se na 1,7 milijardi kuna. Devet prodajnih centara u Hrvatskoj procjenjuje se da vrijede 850 milijuna kuna, a od tog iznosa čak 500 milijuna kuna procjenjuje se da vrijede zadnje izgrađeni i neprofitabilni centri u Koprivnici, Osijeku, Kutini i Slavonskom Brodu. U prosjeku svaki je Pevecov maloprodajni centar bio veći od 17.500 m2, što je znatno više od centara koje gradi njegova konkurencija. Jesu li građeni tako veliki da bi se izvukao kapital u Pevecovu tvrtku koja se bavila građenjem, tek se treba ustanoviti. No to je dovelo do toga da su znatno porasli fiksni troškovi poslovanja prodajnih centara, asortiman proizvoda, kao i broj dobavljača, njih negdje oko 1600, također je bio previsok.

DUBRAVKO KOHEK dobio je dopuštenje bračnog para Pevec da održi tiskovnu konferenciju u prostorijama njihove tvrtke, a već je otprije poznat policijiČak 400 milijuna kuna Pevec je uložio u također predimenzionirane i neprofitabilne centre u Beogradu i Banjoj Luci. Samo u prvoj polovini 2009. ti su poslovni centri imali gubitak veći od milijun eura. Pevecova maloprodaja u Hrvatskoj financirala je gotovo cijelo prvo punjenje robom tih centara, a ista Pevecova tvrtka dala je tim centrima i 105 milijuna kuna pozajmice za obrtni kapital. Pevec je u zadnje dvije godine više od 300 milijuna kuna investirao u kupnju zemljišta, obnovu hotela Picok, te gradnju novog logističko- distributivnog centra u Lepircu. Uložio je i 280 milijuna kuna u kamione i ostala transportna sredstva Pevec je kupio čak 449 kamiona, a njih 392 kupio je na financijski leasing. Gotovo 40 posto tih vozila nije bilo u upotrebi, odnosno bilo je višak. Za otplatu tih vozila trebalo mu je više od 60 milijuna kuna, što se financiralo iz maloprodaje. Pevec je te kamione koristio i za prijevoz artikala za neke druge tvrtke. Međutim, čak 90 posto tako napravljenih usluga on je kompenzirao. Zato se trebalo riješiti viška kamiona, raskinuti leasing ugovore, te prodati ili zatvoriti tvrtku koja se bavila transportom. Samo u obnovu hotela Picok Pevec je uložio 40 milijuna kuna, a hotel je gubio novac i nije bilo izvjesno da će uopće moći prihodovati dovoljno novca da počne otplaćivati kredit.

Zato se i hotel trebao prodati. Pevec je u 7 prodajnih centara imao svoje restorane. I oni su zbog neefikasne organizacije poslovanja ostvarivali gubitak. Zato je trebalo ili smanjiti fiksne troškove, ili dati te restorane u podnajam. I na drugim segmentima poslovanja unutar tvrtke Pevec je gubio novac. U planu restrukturiranja navedeno je da je bilo potrebno osigurati dodatnu likvidnost od oko 100 milijuna kuna, te dodatna sredstva za troškove restrukturiranja. Predvidjelo se i da se dio obveza prema vjerovnicima zamijeni za kapital Pevec grupe, te da vjerovnici preuzmu poslovanje. Istodobno se trebalo krenuti u formiranje novog upravljačkog tima, kako za vođenje cijele poslovne grupe, tako i za vođenje pojedinih tvrtki unutar grupe. U isto vrijeme trebalo se s bankama dogovoriti o reprogramu duga, koji se prema prvim projekcijama nije mogao nastaviti otplaćivati najmanje do početka 2011. Kako bi se obaveze što više smanjile, trebalo je ići i u prodaju onog dijela imovine koja nije bila opterećena zalogom vjerovnika. Predviđala se prodaja zemljišta u Skoplju i Dugopolju, vrijednih oko 70 milijuna kuna. Sve se to trebalo početi raditi kako bi se stvorili preduvjeti da Pevec grupa prvo smanji ukupni dug maloprodaje na prihvatljivu razinu, a potom ga i potpuno otplati za nekih 10-12 godina.

Ukupni dug maloprodaje iznosio je krajem kolovoza 1,57 milijardi kuna, ili čak 955 milijuna kuna duga previše u odnosu na postojeću razinu poslovanja. To tadašnje poslovanje maloprodaje i Pevec grupe nije moglo otplaćivati. Prema stanju stvari kakvo je u tvrtki bilo u kolovozu 2009., pod pretpostavkom predviđenog restrukturiranja, dug tvrtke bio bi 11 puta veći od zarade tvrtke prije oporezivanja, deprecijacije i amortizacije (EBITDA). Poslovni stručnjaci navode kako dug tvrtke smije biti eventualno 4 puta veći od zarade tvrtke prije oporezivanja, deprecijacije i amortizacije. Do te se razine moglo doći uz restrukturiranje, ali za već spomenutih 10-12 godina. Taj se proces mogao i skratiti, ali ako bi dobavljači otpisali dio svojih potraživanja, a jedan dio pretvorili u vlasnički udio u poslovanju maloprodaje. Tada bi se razdoblje otplate dugova smanjilo za 4-5 godina. naravno, sve je to ovisilo i o brojnim razgovorima s bankama, dobavljačima... Sve se to radilo kako bi se pokušao spriječiti stečaj tvrtke. Prema analizama Svjetske banke, procjenjuje se da se u Hrvatskoj kroz stečajni postupak naplati samo 30 posto potraživanja vjerovnika. Što se Pevec grupe tiče, pretpostavlja se da će vjerovnici bez založnog prava moći naplatiti manje od 20 posto svojih potraživanja, a vjerovnici sa založnim pravom najmanje trećinu manje od svojih potraživanja. zato se očekivalo da će Pevec zajedno s kriznim menadžmentom hitno nastojati prihvatiti ono što je napravio KPMG i početi s restrukturiranjem tvrtke. Put prema ozdravljenju tvrtke bio bi dug, mukotrpan, traumatičan, ali moguć.

Umjesto da ga prihvati, Pevec je u društvu sumnjivih tipova kupovao vrijeme, tvrdeći da će pronaći strateškog partnera. U ozbiljnom poslovnom svijetu nitko ne bi ušao u takvu tvrtku bez dubinskog snimanja stanja, poput onoga što je već napravio KPMG. Zato se sada sve više počinje sumnjati da je Pevec zapravo smišljeno napravio predstavu za javnost znajući da će tvrtka otići u stečaj. Eventualni uspjeh policije pravosuđa u razotkrivanju pozadine takvog Pevecova ponašanja i njegove sprege s mutnim nabildanim tipovima bit će slaba utjeha očajnim radnicima izigranim vjerovnicima.