Vrlo je teško dati savjet kada se ne poznaje konkretna situacija. Jedino što je vidljivo da vi teško podnosite vaše višegodišnje odricanje,ograničenja, borbu za bližnje. Sebi nekako pripisujete odgovornost za sve. Ujedno ste vrlo ljutita. Prikrivena ljutnja vas razdire, a ne uspijevate je kanalizirati i riješiti se je. Morate malo stati, usporiti, pa i vrisnuti, zaplakati i pokazati svima oko vas da vam je teško i da pritisak teško podnosite. Savjetujem da se aktivirate u udrugama gdje ćete najprije probleme teoretski podijeliti a zatim i pronaći konkretnu pomoć. Mislim pri tome na udruge vezane za bolesnu djecu. Ne samo da možete dobiti stručni savjet, pomoć u borbi sa bolesti, već i zaštitu. Sa ekonomijom je problem u nedostatku adekvatne partnerske pomoći. Morate se obratiti socijalnoj ustanovi za pomoć (i to možete lakše riješiti kroz udrugu). Ovo su prvi koraci a zatim ćete napraviti i samostalan korak.