Uistinu je teško odoljetiAli G. je izveo sjajan skeč s Donaldom Trumpom, u kojemu mu je pokušao uvaliti "izum" zaštitnih rukavica za jedenje sladoleda. Nova istraživanja američkih znanstvenika sugeriraju da možda ipak nisu ruke najugroženiji dio tijela dok jedemo sladoled, iako često bivaju umrljane kremom koja se topi.

Sladoled, kao i još neke namirnice, sadrži sastojke koje navode mozak na žudnju, koju svjesno ne možemo kontrolirati. Masnoće u sladoledu i sendvičima "burgerskog" tipa šalju u mozak poruke koje poništavaju signale hormona leptina i inzulina, čija je zadaća suzbijanje apetita.

Krivnjom tih masnoća, organizam se nalazi u stanju trajne gladi tijekom tri dana od konzumacije sladoleda, a ako ovu slasticu jedemo svakodnevno, tada je i glad trajna.

"Naše je tijelo programirano tako da se apetit gasi kad smo siti, ali to nije slučaj sa svim namirnicama", rekla je dr. Deborah Clegg, koja je sudjelovala u istraživanju.

Ta je studija pokazala da se nečija moždana kemija može vrlo brzo izmijeniti pod utjecajem tvari u hrani. Kad jedemo hranu bogatu masnoćama, mozak biva preplavljen masnim kiselinama i prigušuje signale kojima inzulin i leptin nastoje potrebu za jelom privesti kraju.
"Budući da mozak ne javlja da bismo trebali prestati jesti, jedemo i dalje", zaključuje dr. Clegg.