Katarina Ott (Foto: Banka)Svako daljnje zaduživanje Hrvatske, koje će neminovno biti sve skuplje, posebno uz najnovije nestabilnosti u zemlji, bilo bi neodgovorno, istaknula je danas ravnateljica Instituta za javne financije Katarina Ott.

Umjesto zaduživanja nužno je stvoriti uvjete za ravnopravnu tržišnu utakmicu za sve, a ne "samo neke odabrane, najveće", zatim otvarati, a ne zatvarati hrvatsko tržište roba, rada i kapitala, kao i reformirati obrazovni sustav, posebice najviše obrazovanje, a ako treba i povisiti stopu PDV-a, kazala je Ott u uvodu predavanja visokog ekonomskog analitičara u baselskoj Banci za međunarodna plaćanja (BIS) Dubravka Mihaljeka o financijskim previranjima i fisklanoj politici u središnjoj i istočnoj Europi.

Posebno je važno smanjivati državne potpore kojima se održava neproduktivna zaposlenosti te smanjiti plaće u javnom sektoru, naglasila je Ott.

Vrijeme niskih kamata i obilnog priljeva stranog kapitala, kojim se od 2002. godine u velikoj mjeri financirao gospodarski rast u središnjoj i istočnoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, ovom je globalnom krizom završeno i stoga je nužna prilagodba ne samo država, već i poduzeća i stanovništva na novi model rasta, temeljen na domaćim, a ne stranim izvorima, smatra i Mihaljek.

Pritom ističe da inozemni kapital postaje sve skuplji i sve oskudniji te da se ti uvjeti sigurno neće značajnije mijenjati narednih godina, kao i da se izuzetno povoljni uvjeti zaduživanja, koji su vladali do 2007., možda vrlo dugo neće vratiti.

Govoreći o reakcijama makroekonomskih politika regije na uvjete krize, Mihaljek je kazao i da je Hrvatska neophodne fiskalne prilagodbe, iako je kriza u svijetu započela još u kolovozu 2007., nepotrebno odgađala sve do proljeća ove godine.

"Krivci" za to su brojni, od sindikata koji nisu pristajali na smanjenje plaća u javnom sektoru, preko Vlade koja nije smanjivala javnu potrošnju gdje je to bilo moguće, do medijskih komentatora i opozicije koji su pozivali na fiskalnu ekspanziju, istaknuo je Mihaljek.

Kako Hrvatska, zbog dugoročnih strukturnih problema s fiskalnom održivosti, na krizu ne može odgovoriti značajnijom fiskalnom ekspanzijom, potrebno je raspoloživa sredstva kroz poticaje usmjeriti prema sektorima koji donose najveću korist u proizvodnji i zaposlenosti, a ne prema infrastrukturnoj izgradnji koja donosi političke poene na lokalnoj razini.

Poticaje treba usmjeriti na siromašne i socijalno ranjive slojeve stanovništva, privremeno povećati socijalna davanja poput dječjeg doplatka, naknada za nezaposlene i najniže mirovine, odnosno pomoći onom dijelu stanovništva koji preferira potrošnju domaćih proizvoda i tako bi se ujedno pomoglo i domaćoj proizvodnji, zaključio je Mihaljek.