Ako se u iduća dva i pol mjeseca ne dogodi nekakav spektakularan obrat ili ogroman kiks već danas se sa stopostotnom sigurnošću može predvidjeti rezultat parlamentarnih izbora u studenom. Dvije vodeće stranke HDZ i SDP (odnosno SDP i HDZ, kako kome više odgovara), osvojiti će daleko najveći broj saborskih mandata i dati budućeg premijera. Ono što je isto tako sigurno, jest da nitko neće imati natpolovičnu većinu već će morati koalirati s najmanje dvije, a možda i tri stranke. U takvim okolnostima postaje jasno kako će se izborna kampanja voditi na dvije fronte – javnoj, gdje će Ivo Sanader i Zoran Milanović pokušati pridobiti čim veću potporu javnosti, ali i tajnoj, na kojoj šefovi HDZ-a i SDP-a počinju tražiti postizborne partnere s kojima bi formirali vladinu većinu.

Sanader to radi već duže vrijeme, a tajni sastanak od 31. kolovoza kada se u Banskim Dvorima sastao s Antom Đapićem, Đurđom Adlešić i Josipom Friščićem predstavlja uvod u svojevrsno „bezeciranje“ saveznika. Pritom glavna meta sadašnjeg premijera nisu ni HSP ni HSLS jer ove dvije stranke ionako predstavljaju HDZ-ovu rezervnu ekipu. Koliko god se Đurđa Adlešić i Anto Đapić vole hvaliti kako su nezavisni i podjednako udaljeni od HDZ-a i SDP-a, to jednostavno nije istina. I jedni i drugi redovito podupiru Sanaderovu vladu u svim krucijalnim temama, a povremeni napadi na HDZ isključivo su u funkciji političke glume.

Zato je Sanaderu najvažnije pridobiti Friščića. HSS bi nakon izbora mogao imati između osam i deset zastupnika, i bez njih će biti teško formirati stabilnu vladu. Problem je u tome jer je HSS jako skup partner čiji će zahtjevi za subvencijama za seljake ili neodgodivim proglašenjem Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, objektivno gledano u velikoj mjeri otežavati djelovanje izvršne vlasti. Iako to znaju i na ljevici i na desnici, i u SDP-u i u HDZ-u će napraviti sve kako bi pridobili haesesovce.

Stoga ne treba biti pretjerano kritičan prema Sanaderu jer niti Milanović se neće ponašati drukčije. Dok je u opoziciji on može naglašavati vlastitu beskompromisnost, ali ako će se zajedno s Ljubom Jurčićem naći u poziciji sastavljanja koalicije, vjerujte, postati će kudikamo popustljiviji. Osim toga, Milanović griješi jer već mjesecima ne kontaktira s šefovima potencijalnih saveznika.

Ovdje se ne radi o dogovorima nego stvaranju pretpostavki kako bi nakon izbora bilo odmah jasno tko što traži. SDP će imati problema čak i s HNS-om i IDS-om koji su jasno rekli da će koalirati sa socijaldemokratima, ali isključivo pod uvjetom da se prihvate njihovi zahtjevi. Čak ako Radimir Čačić odustane od nerealnog zahtjeva da bude premijer, SDP-u neće biti lako ispuniti sva traženja svojih najbližih partnera. Upravo zbog toga Milanović je pogriješio jer još uvijek nije inicirao sastanke s Čačićem, Friščićem i vodećim predstavnicima nacionalnih manjina. Oni sve skupa mogu donijeti oko 25 zastupničkih mandata koji su SDP-u neophodni za formiranje buduće vlade. Ivo Sanader to jako dobro razumije i zato je prvi startao u bitki za koalicijske partnere.