Na konferenciji za novinare koju je održao nakon sjednice Vlade u četvrtak 12. travnja u Zagrebu, hrvatski premijer Ivo Sanader je, odgovarajući na novinarski upit hoće li Hrvatska tražiti da Srbija ispuni svoju obvezu pune suradnje s Haškim sudom, rekao da ta suradnja ima dva aspekta - suradnju države s ICTY-em koja mora biti potpuna, ali i suradnju ICTY-a s Međunarodnim sudom pravde (ICJ) pred kojim su i BiH i Hrvatska tužile SRJ.

"Ono što i mene zanima je: je li došlo, i s kojom argumentacijom, do toga da dokumenti koji su bili na jednom sudu nisu bili upotrijebljeni na drugom sudu. To je nešto što nas sve zanima jer ta je presuda ICJ-a dovela do mnogih polemika i u Hrvatskoj, ali posebno u BiH", kazao je Sanader.

Prema pisanju New York Timesa od ponedjeljka 9. travnja, Srbija je u postupku pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu zatajila neke od ključnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH od 1992. do 1995. godine. Najvišem sudu UN-a Srbija je naime uz odobrenje Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) učininila nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeća obrane.

Presuda ICJ-a kojom je utvrđeno da su bosanski Srbi pokoljem 8.000 Bošnjaka iz Srebrenice počinili genocid, ali da manjka dokaza kako su te snage djelovale po "uputama" ili pod "djelotvornim nadzorom" Srbije, izazvala je prilično čuđenje. Razlog tom čuđenju bila je, kako piše New York Times, činjenica da su detalji o podređenosti snaga bosanskih Srba Vojsci Jugoslavije utvrđeni u brojnim predmetima pred ICTY-em.