Ivo PukanićNa drugom katu u Kukuljevićevoj 8 u Zagrebu, malo iznad Britanskoga trga, nalazi se Klub Zadrana. U četvrtak, 27. travnja, proslavljena je desetogodišnjica njegova osnutka. Oko 21 sat, nakon što sam napisao tekst u redakciji, otišao sam na proslavu i zatekao desetak elegantno odjevenih policajaca s bedžom na reveru koji su okružili zgradu. Na parkiralištu srebrni BMW 7. Odmah sam vidio da je tu i Ivo Sanader. Elegantno odjeveni visoki momci i srebrni BMW siguran su znak da je premijer u blizini. Elegantno odjeveni visoki momci i crni blindirani BMW starijeg tipa siguran su znak da je predsjednik države u blizini. Penjem se na drugi kat, vode me kroz gužvu od samog ulaza i uvode u prostoriju gdje sjedi domaćin, ministar Božidar Kalmeta, zajedno s premijerom Sanaderom i superjakom ministarskom postavom. Tu su još Dragan Primorac, Kolinda Grabar-Kitarović, Neven Ljubičić i Ana Lovrinić.

Za stolom sjedi i najbolji Sanaderov prijatelj Mario Zubović, jedan od najboljih zagrebačkih zubara, pasionirani ljubitelj golfa, a uz sve to još i visokopozicionirani hadezeovac. U pretijesnoj sobi su i župan i simpatični zadarski gradonačelnik Živko Kolega. Na početku sam mislio da je jedini razlog Sanaderova dolaska demonstracija podrške Dariju, kako Kalmetu zove ne samo premijer nego i svi njegovi suradnici iz Zadra, gdje je niz godina bio gradonačelnik. Vodi se neformalan, ležeran razgovor među prisutnima za stolom, pijucka se crno vino, no krajičkom oka vidim da je premijer malo nervozan. U jednom trenutku uhvatim njegov pogled upućen Mariju Zuboviću, koji mu je ne samo vjeran prijatelj nego i čovjek za najdelikatnije zadatke.

Shvaćam da taj Sanaderov pogled Zubović shvaća kao znak, diže se polako od stola i probija se kroz gužvu u drugu prostoriju. Sanader, koji je veliki zafrkant i zabavan u društvu, nastavlja s pričom za stolom, no primjećujem na njemu malu neizvjesnost. Nakon nekoliko minuta vraća se Zubović, prilazi Sanaderu i šapće mu nešto na uho. Premijer kima glavom u znak odobravanja i Zubović se opet vraća kroz gužvu u drugu prostoriju. Nakon minutu-dvije vraća se s u društvu žene odjevene u zelenu plišanu haljinu, crne duge kose, i prilazi s njom do Sanadera. Premijer odmah ustaje i pruža joj ruku. Istoga trenutka nastane muk u inače bučnoj prostoriji. Imam osjećaj da je čak i galama po hodnicima prestala. U prvi mah ne razumijem o čemu se radi, ali shvaćam da je upravo ta žena bila razlog šaptanja između Sanadera i Zubovića. Nakon nekoliko sekundi shvaćam - žena u zelenoj haljini je Dunja Zloić-Gotovina!

Premijer Ivo Sanader, Dunja Zloić-Gotovina i Mario ZubovićPrilikom njihova pozdrava čuo sam samo njenu prvu rečenicu kako se nisu vidjeli nekoliko godina. Ostalo nije bilo moguće čuti, jer su pričali gotovo jedno drugom na uho. Razgovor je mogao čuti samo Zubović koji je bio u neposrednoj blizini. Hvatam se za džep u kojem inače uvijek imam mali Canon Ixus, no zaboravljam da sam malu kamericu posudio svojoj sestri koja je otišla u Španjolsku. Bolje da moja sestra nikad ne dozna što sam joj toga trenutka izgovorio u sebi. Neka mi mama oprosti. Ovo je ipak bio povijesni trenutak kojem sam osobno prisustvovao, a nemam ga čime snimiti. Da čovjek pukne na boku, kako kaže moj prijatelj Čola.

Ipak se hvatam za svoj Samsungov mobitel, prebacujem na fotografiranje i nastaje fotografija, ne baš najbolje kvalitete, koju i objavljujem uz ovaj članak. Bolje ikakav dokument nego nikakav. Nakon dvije-tri minute razgovora Sanader i Dunja Zloić-Gotovina ljubazno se pozdravljaju i ona odlazi svome sinu Anti, koji ju je čekao s prijateljima iz Pakoštana. Zašto je bilo važno da vam ovo sve opišem? Kao prvo, to je bila rehabilitacija Ive Sanadera u cijelom zadarskom kraju, koji je HDZ-u najvažnija izborna jedinica, iz koje u Saboru ima čak 11 zastupnika. Nakon javne histerije oko potrage za Gotovinom i na kraju njegova uhićenja, Zadar i cijela regija bili su strašno ljuti na Sanadera. Smatrali su da je izdao Domovinski rat i njegova najvećeg junaka, njihova sugrađanina Antu Gotovinu. Prije nekoliko mjeseci takav susret bio bi nemoguć, jer bi to Haaški sud i na njegov link povezani mediji shvatili kao antihaašku kampanju hrvatskoga premijera i Vlade. A to si oprezan Sanader nije mogao dopustiti. Kao drugo, taj susret simbolizira i kraj lova na vještice te cijele histerije oko slučaja Ante Gotovine, kada su stradali ni krivi ni dužni mnogi nevini ljudi.

>email to:Ivo Pukanic