Stjepan MesićStjepan Mesić je u intervjuu za crnogorsku Analitiku progovorio o političkoj situaciji u Hrvatskoj, perspektivi Europske unije, zbog čega je pregovarao sa Muamerom Gadafijem, budućnosti Bosne i Hercegovine te kako mu se Momir Bulatović prije dvadeset i tri godine u Ohridu povjerio kako Crna Gora ne želi biti u 'invalidnoj Jugoslaviji'.

Novinar crnogorskog Analitike pitao ga je o trenutnoj ekonomsko-političkoj situaciji u Republici Hrvatskoj. "Pobjednička koalicija imala je dovoljno vremena za pripremu, utvrđivanje svih mjera. Čak i za one teže, nužne za ozdravljenje gospodarstva. Koliko je to dobro učinjeno i koliko je djelotvorno, još nije vidljivo, ali će biti ubrzo. Građani su spremni pretrpjeti i neke teškoće ako znaju i vide svrhu određenih mjera, inače baš i ne", odgovorio je Mesić.

Upitan je i o oprečnim izjavama članova Hrvatske vlade. "Svaki ministar ima svoje argumente, bori se za svoje stavove. Sad je svaka izgovorena riječ u javnosti i odmah se komentira. Zadržao bih se na stavu kako ćemo zaista ubrzo vidjeti kako su i koliko pripremljeni te uspješni", dodao je.

Prokomentirao je i moguću privatizaciju hrvatskih državnih tvrtki. "Kad su prodavane prve domaće banke to se opravdavalo korisnošću za građane, time što će kamate pasti i tako dalje. Greška je učinjena, jer su banke sanirane iz državnog proračuna, a onda prodane za puno manju vrijednost, negoli je koštala sanacija. Imamo primjere velikih, razvijenih zemalja, koje nisu privatizirale sve banke. Ovako općenito, rekao bih kako nisam za prodaju, ako ona služi jednokratnom krpanju proračuna", rekao je.

Bivši hrvatski predsjednik vjeruje u opstanak Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države. "Bosna i Hercegovina je oduvijek bila jedan entitet i po tome je prilično jedinstvena. Od vremena bosanskih srednjovjekovnih kraljeva, preko turskog doba i Austro-ugarske, jugoslavenske federacije pa sve do danas. Sadašnji njezini unutarnji entiteti su nastali etničkim čišćenjem. Ljudi će se vraćati kako se situacija bude činila sigurnijom", izjavio je.

Naglašava kako je za budućnost unitarne države Bosne i Hercegovine važno da se Beograd, poput Zagreba, izjasni o jedinstvenoj državi. "Mijenjat će se i politika u samoj Republici Srpskoj. Problem je što se sve ne rješava u Banja Luci, nego u Beogradu. Tako se politika Hrvata u BiH nekad rješavala u Zagrebu, dok nismo odustali od tog štetnog zalaganja. Beograd to nažalost nikad nije odlučio. Tamošnja vlast kaže kako su oni za cjelovitu BiH, ali u svemu podržavaju Milorada Dodika, koji ne priznaje BiH, ni Sarajevo kao glavni grad", rekao je.

Osvrnuo se i na budućnost EU-a i rješavanje dužničke krize. "Naravno, EU ima svojih problema, u nju se došla financijska kriza iz SAD-a. Uzrok je u činjenici kako financijski sektor nema regulatore, ni na svjetskom nivou, ni na kontinentima. Dovedeni smo do toga kako ne možemo isključiti krizu ako nema regulatora financijskog sektora. Krivnja, po mojem mišljenju, leži u neoliberalnom sustavu, koji je došao do svog vrhunca i sada je postao kontraproduktivan. Kako se ne bi ponovila Grčka, Španjolska, Portugal, potrebno je srediti financijsku, a to znači monetarnu i fiskalnu sferu. EU, iako je najelitniji klub, ima također i institucionalni problem. Zemlje su različite u puno pogleda, a to treba zajednički profunkcionirati i postati konkurentno Americi, Kini, Indiji, Rusiji. Ne bojim se raspada EU-a", poručio je Mesić.

Nastavio je o ekonomskim smjernicama koje podupire i EU. "Danas banke vladaju svijetom. Kapital vlada pa ako je toga svjestan Francois Hollande, kandidat za francuskog predsjednika, onda će toga postati svjesni i svi drugi, morat će se postavljati prema tome. Ili će pobijediti neprijatelj, a onda se više neće stvari rješavati kroz institucije, onda će se novi poredak uspostavljati pomoću nekih drugih akcija, koje valjda nitko ne bi poželio", objasnio je Mesić.

Razjasnio je i svoju ulogu u lobiranju za mir u Libiji. "Kao što se sve izvozi i rat se izvozi. Padaju sekularni režimi, Tunis, Egipat, Libija, na redu je Sirija, Jemen, tko zna tko još. Govori se o obrani ljudskih prava, a pri tome u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu ili Emiratima 50 posto stanovništva nema ona prava koja se na Zapadu smatraju nezaobilaznima. Temeljeno je postaviti pitanje tko se u tim previranjima bori za ljudska prava, a tko za naftu. Nisam samo ja išao k Gadafiju, išli su i Berlusconi i Blair, išla je Hillary Clinton, svi državnici su išli. Kad je formirana fronta, k meni je došla jedna Gadafijeva delegacija s prijedlogom posredovanja za mir. Prihvatio sam, uz uvjet da obje strane prihvate moje posredovanje. Moj prijedlog je bio trenutni prestanak neprijateljstava, stvaranje komisije s obje strane uz međunarodne promatrače. Komisija bi izradila prijedlog novog ustava i izborne regulative, ona bi nadgledala nove izbore i tako dalje. Pozvao sam k sebi neke poslanike u Zagrebu, koji su mi rekli kako je to nemoguće. Poruka koju su htjeli da prenesem Gadafiju bila je da napusti odmah zemlju zajedno s obitelji, pri čemu bi mu se jamčila sigurnost. U slučaju da to ne učini, znala mu se sudbina", izjavio je bivši hrvatski predsjednik.

Na primjeru raspada i početka rata u bivšoj Jugoslaviji potvrdio je novinarevu tvrdnju kako Ujedinjeni narodi ne djeluju primjereno, prespori su, velike države zapovijedaju malima i imaju slab učinak u rješavanju svjetskih problema. "I ta organizacija mora proći veliku reformu. Spomenut ću konkretan slučaj. Bio sam predsjednik Predsjedništva SFRJ i bilo mi je jasno što se sprema. Milošević je varao svijet pričom kako se bori za Jugoslaviju, a svijet mu je dobrim dijelom vjerovao zbog činjenice da je Jugoslavija bila osnivač Nesvrstanih, pokreta koji je amortizirao sudar Istoka i Zapada u vrijeme Hladnog rata. Onaj tko se pozivao na očuvanje takvog faktora kao što je bila Jugoslavija s Titom na čelu, mogao je dobiti podršku velikog dijela svijeta, a Milošević je to znao. S druge strane, varao je Srbe i u Srbiji i van nje, kako će svi živjeti u istoj državi. Morali su donijeti miraz u teritorijima pa on zato podupire pobunu Srba u Hrvatskoj, no u prvome redu kao inicijalno paljenje za pobunu Srba u BiH. Kao što je meni tada Bora Jović rekao '63 posto BiH jest srpsko, bilo je srpsko i bit će srpsko'. Tuđman podržava Miloševićevu politiku, pogrešno procjenjujući kako treba hrvatski interes zaštititi na jednak način. Jedan je stvarao Republiku Srpsku, drugi Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, zbog čega sam tad i napustio Tuđmana. Sve je to bilo na štetu Bosne i Hercegovine. Tako sam i Genscheru rekao kako se ovdje sprema rat, prvo u Sloveniji, pa redom prema istoku, a na kraju i u Srbiji. Genscher me malo čudno pogledao, no u našem drugog razgovoru mi je već vjerovao. Otišao sam u Pariz, zatim u New York, u sjedište UN-a. Zatražio sam simbolične mirovne snage, njihovo postavljanje kao tampon između Srbije i Hrvatske, te Srbije i Bosne i Hercegovine. Znao sam kako bismo tako dobili priliku za političko rješenje, a s modelom Titove Jugoslavije bez Tita se očito dalje više nije moglo. Tito je bio glavni integrativni faktor, drugi je bila Partija koja se zahvaljujući Miloševiću raspala, a treći je bila JNA koja je tražila novog sponzora i našla ga u Miloševiću. Dobio sam odgovor kako je sve to zgodno postavljeno, ali kako UN može dobiti samo mandat kad sukob počne, ne i prije toga. Eto, to sam želio reći, kako UN-u treba mandat za djelovanje i prije sukoba, jer je inače uglavnom već kasno", zaključio je Mesić.