Ivo Sanader (Foto: Goran Jakuš/PIXSELL)U zagrebačkom hotelu Westin održan je drugi radni dan Druge konferencije „Hrvatski mediji u borbi protiv korupcije", čiji je domaćin Ministarstvo pravosuđa, a pokrovitelj Delegacija Europske unije u Hrvatskoj. Podsjećamo, konferencija je organizirana u sklopu projekta „Jačanje međuagencijske suradnje u borbi protiv korupcije - Kampanja za podizanje svijesti", financiranog u sklopu EU IPA 2007 pograma za Hrvatsku.

Ignoriranje Sanaderove korupcije

Dražen Rajković, slobodni novinar, detaljno je analizirao kako su se hrvatski mediji, zapravo, borili protiv korupcije od 2003. do 2011. Po njemu, ti su mediji, uz čast rijetkim iznimkama, gotovo potpuno ignorirali Sanaderovu korupciju, koja se vidjela već na samom početku njegove vladavine, obilježene nebrojenim hvalospjevima, a na isti način su, nakon njegova pada, okrenuli kaput. Detaljno je opisao pet faza koje su obilježili posebni modeli medijske korupcije za vrijeme i poslije Sanaderove vladavine, koje obilježavaju paktovi, ucjene i pritisci na vlasnike privatnih medija. Opisani su modeli ponašanja najvećih hrvatskih medija, od HRT-a i EPH, preko Styrije i Novog lista, sve do Nacionala i Business.hr-a. Posebno je obradio započeti i na sreću nedovršeni projekt Sanaderova stvaranja vlastitog medijskog carstva. Rajković smatra da su mediji bili značajan konstitutivni element Sanaderove korupcijske hobotnice, bez kojih ona ne bi bila moguća. Partnerstvo s medijskim vlasnicima Sanader je u svoje vrijeme demonstrirao i kroz uspješne smjene glavnih urednika u svim najvažnijim medijima. Kao Sanaderova popudbina ostalo je netransparentno vlasništvo velikog broja medija, čije se raščišćavanje postavlja kao preduvjet demokratizacije društva. Zaključuje kako bi nova Vlada trebala pokrenuti postupak za oduzimanje vlasništva nad svim medijima koji su tijekom Sanaderove vladavine stečeni nezakonito ili novcem sumnjiva porijekla.

U regiji ništa bolje

Čedomir Čupić, redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu i član Odbora Agencije za borbu protiv korupcije Republike Srbije, drži stanje u medijima u cijeloj regiji nije bolje nego u Hrvatskoj. Primjerice, u Srbiji se ne zna tko je vlasnik 32 najveća medija, jer su svi u pravilu registrirani kao off-shore kompanije. Naglašava kako medijske slobode pokazuju koliko je neko društvo doista slobodno, pri čemu novinari moraju paziti na moral i etiku, ne smiju služiti grupnim i pojedinačnim interesima, trebaju izbjegavati demagogiju, medijski linč i senzacionalizam, kojim se uništava javnost i truje javno mnijenje. Osvrnuo se i na pitanja etike i morala u novinarstvu, etimološkom značenju riječi korupcija, odgovornosti novinara i medija, slobodi i njezinoj zloupotrebi u medijima, senzacionalizmu u medijima, medijskoj sotonizaciji kao verbalnoj likvidaciji te vrhuncu zlouporabe medija, medijskom linču kao obračunu do uništenja.

Medijsko ignoriranje

Marko Rakar, komunikacijski stručnjak, internetski aktivist i bloger, smatra da je najviše medijskog ignoriranja bilo u vrijeme najveće korupcije Sanaderovog sistema, dio koje je i netransparentnost u javnim nabavama, pa je zbog toga upravo na tom području odlučio uvesti više reda. Istaknuo je kako je upravo transparentnost najučinkovitija mjera borbe protiv korupcije, zbog čega je osnovao udruga Vjetrenjača, na čijoj su internetskoj stranici odnedavna dostupni svi ugovori javnih nabava središnjih državnih i lokalnih vlasti. Upravo mogućnost analize, usporebe i grupiranja tih ugovora, smatra Rakar, ubuduće bi mogli postati glavnim alatom u suzbijanju široko rasprostranjene korupcije u tom značajnom segmentu trošenja proračunskog novca (80 milijardi kuna u posljednje dvije godine).

Primjer: Slovenija

Sandra B. Hrvatin, profesorica na Fakltetu društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani i koautorica knjige 'Vi to zovete (slovenskim) medijskim tržištem', ne omalovažavajući ničije napore, a uzimajući u obzir iskustvo i praksu, izrazila je bojazan kako većina hrvatskih medija nije na strani boraca protiv korupcije. Kao istraživač netransparentnosti vlasništva nad medijima iznijela je primjer Slovenije, u kojoj medijski monopol ima država, dok se među drugim većim medijskim vlasnicima nalazi katolička crkva, koja se u međuvremenu našla u financijskim poteškoćama, poput Mariborske nadbiskupije, koja je pred bankrotom. Monopol nad tržištem oglašavanja, vrijednim 450 milijuna eura godišnje, nekada su držale dvije, a danas samo jedna marketinška agencija, pa nije čudno što je zbog takvog monopola jedan belgijski vlasnik televizijske koncesije, što je presedan u Europi, odlučio prekinuti emitiranje i državi vratiti koncesiju. Izrazila je žaljenje što slovenski novinari spadaju među najslabije plaćenu radnu snagu u toj zemlji.

Prešućivanje mogula

Ilko Ćimić, novinar portal Index.hr, smatra kako je slučaj Kamensko pokazao da je većina hrvatskih medija pala na temeljnom ispitu slobode javne riječi, odnosno da se nisu povrdili kao društveni korektiv, jer nisu pisali o toj propaloj tekstilnoj tvrtki s vrijednim zemljištem u središtu Zagreba, ili jesu, ali bez spominjanja imena Ninoslava Pavića i Miroslava Kutle, koje se neslužbeno povezuje s propašću te tvrtke.

Uloga medija neizmjerna

Panel-diskusiju na temu 'Poslijeizborna Hrvatska: hoće li istraživačko novinarstvo biti slobodnije?', moderirao je Vojislav Mazzocco, zamjenik glavnog urednika tjednika Nacional. Sudionici okruglog stola suglasili su se kako je uloga medija u borbi protiv korupcije neizmjerna. Ali, da bi mediji doista mogli suvereno i snažno nastupati u toj ulozi, i oni sami trebaju biti čisti od korupcije, a vrlo često to nisu. Većina govornika složila se sa stavom kako je ključ u transparentnosti vlasništva, odnosno ukidanju sadašnjeg stanja s prikrivenim i tajnim vlasništvom nad medijima. Naime, u takvoj mutnoj situaciji moguće je da se uređivačka politika medija utvrđuje pod pritiskom često nepoznatih vlasnika, koji mogu biti ili jesu u različitim 'dealovima' s oglašivačima i političarima, što pogoduje komercijalnim ili privatnim interesima takvih prikrivenih vlasnika.

Svi sudionici rasprave u nastavku su se izjašnjavali o očekivanjima razvoja slobode medija nakon provedenih izbora, pri čemu su gotovo izostali optimistični tonovi.

Prevelika moć velikih oglašivača

Đurđica Klancir, urednica T-Portala, otvoreno je izjavila kako novinari ne očekuju da će nakon promjene vlasti u hrvatskoj istraživačko novinarstvo postati slobodnije. Smatra da je nova politička elita gotovo ista kao i prošla, jer primjeri prvih istupa pojedinih ministara pokazuju da im se nimalo ne sviđa propitivanje, bilo njihove imovine, bilo njihovih poteza, čime šalju zabrinjavajuće signale. Ona smatra da novinari ne mogu ovisiti o volji dužnosnika hoće li im se ovi udostojati dati kakvu, a kamoli najosnovniju informaciju, pri čemu često ni ne pišu o osjetljvim temama zbog kojih bi mogli ugroziti svoju egzistenciju. Istaknula je problem s prevelikom moći velikih oglašivača, pred kojima se vlasnici medija natječu tko će im dati više popuste i veće pogodnosti, ulazeći u najrazličitije dopuštene i nedopuštene 'dealove'. Gotovo ispada kao da oglašivači biraju urednike i pakiraju tekstove, a zbog takve je prakse započeo proces rasula medijske scene.

Sanaderova kontrola

Slavica Lukić, novinarka Jutarnjega lista i potpredsjednica Hrvatskoga novinarskog društva, smatra da politička elita neće promijeniti odnos prema medijima jer je u proteklih sedam godina kao tadašnja oporba mogla upozoravati na probleme u medijima, ali je uglavnom šutjela. Čini joj se da nova vlast iz Sanaderovog poučka nije izvukli nikakve zaključke. Po njoj, Sanaderova kontrola nad medijima bila je snažnija nego u Tuđmanovo vrijeme, jer je dodatno kontrolirao i privatne medije. Unatoč tome, nakon pada postao je progonjena zvijer, što je naličje na koje mnogi zaboravljaju. Po njoj, upravo se nalazimo u razoblju sklapanja paktova nove političke elite s vlasnicima medija, a urednici, od kojih je 80 posto nema visoku stručnu spremu, predstavljaju samo produžene ruke vlasnika, pa su za menadžersku plaću spremni činiti sve što se od njih traži. Istoobno, novinarima s profesionalnim karakterom to postaje problem, a ne saveznik. Zbog toga ona poziva novu Vladu da mijenja zakone i uvede jasna pravila o transparentnosti vlastništva, s rigoroznim sankcijama za sve koji ih krše, jer se sadašnje odredbe izigravaju. Zahtijeva da se ustrajava na obvezi vlasnika da jednom godišnje objavljuju istinite podatke o vlasništvu i nakladama, te da traže mišljenje redakcije kod imenovanja i smjena urednika. Praksa pritisaka oglašivača po njoj bi prestala kad bi svi vlasnici medija objavili zajedničko priopćenje o takvoj pojavi, ali je svjesna da vlasnici medija nemaju za to interes.

Servilni mediji

Nikola Bajto, novinar tjenika Novosti, tvrdi da u Hrvatskoj postoji kontinuitet kontrole vlasti nad medijima od vremena prije 90-ih te da su hrvatski mediji, pogotovo oni veći, uvijek bili servilni prema vlasti. Po njemu, za mnoge probleme krivi su sami novinari, koji o slobodi medija govore tek kad ih se 'udari po džepu', ali ne i kada ih se 'udari po tekstu'. Nedostaje kritična svijest da osnova novinarskog posla slobodno pisanje, a ne zarađivanje plaće.

Drži da bi Vlada trebala načiniti okvir koji bi omogućio da novinari mogu stvarati medije slobodne od oglašivača. Po njemu, lakmus papir slobode medija je mogućnost da novinari, a ne biznismeni, mogu osnovati novine, neovisne o oglašivačima, poput francuskog satiričnog tjednika Okovani patak ili našeg ugašenog Feral Tribunea. Nažalost, to trenutačno nije moguće. Upozorio je i na sukob interesa Agrokora, koji je najveći oglašivač, ali i vlasnik najveće marketinške agencije te najvećeg distributera novinskih izdanja.

Pokrenite izmjene Zakona o medijima

Ivanka Toma, novinarka Večernjeg lista, složila se kako ni ona ne očekuje pomak u odnosu vlasti prema medijima. Unatoč tome, založila se za veću otvorenost vlasti i za veći pritisak za donošenja zakona koji bi omogućili transparentnost vlasništva nad medijima i novinarske slobode, a na kojima mora raditi i sama struka. Rekla je kako nema iluzija, ali da bi Hrvatska radiotelevizija konačno trebala postati javni medij, čime bi se olakšala i pozicija privatnih medija u otvaranju korupcijskih afera.

U raspravu se iz publike uključio i Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva (HND), koji očekuje da Ministarstvo kulture pokrene izmjene Zakona o medijima, pri čemu bi novinarska udruga trebala sudjelovati u izradi tog zakonskog prijedloga.

Kao zaključna ocjena dvodnevne konferencije 'Hrvatski mediji u borbi protiv korupcije' može se istaknuti jednodušan apel struke novoj Vladi da konačno omogući transparentno vlasništvo nad medijima, zahtjev vlasnicima medija da napokon počnu poštivati zakonsku regulativu o sudjelovanju redakcija u postavljanju i smjeni urednika te poziv svim kolegama na dosljednom ustrajavanju u poštivanju svih profesionalnih uzusa. Tek ostvarenjem ta tri temeljna preuvjeta, smatra većina sudionika konferencije, omogućit će se sloboda novinara i sloboda medija, koje predstavljaju temeljno mjerilo koliko je neko društvo doista slobodno.