CANNES, 9. DAN: Iggyju Popu dođe da umre kad čuje današnju glazbu

Autor:

Iggy Pop (Photo by Danny E. Martindale/Getty Images)

U četvrtak, deveti dan festivala u Cannesu, dočekana su dva čuda. Jedno je čudo od djeteta, kanadski redatelj Xavier Dolan, koji ima 27 godina, snimio je šest filmova, a posljednji „Mama“ bio je briljantan. U canneskoj konkurenciji prikazan mu je novi film „It’s Only the End of the World“, ali posvetimo se drugom čudu, Jamesu Newellu Osterbergu, koji je dva i pol puta stariji od Dolana. Govorimo o Iggyju Popu koji je, pravo je čudo, još uvijek živ.

Iggy Pop je u Cannesu zbog dokumentarnog filma „Gimme Danger“, a naslov je preuzet od istoimene pjesme njegovog benda The Stooges s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. godine koji su produicirali Iggy Pop i David Bowie. Ove fenomenalna priča o šezedesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges još je jedno remek djelo redatelja Jima Jarmuscha, ali nije i prva njegova suradnja s Iggyjem Popom. Iggy Pop imao je manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo“ rekao je Jarmusch na početku konferencije za novinare objašnjavajući kako je najteži dio bilo prikupljanje foto i video materijala na kojima su zabilježeni The Stooges.“Tražio sam snimke koje nisu viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stooges“, kazao je Jarmusch pa je zato Iggy Pop počeo zvati ljude za koje je smatrao da imaju video snimke iz tog razdoblja. „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im ‘Daj čovjeku ono što te traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je on iz tog razdovlja imao samo fotografiju s roditeljima.

Jim Jarmusch i Iggy Pop (Photo by Alex B. Huckle/Getty Images)

Jim Jarmusch i Iggy Pop (Photo by Alex B. Huckle/Getty Images)

Prisjećajući se tog vremena, Jarmusch je rekao kako je bio ljubitelj Rolling Stonesa te se svađao sa sestrom koja je obožavala Beatlese. Iggyja Popa je film vratio u šezdesete i sedamdesete te je zaključio kako je on čisti proizvod svog vremena. „Uzimao sam LSD, bio sam agresivan, da bi se nakon pet sekundi počeo smijati“, prisjetio se Iggy Pop dodajući kako su on i The Stooges bili i idealisti, a on osobno je svaki četvrti koncert završavao s krvavom razbijenom glavom.

A danas se sve promijenilo, Iggy Pop kaže kako se sve vrti oko publishinga i autorskih prava a u ono vrijeme oni nisu ni znali što je publishing. Za noviju glazbu, prvenstvenu elektronsku, kazao je da onog trenutka kada je čuje, pomisli „Zašto odmah ne umrem“. Neće umrijeti jer tvrdi kako je odbacio sranje od droge pa mu je najveći porok crno vino. Uz to, kada nije na turneji ide rano u krevet i zaključuje da se posljednjih godine obnovio od svih onih stvari koje je stavljao u sebe. Ne želite znati koje su to sve bile stvari.

Iggy Pop i Jim Jarmusch (Photo by Alex B. Huckle/Getty Images)

Iggy Pop i Jim Jarmusch (Photo by Alex B. Huckle/Getty Images)

I dok su se svi veselili Iggyju Popu, malo njih veselilo se nakon projekcije novog filma Xaviera Dolana. Film „It’s Only the End of the World“ nastao je na temelju kazališne drame Jean-Luc Lagarcea koji je 1995. godine umro od AIDS-a. Glavni lik je Louis (Gaspard Ulliel) koji nakon dugo vremena dolazi svojoj obitelji s namjerom da im kaže da je smrtno bolestan. Međutim, njegov brat (Vincent Cassel) je naporni grintavac, njegova supruga (Marion Cotillard) ga se boji, a sestra (Lea Seydoux) ne može podnijeti grintavog brata. Ništa bolja nije ni njihova majka koja kao da je pala s Marsa. Cijeli film odvija se u jednog kući, 90 posto materijala snimljeno je u krupnim kadrovima, ali osim efektnog završetka filma ostatak ne funkcionira najbolje. I pored toga Dolan je na konferenciji za novinare izjavio kako je ovo do sada njegov najbolji film.

Dolan je podbacio, ali nije rumunjski redatelj Cristian Mungiu, onaj koji je 2007. godine šokirao filmski svijet filmom „4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana“, osvojio Zlatnu palmu, i od tada rumunjski film ima posebno mjesto na svjetskim festivalima. Njegov film „Graduation“, kandidat za Zlatnu palmu, priča je o ocu koji je ugledni liječnik i brine o svojoj kćerki maturantici, odličnoj učenici kojoj još samo treba izvrsno odrađena državna matura da bi dobila stipendiju i upisala fakultet u Velikoj Britaniji. Nekoliko dana prije mature kćerku mu pokušaju silovati usred bijela dana. Zabrinut je da mu kćerka neće zbog toga moći dobro napisati završni test, te na sve moguće načine pokušava za nju dobiti olakšice pri pisanju tog testa. Uslijed toga, upliće se u mrežu podmićivanja i vraćanja usluga, a usput mu se privatni život raspada jer mu je supruga depresivna a ljubavnica tražeći da se izjasni oko statusa njihovog odnosa. Film koji se s istom temom i na isti način mogao snimiti i odvijati i u Hrvatskoj.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)