Drugi dio festivala u Cannesu uvijek obilježavaju glamurozni partyji, oni koji nemaju direktne veze s filmovima, ali iskorištavaju festival kao podlogu za svoju promociju. Tako je u ponedjeljak uvečer održan tradicionalni Chopard party (Chopard je jedan od najvećih partnera Cannes film festivala) na kojem je nastupio Robbie Williams. Iako na takvim partyjima zvijezda poput Williamsa otpjeva svoje u pola sata i ode s brdom novaca, ovog je puta on održao koncert u trajanju od 75 minuta. I otišao s brdom novaca. Tema partyja, kako je to velikim slovima pisalo na pozivnici, bilo je zlato, od uzvanika se očekivalo da odjenu nešto zlatno, ali i sve druge boje bile su prihvatljive. Budimo iskreni, Chopard party svake godine će vas zabljesnuti glamurom, muškarci se pitaju gdje žive te prekrasne ljepotioce koje šetaju koko vas, ruski se čuje da svakom drugom koraku, ali takvi partyji nemaju dušu, a imaju poveću dozu blaziranosti.

Uz to, Chopardov party glumci s festivala najčešće izbjegavaju i, ako već odluče doći na neki glamurozni party, paze da bude socijalno angažiran. Takav je bio party Calvina Kleina nazvan „Women in Film“ kojem su prisustvovali Emily Blunt, Sienna Miller, Rachel Weisz, Isabelle Huppert i Jake Gyllenhaal. Party je bio, zapravo, nastavak canneske rasprave o tome koliko su žene u Hollywoodu neravnopravne spram muškaraca, o čemu je ovdje održano i nekoliko okruglih stolova.

Žene u Cannesu nisu ravnopravne ni po pitanju obuće. Naime, poznato je da dolazak na premijeru filma u Cannesu pretpostavlja određeni dress code, muškarci neće ući ako nemaju smoking, ali na premijeri filma „Carol“ saznali smo da žene ne mogu ući ako nemaju – štikle! Nitko nije znao da su štikle obvezne, a nakon što nekoliko žena zbog dolaska u ravnim cipelama nije pušteno na premijeru, digla se velika frka u Cannesu. Čak je morao intervenirati i Thierry Fremaux, direktor festivala, koji je javno objavio kako štikle nisu obavezne i nikome u ravnim cipelama ne smije biti zabranjen ulazak na premijeru.A da je to postala tema dana u Cannesu, govori i to da su glumicu Emily Blunt novinari na konferenciji za film „Sicario“ u ponedjeljak pitali što misli o tom skandalu. „Žene uopće ne bi trebale nositi štikle“, bio je njezin odgovor. Uskoro se u cijelu raspravu uključio Asif Kapadia, redatelj odličnog dokumentarca „Amy“ koji je na tweeteru objavio kako na premijeri njegovog filma osiguranje nije željelo njegovu suprugu pustiti u dvoranu jer nije imala štikle, ali su je naknadno ipak pustili.

Chris King i Asif Kapadia. FOTO: Ian Gavan/Getty Images
Chris King i Asif Kapadia. FOTO: Ian Gavan/Getty Images

Ne ljute se samo žene u Cannesu zbog nepravednog tretmana i nejednakosti, kako na filmu, tako i na crvenom tepihu, bune se i predstavnici američke kinematografije zbog načina na koji je ovdje od kritike sahranjen film „The Sea of Trees“ redatelja Gusa van Santa sa Matthewom McConaugheyem u glavnoj ulozi. U magazinu Screen, gdje grupa odabranih novinara ocjenama od 0 do 4 ocjenjuje filmove, taj film ima prosječnu ocjenu 0,6 i ja se doista ne sjećam kada je neki film koji se natječe za Zlatnu palmu imao tako mizernu prosječnu ocjenu. Uh, kako je to pogodilo neke Amerikance, počeli su optuživati francuske novinare da namjerno predvode pljuvanje po američkim filmovima, te se pozivaju na neke primjere iz povjesti kada je neki film u Cannesu bio kritiziran, a kasnije postao kultno remek djelo. Glavni primjer za to im je film „Taksist“ Martina Scorsesea koji je 1975. godine pobijedio u Cannesu iako nije bio najbolje primljen. Eh, kad bi „The Sea of Trees“ imao barem mrvicu kvalitete „Taksista“, Gusu van Santu bi sve bilo oprošteno!

Matthew McConaughey. FOTO: Ian Gavan/Getty Images
Matthew McConaughey. FOTO: Ian Gavan/Getty Images

Komentiraj