Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u emisiji TNT televizije N1 komentirao je migrantsku krizu i ima li Hrvatske problema s migrantima.

Migranti su zaista osjetljiva tema, ključna tema EU. Vidjeli smo da se posljednjih tjedana hrvatska politika suočava s optužbama iz Ureda pravobraniteljice, nevladinih udruga… Je li se Hrvatska odlučila za režim “žica bez žice?

“Radi se o jednom problemu, pitanju koje je u ovom trenutku ne samo regionalno, hrvatsko, europsko, već i globalno. U ovom trenutku je 258 milijuna ljudi u pokretu koji traže neko novo mjesto za svoj život. Po procjeni je od toga 65 milijuna izbjeglica. Ako usporedimo brojke to je više od pola stanovništva EU-a, nakon odlaska VB. Najveći dio želi živjeti u Europi i u SAD-u, ali tamo to ide malo teže. Kada govorimo o priljevu izbjeglica Australija je daleko. Najveći dio tih ljudi koji je vezan za područje Bliskog istoka, Afrike se želi dokopati Europe. To je prva stvar koju moramo svi shvatiti. Više od pola stanovništva EU bi htjelo doći u EU.

Brojke pokazuju da se Hrvatska nije zatvorila za migrante, da Hrvatska tu vodi jednu politiku prije svega zaštite državnih granica koje su ujedno i vanjske granice EU-a, dakle provodimo i europsku politiku. Rješavamo migrantsku krizu na način da želimo da to bude kontrolirano, zakonito. Drugim riječima – održivo. Neodrživo znači kaos. Ne radi se tu o tome da netko ne želi pomoći u nevolji, dapače. Ne može se pomoći čovjeku ako svi skupa padnemo u nevolju. 2015. netko se sjetio reći “svi ste dobrodošli”. Europa nakon toga nije isto.”

Govori li i Angela Merkel još uvijek dobrodošli?

“Ne govori. Zbog migrantske krize se dobrim dijelom još uvijek nija ni sastavila vlada u Njemačkoj. Europa nije ista. Imate rast ksenofobnih stranaka, pogotovo u Njemačkoj, što nije zabilježeno od Drugog svjetskog rata.”

Problem je velik, to nitko ne spori. Tu je Orban, koji postaje uzor cijeloj desnoj Europi jer je rekao “ne”.

“To je kulturološki fenomen. Imate države koje nisu živjele u komunizmu i one su prirodno otvorenije jer su navikle da dolaze neki drugi, stranci, zapravo su ih poticale. Pogotovo nakon Drugog svjetskog rata, kada su mnogi mladi muškarci izginuli i trebalo je radne snage. Dio u komunističkoj Europi bio je zatvoren. U Bruxellesu ćete vidjeti crnca, Marokanca… To je najnormalnija stvar.”

Želimo li više biti ta otvorena zapadna Europa ili se više približavamo Mađarskoj i njoj sličnima?

“Želimo biti Hrvatska koja je otvorena, ali ne ugrožava samu sebe. Imamo iskustvo 2015. i vidimo kuda to može ići.”