Bosanska zamrznuta država

 Moskva je intenzivirala aktivnosti u državama koje nemaju neposrednu perspektivu institucionalne integracije sa Zapadom. Takve „zamrznute države“ omogućuju Kremlju daljnje uplitanje u politiku na zapadnom Balkanu, s krajnjim ciljem odgode ili uništenja planova o ekspanziji EU-a i NATO-a. Nekoliko godina Rusija je zdušno podupirala lidere bosanskog srpskog entiteta u blokiranju napretka BiH.

Ruski dužnosnici redovito se sastaju s Miloradom Dodikom, predsjednikom Republike Srpske, i ohrabruju njegov otpor jačanju autoriteta središnje bosanske vlade i usmjeravanju države prema Zapadu. Moskva se obvezala da će odbaciti svako američko i europsko ‘nametnuto rješenje’ te potiče Banjaluku da ustraje na još većoj autonomiji.

U ZNAK PRIZNAVANJA PUTINOVE POTPORE, Dodik se usprotivio zapadnjačkim sankcijama Rusiji zbog napada na Ukrajinu, a Moskvu je posjetio i uoči bosanskih općih izbora u listopadu 2014., navodno da bi primio donaciju za svoju predizbornu kampanju. Prije toga, u ožujku 2014., primio je nagradu Međunarodnog fonda jedinstva pravoslavnih naroda, koju mu je u uručio moskovski patrijarh Kiril.

Kongres Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vladajuće stranke u RS-u, usvojio je 25. travnja 2015. rezoluciju kojom je slobodna i neovisna Republika Srpska podcrtana kao krajnji cilj. Dodik je konstatirao da će se referendum o odcjepljenju srpskog entiteta održati 2018. ako se Republici Srpskoj do 2017. ne vrate ovlasti koje su joj oduzele međunarodne institucije. Nakon referenduma RS će vjerojatno predložiti mirno odvajanje i uzajamno priznavanje s Federacijom BiH.

Dodikovi kritičari u RS-u, predvođeni Mladenom Ivanićem, vođom Partije demokratskog progresa, optužuju SDA da manipulira građanima obećanjima referenduma, kao sredstvom za ostajanje na vlasti. Sve veće nezadovoljstvo ekonomskim uvjetima potiče entitetsku vladu da se okrene nacionalizmu i potencijalnoj državnosti kako bi skrenula pažnju s eskalirajućih društvenih i ekonomskih problema.

U dalekovidnom potezu, osmišljenom da oslabi autoritet središnje vlasti u Sarajevu, 15. srpnja 2015. Narodna skupština RS-a usvojila je odluku da se održi referendum o autoritetu Suda i Tužiteljstva BiH. Taj potez zapadne vlade osudile su kao prijetnju bosanskoj državnosti, ali branilo ga je rusko veleposlanstvo ustvrdivši da se međunarodne agencije ne bi trebale miješati u bosanske unutarnje sporove.

Moskva je također angažirana u brojnim diplomatskim potezima kojma je cilj blokirati veze BiH s EU-om i NATO-om. Naprimjer, na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a u studenom 2014. opirala se proširenju mirovnih snaga EUFOR-a, tvrdeći da se Bosnu gura u smjeru EU-a protiv volje naroda. Iako se naposljetku suzdržala od veta na odluke UN-a, incident je poslužio kao upozorenje da bi Rusija mogla blokirati buduća proširenja mandata EUFOR-a.

Ruske vlasti pridonose prolongiranju sporova i nesigurnosti u Bosni. Prema njihovim kalkulacijama, zapadnjački propusti u međuetničkom pomirenju i izgradnji države, usporit će ili prekinuti asimilaciju u EU i NATO. Moskvi je draža slaba i podijeljena Bosna od države koja se uspješno integrira u smjeru zapada.

Namjerno ometajući međuetničku pomirbu, Moskva je dosljedno podupirala RS u protivljenju rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a o genocidu koji su počinile jedinice bosanskih Srba nad nenaoružanim bosanskim civilima u Srebrenici u srpnju 1995. Rusko ministarstvo vanjskih poslova doista umanjuje krivnju bosanskih Srba za ubojstva i protjerivanje bošnjačkih civila tijekom rata od 1992. do 1995. i podupire pokušaje da se, izjednačavanjem odgovornosti za masakre, prekroji povijest. Na ekonomskom planu, vođe RS-a u Rusiji vide izvor financijske pomoći i ulaganja te su aplicirali za kredite kako bi spriječili krizu likvidnosti. Politički zastoj i nedostatak legislativnog rada u Bosni tijekom 2015. zaustavili su strana ulaganja i blokirali financijsku pomoć MMF-a, Svjetske banke i EU-a. Moskva je možda voljna dati kredit u iznosu 794 milijuna dolara, ali s kolateralnim jamstvom, najvjerojatnije u obliku kontrole nad elektroenergetskom kompanijom RS-a. Neki lokalni dužnosnici izražavaju zabrinutost da će zajam zapravo omogućiti Kremlju kontrolu nad vladom RS-a.

Ruska izaslanstva na visokoj razini redovito posjećuju RS, uključujući ministre financija i ekonomije zainteresirane za kupnju energije i ostale aktive predviđene za privatizaciju.

Moskva iskorištava i mogućnost izgradnje ogranka Južnog plinovoda do RS-a, projekta koji nije u suglasju s energetskim propisima EU-a, čime ugrožava nastojanja Sarajeva oko kandidature za EU. Međutim, u prosincu 2014. Moskva je odbacila Južni tok i ustvrdila da će, umjesto toga, izgraditi plinsko čvorište preko Crnog mora kroz Tursku do Balkana. Unatoč financijskoj neizvedivosti „Turskog toka“, Dodik tvrdi da je Moskva obećala Republici Srpskoj priključak na novi plinovod. Prema Dušku Petroviću, voditelju predstavništva RS-a u Moskvi, interkonektor će biti dovršen do 2018. i pokrivat će potrebe srpskog entiteta za plinom. U kontekstu ruskih obećanja, Dodik je izjavio da je zakon o uvozu prirodnog plina na razini Bosne i Hercegovine bio neprihvatljiv zato što je implicirao prijenos ovlasti na Sarajevo. Energetski sporazumi s Rusijom, prema tome, pridonose podrivanju cjelovitosti Bosne.

Priznavanjem neovisnosti dviju separatističkih regija u Gruziji, Abhaziji i Južnoj Osetiji, podupiranjem odcjepljenja Transnistrije, kvazi-države u Moldaviji, kao i armenske de facto okupacije Nagorno Karabaha i okolnih područja u Azerbajdžanu te oduzimanjem Krima Ukrajini i sponzoriranjem secesionističkih pokreta u ukrajinskoj regiji Donbas, Rusija zadržava mogućnost priznavanja bosanske Republike Srpske kao neovisne države. To bi moskovsku „podijeli pa vladaj“ politiku približilo srcu Europe.

Komentiraj

PODIJELI