Tekst: Yann Philippin/Mediapart

eicPortugalac Nelio Lucas i tvrtka Doyen Sports godinama su zarađivali na sumnjivim transferima nogometaša, a kada je FIFA odlučila zabraniti trećim stranama da budu vlasnici udjela u ekonomskim pravima nogometaša, na sve su moguće načine pokušavali tu zabranu minirati

footballeaksU jesen 2013. Nelio Lucas je odlučio koristiti sredstva skrivena u tri tvrtke čije je sjedište u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, odnosno u Abu Dhabiju i Ras al Khaimahu. Doyen Sports je trebao ubrizgati 10,8 milijuna eura tajnih provizija u tvrtke Denos, Rixos i PMCI. Dokumenti koji su dio dosjea Football Leaksa ne otkrivaju točno tko je na kraju lanca tijeka tog novca, ali daju neke zanimljive tragove. Prvi od niza velikih poslova za koje su isplaćene navedene provizije je posao u koji je uključen belgijski reprezentativac i krilo Manchester Uniteda Adnan Januzaj. U veljači 2014. godine Doyen Sports je kupio 50 posto udjela u tvrtki koja je upravljala komercijalnim pravima Adnana Januzaja. Doyen je isplatu izvršio u dvije rate, u prvoj je plaćeno 1,5 milijuna eura, a u drugoj 500 tisuća eura. Uplate su izvršene preko tvrtke Denos, a na ime lažiranog ‘konzultantskog’ ugovora. U jednom emaili Lucas je cijelu operaciju nazvao ‘Plati Januzaju’, a na kraju svega nogometašu je isplaćen i bonus preko offshore struktura. Januzajev odvjetnik poslao je 22. svibnja 2014. email kolegici Nelia Lucasa u kojem se požalio: ‘Isplata još nije primljena. Otac postaje vrlo nervozan’.

FROSINONE, ITALY - DECEMBER 20: General manager of Milan Adriano Galliani during the Serie A match between Frosinone Calcio and AC Milan at Stadio Matusa on December 20, 2015 in Frosinone, Italy. (Photo by Maurizio Lagana/Getty Images)
Adriano Galliani (Foto: Maurizio Lagana/Getty Images)

U ljeto 2014. ovakav način poslovanja je postajao sve češći. Lucas je tražio da 10 posto profita od svakog transfera bude uplaćeno na račun tvrtke Denos u Dubaiju. Prva uplata tajne provizije dogodila se u ljeto 2013. kada je iz transfera Geoffreyja Kondogbije i Radamela Falcaa u Monaco uplaćeno 1,3 milijuna eura. Lucas je objasnio da će novcem iz transfera platiti „ljude kojima se duguje novac“ i one koji „ne mogu ili ne žele sređivati birokratske probleme“. Lucas je dodao i da je tim osobama obećao novac i da one polako gube strpljenje. „Ne možemo više odgađati. Zbog neisplate gubimo druge poslove i uništavamo moj ugled“, napisao je Lucas. Arif Arif je želio znati više o ljudima kojima se isplaćuje novac, ali njegov otac, Tevfik Arif, jedan od četvero braće koji kontroliraju Doyen grupu, mu je poručio da se ne miješa u Lucasove poslove. Tevfik Arif je naredio svojim računovođama da isplate novac, iako su oni izrazili zabrinutost jer nisu postojali nikakvi ugovori.

MANCHESTER, ENGLAND - SEPTEMBER 19: Eliaquim Mangala of Manchester City runs with the ball during the Barclays Premier League match between Manchester City and West Ham United at Etihad Stadium on September 19, 2015 in Manchester, United Kingdom. (Photo by Dean Mouhtaropoulos/Getty Images)
Eliaquim Mangala, Manchester City (Foto: Dean Mouhtaropoulos/Getty Images)

Mjesec dana kasnije novac iz tajnih fondova upotrijebljen je kako ‘podmazao’ veliku operaciju. U kolovozu 2014. engleski klub Manchester City kupio je francuskog centralnog braniča Eliaquima Mangalu iz portugalskog kluba Porta za 45 milijuna eura. U to vrijeme to je bila najveća suma ikada isplaćena za jednog braniča u povijesti. Također to je bio i najprofitabilniji posao Doyen Sportsa kada su u pitanju investicije putem TPO-a. Doyen Sport bio je vlasnik 33 posto prava na Mangalu i na ovom transferu je zaradio 10 milijuna eura što je bilo četiri puta više neo što su platili za ta prava.

U kolovozu 2014. engleski klub Manchester City kupio je francuskog centralnog braniča Eliaquima Mangalu iz portugalskog kluba Porta za 45 milijuna eura. Doyen Sport bio je vlasnik 33 posto prava na Mangalu i na ovom transferu je zaradio 10 milijuna eura što je bilo četiri puta više neo što su platili za ta prava

Nedugo nakon toga, 2. rujna, samo pet dana nakon što je primio novac, Lucas je od Doyenovog bankara zatražio da se dva milijuna eura prebaci na kompaniju PMCI u Abu Dhabiju. To je bilo 20 posto od ukupne zarade na transferu Eliaquima Mangale, odnosno dvostruko više od uobičajenih 10 posto koliko se slalo na inozemne račune nakon svakog transfera. Kao objašnjenje ove transakcije, Lucas je bankaru poslao ugovor po kojem je PMCI obavio konzultantske usluge za Mangalin transfer. Korisnik ove isplate, još jednom, ostaje nepoznat.

Vezni igrač francusko-alžirskog porijekla Yacine Brahimi odrastao je u Francuskoj gdje je i počeo svoju seniorsku karijeru u Rennesu prije nego što je posuđen španjolskom klubu Granadi 2012. godine. Godinu dana kasnije Brahimi je potpisao trajni ugovor sa španjolskim klubom, a već u ljeto 2014. portugalski klub Porto je objavio da je kupio ovog igrača za 6,5 milijuna eura. Međutim, stvarna cijena transfera bila je 9,5 milijuna eura od kojih je osam milijuna platio Doyen Sports u zamjenu za 80 posto prava na Brahimija. Doyen Sports je u tajnosti otkupio prava na Brahimi od drugog investitora te je tako izbjegnuto plaćanje provizije Rennesu, koji je po Lucasovim riječima imao „prava na udio od sljedećeg transfera.“ Porto je uplatio proviziju od 500 tisuća eura na račun offshore tvrtke Doyen Sportsa, tvrtke Denos u Dubaiju. Potpis na ugovor je stavio Juan Manuel Lopez, kolega Nelia Lucasa jer Lucas nije imao licencu za nogometnog agenta.

Sljedeće godine, 29. srpnja 2015., Lucas je preko Denosa organizirao tajnu isplatu od 1,5 milijuna eura za Brahimija. „Brahimi je naš prioritet, iako bi ovog ljeta moglo doći do novog ugovora!“, napisao je Lucas. O kakvom je ugovoru govorio, nije bilo potpuno jasno. Nekoliko dana kasnije, 4. kolovoza, Lucas je bio zabrinut jer je proces isplate trajao predugo. „Je li ovo plaćeno? Igrač želi razgovarati s klubom i to će biti sramotno za mene“, napisao je Lucas.

Novac je napokon prebačen 10. kolovoza. Mjesec dana kasnije Brahimi je uspješno završio pregovore oko novog ugovora s Portom koji je po tom ugovoru kupio i komercijalna prava na Brahimija za 4 milijuna eura. Lucas je za taj posao od Porta primio proviziju od 500 tisuća eura koji su uplaćeni na račun Lucasove malteške tvrtke Vela preko njenog računa u jednoj banci u Lihtenštajnu. Tvrtka Vela je dobila i prava da pregovara o budućim transferima Brahimija te bi za to dobila 10 posto od ukupne vrijednosti tog transfera. Bila je to doista nevjerojatna situacija budući da je Lucas bio i šef Doyen Sportsa koji je bio vlasnik 80 posto udjela u Brahimiju.

No, to nije bio jedini primjer Lucasovog poslovanja i u svoje ime, ali i u ime Doyen Sportsa, putem tvrtke Vela u kojoj se njegovo ime nikada ne spominje. Budući da Lucas nije imao FIFA-inu licencu za agenta, koja je bila potrebna do 2015. godine, za poslove je koristio tri poslovna partnera koji su paralelno radili i kao nogometni agenti. Maltežanin Kevin Caruana bio je licencirani agent koji je radio u financijskom sektoru na Malti. On je 20. kolovoza 2014. Doyen Sportsu poslao prijedlog u kojem nudi svoje profesionalne usluge nakon što je vidio da je tvrtka registrirana na Malti. Taj prijedlog je stigao u pravo vrijeme za Lucasa koji je trebao dobiti 1,6 milijuna eura provizije za njegovu ulogu u transferu španjolskog braniča Alberta Morena iz Seville u engleski Liverpool. Lucas je trebao licenciranog agenta da potpiše ugovor u ime tvrtke Vela. Međutim, Lucasov odvjetnik je bio zabrinut zbog uplitanja Caruana u cijeli posao. „Mi ne znamo tko je ta osoba. On nije sudjelovao u cijeloj operaciji i ne želimo imati razumijevanje za sudjelovanje još jedne osobe osim Nelija“, napisao je odvjetnik. Lucas je bio pod pritiskom da sam potpiše ugovor. U međuvremenu je Sevilla odbila uplatiti proviziju na račun tvrtke Vela u Lihtenštajnu jer su španjolske porezne vlasti banke u toj kneževini stavile na crnu listu.

Lucas je odlučio da će koristiti švicarski račun u banci Crédit Suisse, ali je i oko toga bio dosta zabrinut. „Kakve će to imati porezne posljedice po mene? Isto tako nisam siguran je li najpametnije otkriti taj moj račun u Švicarskoj“, napisao je Lucas svom švicarskom financijskom savjetniku koji se brinuo o njegovim offshore tvrtkama. „Dok god ne koristiš svoj račun u Velikoj Britaniji ne bi trebalo biti problema. Naravno ako iskoristiš novac s računa bit će vrlo teško dokazati poreznicima da taj novac nije tvoj“, odgovorio je Lucasov financijski savjetnik.

Čini se da vlasnici Doyen Sportsa nisu propustili ni najmanju priliku za stvaranje profita. Porto je otpustio svog braniča Sergia de Oliveiru i on je bez odštete potpisao za jedan puno manji portugalski klub. No, u siječnju 2015., nedugo nakon što je Doyen Sports počeo zastupati igrača, Porto je odlučio vratiti igrača uz financijsku pomoć Doyen Sportsa. Cijeli proces je bio prepun sukoba interesa jer je Doyen Sports bio agent Sergia de Oliveire, vlasnik 25 posto prava na igrača koje je otkupio za 500 tisuća eura od Porta, dok je Lucas dobio 300 tisuća eura provizije jer je bio agent Porta u ovom poslu. Budući da portugalski zakon zabranjuje osobama ili tvrtkama da u transferima zastupaju više od jedne strane, Lucas se obratio Kevinu Caruanu koji je potpisao ugovor vrijedan 300 tisuća eura uplaćenih preko tvrtke Vela. Caruana je za taj potpis dobio 2 tisuće eura, a nedugo zatim je pisao Lucasu i tražio je od njega da ga „upozna s ljudima iz Porta“, istim onim ljudima s kojima je navodno pregovarao u transferu Sergija de Oliveire.

Lucasovo bogatstvo i poslovna mreža otvaralo je vrata čak i u državama poput Francuske gdje su transferi s trećom stranom (TPO) oduvijek bili zabranjeni. Doyen Sports je imao dobru poslovnu suradnju s nogometnim klubom Monacom koji je Doyenu dao posao pronalaska novih marketinških ugovora za klub u zamjenu za proviziju od 10 posto od svakog sklopljenog ugovora. Lucas je bio i u odličnim odnosima s Vincentom Labruneom koji je od 2011. pa do srpnja ove godine bio predsjednik nogometnog kluba Marseillea. „Imao sam puno sastanaka s klubovima iz francuske League 1 tijekom 2014. godine. Željeli su da im ponudim neka rješenja. Čuo sam da predsjednik Lyona Jean-Michel Aulas žestoko kritizira investicijske fondove u nogometu, ali Lyon je jedn od klubova koji me zvao. Klupski direktor Vincent Ponsot mi je poslao tisuću poruka u kojima mi poručuje da se Aulas želi sastati sa mnom“, izjavio je Lucas u razgovoru za francuski dnevnik Libération u listopadu prošle godine.

Inicijativa FIFA-e kojom je željela zabraniti TPO transfere, što je na kraju i usvojeno u svibnju 2015., očekivano nije dočekana s oduševljenjem u Doyen Sportsu. Zabranom se propisuje da samo klubovi mogu biti vlasnici ekonomskih prava na igrače. „Ovi kurvini sinovi konstantno udaraju po vlasništvu treće strane“, komentirao je kritičko pisanje novinara o TPO sistemu Arif Arif. U studenom 2014, mjesec dana prije nego što su delegati FIFA-e glasali o prijedlogu zabrane TPO transfera, u uredima Doyen Sportsa je bilo prilično burna atmosfera. Lucas je zaposlenicima tvrtke poslao dopis u kojem insistira da se prije nego što zabrana stupi na snagu hitno sklopi što je moguće više ugovora. Lucas je naveo i tri nogometaša, jednog Brazilca i dva Španjolca, čije udjele je želio kupiti.

„Dolazi trenutak koji će loše utjecati na naše poslovanje jer će ugovori kakve smo do sada potpisivali biti zabranjeni. Zato se sada moramo fokusirati na potpisivanje novih ugovora, KOLIKO GOD MOŽEMO“, napisao je Lucas.

Nakon što je u svibnju 2015. FIFA-ina zabrana, koja je počela s tranzicijskim razdobljem, stupila na snagu, Lucas je uzaludno pokušao na vlastiti račun kupiti 25 posto udjela francuskog veznog igrača Gilberta Imbuleza vrijeme njegovog transfera iz Marseillea u Porto. Istovremeno je Doyen Sports pokušavao kupiti udjele igrača u nižim ligama. U studenom 2015., šest mjeseci nakon što je zabrana stupila na snagu, Cadiz je kupio udjele dva igrača španjolskog drugoligaša Cadiza za 1,5 milijun eura. Partneri u ovom poslu dogovorili su klauzulu po kojoj bi prodaja udjela postala valjana samo ako bi FIFA-ina zabrana bila ukinuta.

U studenom 2015. Football Leaks je objavio detalje TPO ugovora koji je Doyen Sports potpisao s nizozemskim klubom Twenteom. Objavljivanje tajnog dogovora rezultiralo je trogodišnjom zabranom igranja u europskim kupovima koju je Twenteu izrekao Nizozemski nogometni savez i kaznom od 170 tisuća eura od strane FIFA-e

Budući da su po novim pravilima samo klubovi mogli biti vlasnici igrača, Lucas se okrenuo kupovini udjela u klubovima s ciljem da u konačnici ponovno uzima dio od transfera igrača  kada se klubovi odluče na prodaju. U srpnju 2015. Lucas je pokušao kupiti udio u španjolskom klubu Granada preko jedne od nizozemskih tvrtki s kojima je bio u dobrim poslovnim odnosima. „Trebam hitno zatvoriti posao s Granadom i treba mi poslovni model“, napisao je Lucas svojim odvjetnicima 15. srpnja 2015. Na kraju se španjolski klub odlučio sklopiti posao s kineskim investitorima. Lucas je bio umiješa i u dugotrajnim pokušajima tajlandskog financijera Bee Taechaubola da uloži novac u AC Milan. Nakon višemjesečnih pregovora, činilo se da je Taechaubol u svibnju 2015. na rubu kupnje 48 posto dionica koje su bile u vlasništvu kompanije Fininvest bivšeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija. Taechaubol je angažirao Doyen Sports kao savjetnike u tom procesu, a vrlo je vjerojatno da je sudjelovanje Doyen Sportsa rezultiralo prijateljstvom između Lucasa i potpredsjednika Milana Adriana Gallianija, čija je kćer zaposlena u Doyen Sportsu. Taechaubol je 10. lipnja 2015. objavio fotografiju na svom Instagram profilu na kojoj se Lucas i Galliani rukuju u privatnom zrakoplovu. Uz fotografiju je bio i sljedeći status: „Gradimo zajedništvo pod vodstvom predsjednika.“ Međutim, cijeli posao je na koncu propao. Iako Bee Taechaubol i dalje tvrdi da je u igri za kupnju dionica Milana, Silvio Berlusconi je u ljeto ove godine objavio da je sve dogovorio s jednom kineskom investicijskom skupinom, ali ugovor još uvijek nije službeno potpisan.

U studenom 2015. Football Leaks je objavio detalje TPO ugovora koji je Doyen Sports potpisao s nizozemskim klubom Twenteom. Objavljivanje tajnog dogovora rezultiralo je trogodišnjom zabranom igranja u europskim kupovima koju je Twenteu izrekao Nizozemski nogometni savez i kaznom od 170 tisuća eura od strane FIFA-e. U međuvremenu Doyen Sports je podnio nekoliko tužbi kojima pokušava osporiti zabranu TPO ugovora, ali do sada niti jedna tužba nije bila uspješna.

Komentiraj

PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.