Konzultante za povlačenje sredstava iz europskih fondova ne može se obrazovati kroz vikend tečajeve, a od velikog značaja je da se obrazovanje temelji na konkretnim projektima čiji se ishod na kraju može evaluirati, ističe Gojko Bežovan, voditelj poslijediplomskog, specijalističkog studija “Priprema i provedba EU projekata”, pokrenutog ove jeseni na Sveučilištu u Zagrebu.

Zaključak je to do kojeg su profesor dr. sc. Bežovan i dr. sc. Sanja Maleković s Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), koja je i suvoditeljica studija, došli prilikom studijskog putovanja u Budimpeštu, gdje su s ostalim profesorima i studentima, tada polaznicima studija Upravljanje gradom, imali priliku susresti mađarske konzultante s bogatim iskustvom povlačenja europskih sredstava. Mađarska je zahvaljujući radu svojih konzultanata  od 2006. godine došla do  značajnih sredstava kojima su mijenjane vizure cijelih gradskih četvrti, napose onih budimpeštanskih.

“Nakon što su nas kolege upoznale sa svom kompleksnošću i izazovima ostvarenja i provedbe tih projekata, shvatili smo da pojedincima, ako doista žele biti konzultanti u jednom takvom području, te steći dovoljnu širinu znanja o samim programima, njihovom funkcioniranju, te pripremi i provedbi projekata, nije dovoljno obrazovati se kroz vikend tečajeve, čime smo osvijestili potrebu za pokretanjem jednog ovakvog studija”, ističe profesor Bežovan.

Kako napominje, nije stvar u tome da nema tko pisati projekte, već ključni problem predstavljaju izazovi poput provedbe projekata, ostvarivanja postavljenih ciljeva, pridobivanja dionika na aktivnu suradnju, posjedovanja sposobnosti upravljanja, monitoringa i evaluacije projekta, odgovarajućeg izvještavanja, te naposljetku, stjecanja djelotvornih znanja i vještina koje će biti ulog za nove projekte.

“Upravo je ključan onaj dio nakon odobrenja projekta jer se možemo naći u nevolji da vraćamo sredstva zbog loše provedbe”, tvrdi Bežovan.

Interdisciplinarni, specijalistički studij, koji traje dva semestra i stoji 26 tisuća kuna, uvelike uvažava prethodno obrazovanje, afinitete i interese polaznika, kao i njihovo trenutno zaposlenje. O njegovoj interdisciplinarnosti svjedoči činjenica da je nastao u suradnji Pravnog, Ekonomskog, Građevinskog i Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), pa nudi dodatni niz izbornih kolegija koje predaju profesori i stručnjaci s navedenih fakulteta i Instituta.

“Ako je netko od polaznika zainteresiran za područje infrastrukturnih i građevinskih projekata, to je prilično drugi tip znanja i vještina u odnosu na projekte koji se primjerice bave ruralnim i održivim razvojem”, tumači Bežovan.

 

  • Studij je razvijan u suradnji s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU, a na njemu gostuje i jedan dio inozemnih predavača i stručnjaka iz regionalnih razvojnih agencija, koji polaznicima prenose iskustva, probleme i izazove projekata na kojima su radili u svojim zemljama. Sam studij upravo stavlja naglasak na praksu i iskustva europskih zemalja, napose onih iz našeg susjedstva poput Slovenije, Češke, Slovačke i Poljske.

 

Dodatnu vrijednost studija predstavlja i to što će se završni rad pisati kao konkretan primjer projekta, za konkretne naručitelje i na konkretno raspisanom natječaju, a po uspješnosti tih projekata mjeriti će se i uspješnost samih profesora i mentora, koji se s obzirom na tek pokrenuti studij, kako kaže Bežovan, također nalaze u određenom procesu učenja i usavršavanja.

Bežovan ističe kako se studente poučava i na primjerima loše provedenih projekata jer se iz njih često može mnogo naučiti. Također je predviđen je i odlazak na studijski boravak u Sloveniju, gdje će se studenti moći neposredno upoznati s pojedinim projektima.

Zbog velikog su interesa umjesto 40 upisali 47 polaznika, pri čemu su čak i neke male općine financirale školovanje svojih zaposlenika, dok su s druge strane i oni stipendirali dvoje ljudi koji dolaze iz slabije razvijenih područja. Većina polaznika su mladi u ranim tridesetima.

“Pri odabiru, odlučujemo se za one kandidate za koje smatramo da posjeduju kapacitete za praćenje studija. Pri tome je vrlo poželjno da su dosad već bili uključeni u neke projekte, no javljaju nam se i oni koji su tek završili studij, nezaposleni su, a svjesni su da su im potrebna nova znanja kako bi bili konkurentniji na tržištu rada. Također, od polaznika očekujemo dinamičan odnos te dobivanje izvjesnih povratnih informacija, što je uostalom već i sada slučaj. Imamo i one koji su podignuli kredit kako bi platili školarinu, a smatramo kako će je ovime višestruko isplatiti. Uostalom, studij smo pokrenuli pod devizom ‘Daj mi znanje, dat ću ti imanje!'”, ističe Bežovan, koji očekuje da će oni koji uspješno okončaju studij imati jako važnu ulogu u pripremi i provedbi projekata i u zemljama u regiji, odakle već i sada pojedinci pokazuju zanimanje za studij.

Bežovan je uvjeren kako studij dobro pogađa potrebe tržišta rada, odnosno aktualne politike, to jest novog tipa razvoja u Hrvatskoj, gdje se u narednom razdoblju, koristeći europska sredstva, žele napraviti značajni iskoraci u različitim područjima.

Upozorava i na probleme u provedbi studija, jer za razliku od inozemstva gdje se država često javlja kao povlašteni partner takvih studija, što podrazumijeva i fleksibilniju organizaciju, ovdje polaznici često bivaju izloženi preintenzivnom dnevnom rasporedu, budući da su većinom zaposleni, a dolaze i iz cijele Hrvatske.

“Polaznici većinom kažu da na nastavi mogu biti tek od 16 do 20 sati, a ljudi koji često dođu iscrpljeni nakon radnog vremena nisu adekvatno raspoloživi za usvajanje novih, napose kreativnih znanja. Kada nekog obrazujete, trebate računati na učinak punine vremena. Kada bismo studij provodili na način da sa studentima radimo dva tjedna mjesečno, od 9 do 17 sati, kolege i ja smo uvjereni kako bismo proizveli puno veće učinke”, naglašava Bežovan.

Smatra i kako su kapaciteti same države još jako daleko od optimalne sposobnosti za povlačenje europskih sredstava, ustvrdivši kako naposljetku i same institucije države često ne funkcioniraju kao učinkovite i djelotvorne provedbene agencije u različitim područjima.

“Tamo je zaposleno puno ljudi po kriterijima koji nisu kriteriji struke, i to je jedan od suštinskih problema hrvatske javne uprave”, ističe Bežovan. Ono malo što se sustavno ulagalo u osposobljavanje ljudi za pripremu i provedbu projekata, u velikom broju slučajeva završilo je tako da su oni vrlo brzo otišli u privatni sektor ili postali samostalni konzultanti jer ih država jednostavno ne može dovoljno platiti, upozorio je na kraju Bežovan.

Komentiraj


FOTO:Davor Visnjic/PIXSELL
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.