Vlada Srbije otvorila je poglavlja 23 i 24koja pokrivaju i slobodu medija, a istog dana Srpska napredna stranka otvorila je izložbu ‘Necenzurirane laži’ kojoj je cilj prikazati vladu premijera Aleksandra Vučića žrtvom medijskih laži i manipulacija

Vlada Srbije je 18. srpnja, uz neskriveno nezadovoljstvo Hrvatske, otvorila poglavlja 23 i 24 u pregovorima s Europskom unijom. Radi se o poglavljima vezanim za osnovna ljudska i manjinska prava, reformu pravosuđa i policije, efikasniju borbu protiv korupcije… i – slobodu medija. Istog dana je Srpska napredna stranka (SNS) srpskog premijera Aleksandra Vučića u galeriji “Progres”, u najpopularnijoj beogradskoj pješačkoj zoni – Knez Mihailovoj ulici, otvorila izložbu “Necenzurirane laži”, kako bi pokazala da je, unatoč čestim primjedbama izEU o nepostojanju medijskih sloboda u Srbiji, vlada u Beogradu žrtva medijskih laži i manipulacija.

AUTORI IZLOŽBE su svoje djelo opisali kao uži izbor od 2523 primjera, izdvojenih iz 6732 negativna medijska priloga objavljena od 2014. godine o “Vučiću, njegovoj obitelji, stranci, prijateljima, partijskim kolegama, članovima vlade”.

Imena autora izložbe nisu poznata, tvrdi se da se radi o djelu “Autorskog tima Informativne službe SNS-a”, ali je poruka jasna: “Brojni primjeri – od najbrutalnijih optužbi, kleveta, pa i uvreda, izrečenih na račun Vučića, svjedoče da je sloboda izražavanja u Srbiji znatno veća nego u mnogim državama zapadne Europe”.

Uz konstataciju da su od 2008. do 2012. godine, prije svega kroz ekonomsku kontrolu, svi mediji u Srbiji bili pretvoreni u servis i marketinšku podršku tadašnjoj vlasti, predvođenoj Demokratskom strankom, u čemu ima mnogo istine, tvrdi se da je poslije izborne pobjede SNS-a prije četiri godine “dio medija počeo organiziranu, detaljno planiranu kampanju diskreditacije novoizabrane vlasti”, s tim da je Vučić postao središnja meta napada.

KAO POTVRDA SU U GALERIJI “Progres” izloženi tekstovi, uglavnom iz dnevnih novina Danas, Blic, Kurir, Politika i tjednika Vreme, NIN i Newsweek, karikature Predraga Koraksića Coraxa i Dušana Petričića, stripovi Marka Somborca, videosnimke iz satirične televizijske emisije “24 minuta sa Zoranom Kesićem”, ali i poruke s Twittera običnih građana koje ne mogu utjecati na srpsku javnost. Na osnovi toga bi se moglo zaključiti da SNS pod “slobodom izražavanja znatno većom nego u mnogim državama zapadne Europe” smatra i ničim kontrolirano korištenje interneta, koje bi Vlada Srbije, da nije tako posvećena slobodi medija, mogla ograničiti, baš kao što se radi u Kini, Severnoj Koreji, Turskoj…

U “detaljno planiranu kampanju diskreditacije novoizabrane vlasti” je svrstana i, laik bi pomislio afirmativna, naslovna stranica vezana za Vučićevu najavu da se, zbog brojnih obveza i štednje, neće odmarati u inozemstvu, već u hotelu na Borskom jezeru. Kao i vijest da je s bratom Andrejom u crkvi lomio slavski kolač. Ili informacija da su Andreja Vučića u Beogradu pretukli pripadnici policije, angažirani na osiguranju Gay Pridea, kojima se zbog toga sudi. Za neprijateljsku je proglašena čak i izjava direktora porezne uprave da je Andreju Vučiću “ukraden identitet”, zbog čega nije odgovoran za dug od približno 200.000 eura firme Asomakum, godinama registrirane na njegovo ime.

DIO KAMPANJE PROTIV VUČIĆA je, smatra SNS, i izjava predstavnice Organizacije za europsku sigurnost i suradnju Dunje Mijatović da vlast u Srbiji “mora biti tolerantnija na kritiku”. Taj stav autora izložbe je u skladu s čestim optužbama da europske institucije sudjeluju u širenju laži o Vučiću jer žele izazvati državni udar i rušenje Vlade Srbije zato što je previše uspješna. Takve optužbe srpska vlast plasira preko svojih neslužbenih glasila – lista Informer i TV Pink koji imaju neusporedivo veći utjecaj na srpsku javnost od medija “prozvanih” na izložbi “Necenzurisane laži”.

  • IZLOŽBU POTPISUJE ‘Autorski tim Informativne službe SNS-a’ koji želi prikazati kako je dio medija prije četiri godine počeo organiziranu kampanju diskreditacije tada novoizabrane vlasti

S tim što je na izložbi “Necenzurirane laži”, unatoč trudu autora, teško naći lažnu tvrdnju.

Jer, osnovnu karakteristiku Vučićeve četverogodišnje vladavine čine neispunjena obećanja i tvrdnje koje ne odgovaraju istini.

Prije četiri godine Vučić je najavio da će na obali Save, u centru Beograda, na području Savamale, zahvaljujući ulaganju više od tri milijarde dolara iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), sagraditi oko dva milijuna četvornih metara poslovnog i stambenog prostora. To bi, kako je najavio, značilo otvaranje 200.000 radnih mjesta. Planirana je izgradnja trgovačkih centara, opere, “više od 2000 apartmana koje će kupovati najbogatiji ljudi na svijetu”. Vučić je tvrdio da je projekat “Beograd na vodi” vrijedan osam milijardi dolara i da će u razdoblju od šest do osam godina kompletnu privredu Srbije dovesti u vrh Europe i svijeta.

Četiri godine poslije, ne događa se gotovo ništa u skladu s Vučićevim obećanjima. Napravljeno je šetalište dugačko nekoliko stotina metara, počela je gradnja dviju stambenih zgrada, sagrađen je, bez potrebnih dozvola, restoran “SavaNova”, za koji se prethodno tvrdilo da je “privremeni i promotivni štand”, a rok za završetak cijelog projekta produljen je na tri desetljeća.

Mnogi “eksponati” na izložbi “Necenzurirane laži” odnose se na taj projekt.

U ranim jutarnjim satima 25. travnja, samo nekoliko sati nakon što je SNS na parlamentarnim izborima ostvario “povijesnu izbornu pobjedu”, osvojivši gotovo 48 posto glasova, tridesetak muškaraca – obučeni u crne uniforme, maskirani fantomkama, opremljeni metalnim polugama i baseball palicama, zauzeli su beogradsku četvrt Savamalu. Kamioni su blokirali ulice. Pojavili su se crni džipovi sa zatamnjenim staklima i bez registarskih tablica. Prolaznici koji su se zatekli na ulici su “privedeni”, oduzeti su im telefoni i dokumenti, neki su vezani i prisiljeni gledati u zemlju, kako ne bi mogli vidjeti što se događa. Uklonjene su sigurnosne kamere i odnijet je materijal koji su snimile. Zatim su tri bagera sljedećih nekoliko sati, sistematično i pedantno, sravnjivala sa zemljom zgrade površine oko 1200 četvornih metara u Hercegovačkoj ulici.

POLICIJA JE ODBILA REAGIRATI. Rukovodstvo Beograda je u početku tvrdilo da se ništa u Savamali nije desilo. Vučić je izjavio da su srušeni bespravni objekti i da je jedina greška što su “idioti” to učinili tokom noći. Zatim je prije mjesec i pol kao odgovorne za rušenje proglasio vrh gradske vlasti Beograda. Unatoč tomu, ni nakon tri mjeseca tužilaštvo, policija i gradske vlasti ništa ne govore o rušenju koje je vezano za izgradnju “Beograda na vodi”. Ni Vučić ne kaže ništa novo, iako je za taj mini državni dar optužio svoje bliske suradnike, ”idiote” iz Skupštine Beograda.

Brojni “eksponati” na izložbi “Necenzurirane laži” odnose se na tu aferu.

Kao i na nesreću u kojoj je u ožujku prošle godine u blizini beogradskog aerodroma “Nikola Tesla” sedam osoba poginulo u vojnom helikopteru prilikom pokušaja da se pomogne bolesnoj bebi, staroj nekoliko dana, tako što će iz Novog Pazara biti hitno prebačena u bolje opremljenu bolnicu. Budući da je policija, zbog nepovoljnih metereoloških uvjeta, odbila sudjelovati u toj spasilačkoj operaciji, angažiran je, uz brojna kršenja propisa, vojni helikopter, s vrlo iskusnom posadom. Ni nakon 16 mjeseci se ne zna zašto je pilotima bilo naređeno da po gustoj magli slete u zračnu luku “Nikola Tesla”, umjesto na vojni aerodrom u Batajnici koji su poznavali kao “vlastiti džep”, kao ni zašto nisu bebu prevezli u mnogo bliže bolnice u Nišu, Kruševcu, Kraljevu ili Kragujevcu. Vučić je odbacio tvrdnje da se radilo o akciji čiji je cilj bio da, zahvaljujući pomoći bebi u dramatičnim okolnostima, poraste popularnost ministrima obrane i zdravlja Bratislavu Gašiću i Zlatiboru Lončaru.

Iako je nazvana “Necenzurirane laži”, izložba se ne bavi Vučićevom najavom da će Srbija krajem ove godine, a najkasnije početkom sljedeće, imati više kilometara autocesta od Hrvatske. Problem je što Srbija, iako je znatno veća od Hrvatske, ima čak upola manje autocesta – odnos je 650 prema 1300 kilometara u korist Hrvatske. Vučić je najavio i mogućnost da Srbija ove godine, “s odgovarajućim stranim partnerom”, kupi Luku Bar u Crnoj Gori, jer je to “potrebno zbog smederevske željezare”. Vlada Srbije je smederevsku željezaru, nakon što joj nije uspjela naći kupca, u ožujku 2015. predala na upravljanje nizozemskoj firmi HPK Engineering. “Očekujem da će željezara postati profitabilna u roku od četiri mjeseca”, izjavio je tada Vučić, opisujući novu upravu kao “svjetske šampione u apsolutnoj kategoriji”. Nedavno je priopćeno da su “svjetski šampioni” napravili u željezari gubitak od gotovo 145 milijuna eura, što je gotovo 40 posto više u odnosu na gubitak prethodne uprave.

KADA SU U STUDENOME U LIBIJI oteti službenici Ambasade Srbije u Tripoliju Slađana Stanković i Jovica Stepić, Vučić je rekao da očekuje pozitivan rasplet u idućih 48 sati. Službenici ambasade tri i pol mjeseca kasnije poginuli su u američkom bombardiranju baze Islamske države u libijskom gradu Sabrati, u kojem su bili zatočeni.

  • UNATOČ TRUDU AUTORA, NA IZLOŽBI ‘Necenzurirane laži’ teško je naći lažnu tvrdnju jer osnovnu karakteristiku Vučićeve vladavine čine neispunjena obećanja. Nedavno je rekao da će imati vladu prije Britanije

Nakon što je tridesettrogodišnja pjevačica Jelena Marjanović ubijena početkom travnja u blizini svoje kuće Vučić je, dva tjedna nakon zločina, izjavio da će ubojica biti uhićen za 48 sati. Tri mjeseca poslije tablodi se i dalje bave tim zločinom, ali od ubojice nema ni traga.

Krajem travnja koalicija koju je predvodio SNS osvojila je gotovo 50 posto glasova na parlamentarnim izborima. Unatoč uvjerljivu trijumfu, Vučić nije formirao vladu. Kada je prije dva tjedna upitan o tome, odgovorio je da će Srbija svakako imati vladu prije nego što će Velika Britanija, poslije glasanja o napuštanju EU-a, dobiti novog premijera. Britanija ima novog premijera, Theresu May, ali je Srbija i poslije gotovo tri mjeseca bez nove vlade, unatoč uvjerljivoj izbornoj pobjedi.

VUČIĆ JE POČETKOM 2013., kada je bio potpredsjednik vlade i ministar obrane, najavio da će uskoro jedna velika srpska kompanija potpisati u jednoj afričkoj zemlji ugovor o izgradnji vojno-medicinskih kapaciteta vrijedan milijardu dolara. Mjesec dana kasnije je Vučić u Angoli položio kamen temeljac nove vojne bolnice koju će graditi beogradska građevinska tvrtka Planum. Otad se u javnosti o projektu ništa nije čulo.

Gotovo istodobno Vučić je najavio i da će Srbija proizvoditi visokosofisticirane protuoklopne rakete “Alas” za UAE, uz podatak da se radi o ugovoru vrijednom oko 200 milijuna eura. Dvije i pol godine poslije u Beogradu se tvrdi da je “Alas” u fazi poligonskih ispitivanja i da njegov razvoj teče po planu.

Krajem 2013. Vučić je izjavio da će sljedećih šest mjeseci, u suradnji s kompanijom Mubadala iz Abu Dhabija, biti u Pančevu izgrađena tvornica za proizvodnju dijelova za Boeing i Airbus. Najavljeno je da će biti angažirano 1000 stručnjaka, čija će primanja iznositi 10.000 eura. Vučićev savjetnik i gradonačelnik Beograda Siniša Mali rekao je da Mubadala u Srbiju dolazi u etapama i da je u planu, kao prvi korak, otvaranje istraživačkog centra u kojem će biti angažirano pedesetak doktora znanosti, a zatim bi se “išlo na izgradnju tvornice čipova na području Beograda, što je investicija od tri – četiri milijarde dolara”. O tim projektima više nitko ne govori, pa nisu ni u prvom planu izložbe “Necenzurirane laži”.

Povodom koje je režiser Goran Marković, autor briljantnih filmova “Nacionalna klasa”, “Variola vera”, “Tajvanska kanasta”, napisao: “U ovoj zemlji premijer neštedimice daje lažna obećanja za koja nikada ne odgovara, tabloidi izmišljaju afere s nemogućim zapletima smišljenim u uredima državne sigurnosti, političari bezočno nazivaju izdajnicima sve koji drugačije misle, ogroman broj ljudi ima diplome koje su stekli ekspresno ili su falsificirane, zataškavaju se očigledne kriminalne radnje, poput gangsterskog upada u Savamalu dok se, na drugoj strani, procesi o ubojstvima novinara odlugovlače desetljećima, s idejom da nikada ne budu okončani”.

“PARTIJA NA VLASTI SKUPILA JE inventar negativnih mišljenja o sebi i nazvala to ’Necenzurirane laži’. Naslov izložbe sugerira kako su u našem društvu sloboda i tolerancija na tako visokom nivou da čak i kada netko laže, država na to ne reagira represivno! Ideja izložbe je: svatko tko ima neku primjedbu na našu vlast laže? Svi koji nas kritiziraju su lažljivci? Kada bih htio nekako opisati ovu ’izložbu’, teško bih našao riječi. Cijela stvar sliči na pucanj u vlastitu nogu ili, makar, autogol”, naveo je Marković.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL i Nacional
PODIJELI
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.