Branislav Glumac, autor ‘Zagrepčanke’, jednog od najprodavanijih hrvatskih romana, govori o svojoj novoj zbirci priča, druženju s hrvatskim književnim velikanima te otkriva što zamjera zagrebačkom gradonačelniku

Taj ga je roman proslavio, zbog njega je, kroz ušicu igle, ušao u kanon. Pod natuknicom: proza u trapericama. Pokojni Oto Šolc, tadašnji urednik u izdavačkoj kući Mladost, okolišao je s objavom „Zagrepčanke“, iako je u njoj prepoznao literarnu vrijednost zato što je uz snažni, „nepoćudni“ erotski naboj, sadržavala i elemente koji su se mogli shvatiti kao ruganje socijalizmu, pa se moralo čekati da je Miroslav Krleža i Marijan Matković 1972. u cijelosti objave u časopisu Forum. Ostalo je povijest. „Zagrepčanka“ je prodana u 150.000 primjeraka, doživjela je prije nekoliko godina i najnovije hrvatsko izdanje, prevedena je na nekoliko jezika, a po tom literarnom predlošku nastajale su kazališne predstave i filmovi. Unatoč uspjehu koji je danas nezamisliv, Branislav Glumac, autor tog romana, ne voli da ga kritika i publika svode na jedno djelo i na jednu, eksperimentalno anti-interpunkcijsku poetiku…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje