Stjepan Hucika, zagrebački poduzetnik i vlasnik noćnog kluba Shamballa, prošlog tjedna javio se redakciji Nacionala kako bi ispričao zašto misli da je žrtva neprimjerene sprege zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i njegovog suradnika Ivice Lovrića s nekim hrvatskim sucima. On sumnja da bi upravo zbog te neprimjerene sprege mogao ostati oštećen za nekoliko milijuna kuna i da mu se šteta nanosi kako bi se prikrile razne Bandićeve i Lovrićeve manipulacije tijekom pokušaja sanacije zagrebačkog košarkaškog kluba Cibona. Svoje sumnje proteklog tjedna Hucika je ispričao i istražiteljima Uskoka. Hucika je privukao pozornost hrvatske javnosti prije deset godina, kada je s Hrvojem Petračem i Stjepanom Juričkom bio uhićen u Grčkoj, na trajektu koji je vozio prema talijanskom gradu Anconi. Petrač je tada bio u bijegu od hrvatskog pravosuđa. Nakon uhićenja Juričko i Hucika su gotovo puna tri dana proveli u policijskoj postaji u grčkoj luci Igoumenitsi. Potom su ih pustili na slobodu. Nakon što su se Hucika i Juričko približili Hrvatskoj, susreli su se s ekipom Nacionala u odmorištu Grič, nedaleko od Brežica u Sloveniji. Ondje su odlučili prenoćiti i vratiti se u Hrvatsku jutro poslije s novinarima Nacionala. Policija ih je presrela na granici i u njenoj pratnji odvezli su se u policijsku postaju u Samoboru, gdje su svu trojicu ispitali djelatnici MUP-ova Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala. Njihov dolazak u Hrvatsku i prvi susret s policijom fotografirao je i snimio fotograf Nacionala Tomislav Smoljanović, kao i trenutke njihova pretresa u policiji u Samoboru. Na snimkama koje je te večeri u rujnu 2005. ekskluzivno emitirala Hrvatska televizija, vidjelo se da je policija prema njima bila vrlo profesionalna i korektna. Hucika, koji je inače rođak Petračeve tadašnje supruge, poslije tog događaja nije privlačio pozornost javnosti. Počeo se baviti ugostiteljstvom i stupio je u poslovne odnose s košarkaškim klubom Cibona. Vremenom su se ti odnosi zakomplicirali, što je dovelo do brojnih pravnih sporova, za koje Hucika tvrdi da bi morali biti zanimljivi javnosti, jer pokazuju neke po njemu nevjerojatne primjere nezakonitosti i pristranosti u hrvatskom pravosuđu. Hucika tvrdi da o brojnim, u najmanju ruku spornim aktivnostima Bandića i Lovrića povezanim s Cibonom ima neposredna saznanja te da je o njima voljan svjedočiti ako mjerodavni pokažu interes.

Stjepan Hucika01
Foto: Nacional

Uprava Cibone tijekom 2008. iznajmila je Huciki poslovni prostor od čak 1100 četvornih metara u podrumu poslovnog tornja Cibona u Zagrebu. Prostor koji je tada bio u vlasništvu KK Cibona godinama je zjapio prazan, a Huciki je iznajmljen na 10 godina. Ugovor o najmu u ime kluba potpisao je tadašnji direktor Cibone Božo Miličević, a Hucika je u derutni i zapušteni prostor uložio gotovo 8,5 milijuna kuna i u njemu otvorio noćni klub Shamballa. U ugovor sklopljen prilikom najma uključena je i klauzula koja je vlasniku prostora – klubu Ciboni – nalagala da u slučaju prodaje prostora, Huciki treba ponuditi pravo opcijske kupnje, odnosno pravo da otkupi prostor prije nego što prodaja bude javno obznanjena i prostor ponuđen ostalim kupcima, i to po cijeni koja je vrijedila prije obnove, a ona je procijenjena na oko 750 tisuća eura, odnosno oko 5,7 milijuna kuna.

No, u lipnju 2014., kada je KK Cibona sklopila nagodbu s Gradom Zagrebom o prodaji svih poslovnih prostora u svojem vlasništvu, ugovor s Hucikom naglo je zaboravljen, pravo prvokupa je zanemareno, a prostor noćnog kluba Shamballa prešao je u vlasništvo Grada Zagreba, zajedno s brojnim drugim poslovnim prostorima u vlasništvu KK Cibona.

Prethodno je, u pokušaju da sve bar naoko bude odrađeno po zakonu, i prostor noćnog kluba, jednako kao i sve druge poslovne prostore koji su bili predmet prodaje, procijenio ovlašteni sudski procjenitelj, tvrtka Ing ekspert iz Zagreba. Tvrdi se da je to napravljeno na dvojben način, jer je procjenitelj prilikom procjene vrijednosti prostora uzeo u obzir zatečeno stanje, odnosno vrijednost prostora nakon uloženih nemalih sredstava, pa čak i instaliranu opremu – koja nije vlasništvo KK Cibona, nego Hucike kao najmoprimca. Vrijednost prostora tako je, kako se tvrdi, nerealno “napuhana” do iznosa od 20 milijuna kuna, odnosno do vrijednosti od oko 2600 eura za kvadratni metar prostora.

Hucika je, čim je saznao da se sprema prodaja prostora koji je unajmio, a na njegov zahtjev za prvokup Cibona nije odgovorila, odmah podigao tužbu protiv kluba zbog nepoštivanja ugovora i oduzimanja prava na opcijsku kupnju. Tijekom tog postupka zatražio je da sud odredi privremenu mjeru zabrane prodaje i raspolaganja tim prostorom, jer je smatrao da ima pravo prvokupa. Sudac je odbio taj zahtjev za privremenom mjerom, tvrdeći da je dovoljna mjera osiguranja zabilježba spora u gruntovnici. U međuvremenu je poslovni prostor temeljem nagodbe Cibona prodala Gradu Zagrebu. Potom je isti sudac donio nepravomoćnu odluku, koja ne ide Huciki u prilog, tvrdeći da je Cibona već prodala taj poslovni prostor Gradu Zagrebu te da je Hucikinu zahtjevu zbog toga nemoguće udovoljiti.

Hucika je potom sudskim putem pokušao nagodbu između Cibone i Grada Zagreba učiniti ništavom. Ako bi se ona proglasila ništavom, tada bi se sve nekretnine vratile Ciboni, a Hucika bi i dalje imao pravo prvokupa. Međutim, u tom predmetu sutkinja je nepravomoćno presudila protiv Hucike, među ostalim navodeći da on za to nema pravni interes jer mu je ugovor o najmu raskinut zbog neplaćanja najma. U dijelu obrazloženja iste odluke sutkinja se čak pozvala na nepravomoćnu presudu iz drugog predmeta.

Hucika tvrdi da su ga predstavnici Cibone i prije pokretanja tih sudskih sporova pokušali uvjeriti da od njih odustane, indikativno ga upozoravajući “da mu se neće svidjeti ono što će se dogoditi”. Kada ih nije poslušao, u vrlo kratkom roku od kluba je dobio rješenje o raskidu ugovora o najmu zbog navodnog neplaćanja najma. Hucika tvrdi da opomenu o navodnom neplaćanju iznosa od čak 1,3 milijuna kuna nikada nije dobio, a pokazuje i nalaz revizije u kojem je na dan 31. prosinca 2013., dakle samo nekoliko mjeseci prije pokretanja sudskog spora, ustanovljeno da Hucikina tvrtka Suma Nox i KK Cibona nemaju nikakvih međusobnih potraživanja. Hucika tvrdi još nešto što bi moglo biti zanimljivo poreznim vlastima: da je dogovorom između njega i kluba, dio potraživanja Cibone za najam prostora “prebijen” Hucikinim preuzimanjem Cibonina duga prema jednom njenom igraču kojemu je klub dugovao neisplaćene plaće, te da iznos preuzetog i u gotovini isplaćenog duga odgovara iznosu koji klub od njega potražuje na ime navodnog duga za najamninu. “Taj iznos, iako je bilo dogovoreno, nikada nije prebijen”, tvrdi Hucika.

No apsurdima tu nije kraj. Nagodbu, sklopljenu početkom lipnja 2014. između Grada Zagreba i KK Cibona o prodaji poslovnih prostora, potpisali su tadašnji predsjednik Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Srđan Šimac kao sudac izmiritelj, odvjetnica Maja Cenić kao predstavnica Grada i opunomoćenica gradonačelnika Bandića, te odvjetnik KK Cibona Jurica Reberski kao predstavnik kluba i opunomoćenik Ivice Lovrića. Hucika je na Trgovačkom sudu podnio tužbu kojom je pokušao osporiti sklopljenu nagodbu, tvrdeći da je ona protuzakonita u nekoliko točaka, a ročište u tom procesu, na kojem je trebala biti objavljena presuda, bilo je zakazano za 2. srpnja. Dan prije ročišta, pripovijeda Hucika, njegovom odvjetniku stigla je obavijest o odgodi ročišta za tjedan dana, a na novom ročištu, 9. srpnja, sutkinja Iva Karin Šipek presuđuje između ostaloga kako Hucika kao tužitelj, budući da mu je ugovor o zakupu prostora za noćni klub u podrumu Cibonina tornja raskinut, jednako kao i pravo prvokupa prostora temeljem toga ugovora, nema više nikakav pravni interes za pokretanje postupka proglašenja nagodbe ništavom.

Hucika tvrdi da je sutkinja u tom procesu Iva Karin Šipek bliska prijateljica s odvjetnicom Majom Cenić, zastupnicom Grada u tom procesu. Dvije pravnice intenzivno komuniciraju na društvenim mrežama, razmjenjuju poruke i ne libe se javno pokazati prijateljski odnos koji ih veže. Društvene mreže upućuju i na to da je Iva Karin Šipek prijateljica i s Katarinom Milković, višom savjetnicom u Uredu za obrazovanje, kulturu i sport Ivice Lovrića. Upućeni pravosudni izvori tvrde i da je Iva Karin Šipek jedan dio svog radnog staža odradila u odvjetničkom uredu Sučević i partneri, koji je zastupao Grad Zagreb, te da se zbog svega toga ta sutkinja morala izuzeti iz odlučivanja u tom predmetu.

Poslovanje Cibone postalo je predmet istraga tek u posljednjih desetak godina, a intenzivnije u posljednjih šest, nakon što je iz kluba otišao tadašnji direktor Bože Miličević. Miličević je krajem 2009. podnio ostavku i otišao iz kluba, a na njegovo mjesto sjeo je Andro Knego. Formalno Grad Zagreb, a suštinski je to po svemu sudeći napravljeno po nalogu Bandića, putem Sportskog saveza Grada Zagreba odlučio je uskratiti Ciboni sredstva koja mu pripadaju temeljem značaja za grad, ranga i postignutih rezultata, što je poslovanje Cibone dovelo do ruba ponora i do novih nagomilavanja dugova. Nakon toga se tadašnja uprava na čelu s direktorom Knegom, kad je shvatila da nema podršku, u studenome 2010. povukla i klupske funkcije prepustila gradonačelnikovim ljudima. Iako po aktualnim propisima upravu imenuje i smjenjuje isključivo klupska skupština, gradonačelnik Bandić pronašao je način da na ključne pozicije u Ciboni dovede svoje ljude od povjerenja, pa je za direktora postavio Zdenka Antunovića, dotadašnjeg voditelja sportske dvorane Arena. Predsjednik je postao Ivica Lovrić, pročelnik Ureda za odgoj, obrazovanje i sport Grada Zagreba, a član Uprave Slavko Kojić, pročelnik gradskog Ureda za financije.

Nepunih mjesec dana nakon njihovog dolaska na čelo Cibone, gradska skupština u prosincu 2010. ovlastila je Bandića da od kluba, koji je bio na pragu financijskog sloma, preuzme otplatu kredita u iznosu od oko 2,8 milijuna eura, odnosno oko 20 milijuna kuna, koji je kod Zagrebačke banke podignut 2008., u vrijeme dok je predsjednik bio Ivo Jelušić, radi podmirenja troškova normalnog funkcioniranja kluba. Kratko nakon toga, već 2011. Grad Zagreb tužio je Cibonu i zahtijevao da se kao vlasnik upiše na sve njene nekretnine, pozivajući se na odredbe Zakona o športu. No sud im je odbio tužbu, tvrdeći kako su sporni objekti i nekretnine u vlasništvu Cibone jer ih je ona legalno kupila, za što postoje i pravno valjani dokazi, te da takve nekretnine ne mogu prijeći u gradsko vlasništvo. Kako je prijetila vrlo vjerojatna opcija da Grad izgubi spor s klubom i ostane bez vrijednih poslovnih prostora, u srpnju 2014. Cibona i Zagreb sklopili su sudsku nagodbu prema kojoj sve nekretnine u vlasništvu kluba – a riječ je o poslovnim prostorima od više od 10.000 kvadratnih metara – prelaze u ruke grada za iznos od 43,2 milijuna kuna. Nagodbom je Grad Zagreb, odnosno Ured za odgoj, obrazovanje i sport pod vodstvom Ivice Lovrića kupio poslovne prostore od Cibone, čiji je predsjednik u to vrijeme bio on. Temeljem nagodbe, kako nam je objasnio dobro upućeni izvor iz Grada Zagreba, Grad je sa svoje strane odustao od inzistiranja za osporavanjem Cibonina vlasništva nad poslovnim prostorima, a Cibona je, na ime “dobre volje” u medijaciji Gradu ustupila poslovni prostor u sklopu Sportskog centra “Dražen Petrović”, procijenjen na tri milijuna kuna. “Jedini izlaz iz nezavidne financijske situacije kluba bio je upravo prodaja prostora, jer su sve nekretnine bile založene kada je prijašnja uprava podigla kredit od 20 milijuna kuna. Preuzimanjem obveze otplate kredita Grad je preuzeo i hipoteke na založene nekretnine”, objašnjava naš izvor, iako ne može objasniti zašto te hipoteke nisu prenesene sa Zagrebačke banke na Grad Zagreb. No ostaje to da Grad Zagreb, unatoč preuzimanju kredita i hipoteka, ni nakon godinu dana od kupnje spomenutih poslovnih prostora još nije uknjižen kao vlasnik nekretnina. “Proces upisa u zemljišne knjige još je u tijeku”, potvrđeno nam je iz Grada. Proces zapravo sprečavaju zabilježbe Hucikine tvrtke.

Budući da je Cibonin kredit od 2,8 milijuna eura, podignut 2008. kod Zagrebačke banke, u međuvremenu zbog neurednog podmirenja s kamatama narastao na 28,7 milijuna kuna, a Grad ga je preuzeo, iznos od 28,7 milijuna kuna oduzet je od ukupne sume na ime prebijanja dugovanja, pa je Grad Ciboni na račun uplatio 14,5 milijuna kuna. No dugovi Cibone time nisu potpuno podmireni, a problemima naplate potraživanja nekoliko desetaka vjerovnika posljednjih se godinu dana bavi Cibonin predstečajni povjerenik koji je i sam potvrdio postojanje nepodmirenih dugova kluba koji se vuku kroz sve protekle godine. S posljednjim danom 2009., nakon odlaska Miličevića, dug Cibone prema Gradu Zagrebu je, prema tvrdnjama dijela medija, iznosio oko 55 milijuna kuna, iako je Miličević za Nacional izjavio drugačije. “U trenutku kada sam otišao iz kluba, dug je iznosio oko 13 milijuna kuna, a da je to istina svjedoči i revizija koja je obavljena uoči mojeg odlaska i koja je navela upravo tu cifru. Reviziju je radila ista tvrtka koju je angažirao Grad i koja je radila reviziju poslovanja i uprava nakon mojeg odlaska. Uz to, svi lokali i poslovni prostori, vrijedni ukupno 10 milijuna eura, bili su na okupu i u vlasništvu kluba. Ako vam kažem da je u moje vrijeme Grad Zagreb sudjelovao sa svega 20-ak posto u ukupnim godišnjim prihodima Cibone, a da je danas taj udio gotovo 100 posto i da klub više nema jakih sponzora, onda je jasnije o čemu pričamo. Uprave koje su došle nakon mene napravile su enormni dug zbog kojeg je izgubljena Euroliga, koji je doveo do rasprodaje svih prostora, a najveći apsurd je činjenica da sadašnja uprava ni ne zna točno koliko je još dužna, nakon svih uplata i financijskih pomoći od grada, jer ih FIBA putem Agencije za zaštitu igračkih i trenerskih ugovora blokira i traži naplatu dugovanja”, tvrdi Miličević koji je ogorčen zbog situacije u klubu koji je vodio gotovo 20 godina. Tvrdi i da je Cibona, pored redovnih uplata Sportskog saveza Grada Zagreba, tijekom 2011. na razne načine i pod raznim objašnjenjima od Grada dobila donacije u iznosu od oko šest milijuna eura, odnosno oko 45 milijuna kuna. “Bilo bi zanimljivo objaviti financijsku bilancu i strukturu prihoda kluba unazad 25 godina da se točno utvrdi istina, tko je koliko donio klubu i tko je odgovoran za dugove”, kaže Miličević i tvrdi da su svi čelnici kluba nakon njegovog odlaska imenovani na te funkcije po političkoj liniji i dekretom gradonačelnika Bandića, te da klub u posljednjih šest godina funkcionira bez legalno izabranih uprava, a vodi ga Grad, a ne klupski ljudi. Izvor Nacionala iz Grada Zagreba tvrdi pak da je Miličević ostavio čak dvostruko veći dug, oko 110 milijuna kuna zbog kojeg, unatoč podignutoj kaznenoj prijavi, nikada nije odgovarao, da je klupska uprava sklapala nerealne ugovore koji su išli na štetu kluba te da se trošilo značajno više od prihoda. Kasnija uprava na čelu s direktorom Antunovićem i predsjednikom Lovrićem, kako tvrdi isti izvor, uz sportske uspjehe kluba dug je do kraja 2014. svela na oko 30 milijuna kuna, a naplatili su, kaže, i veliku većinu dugovanja na ime najamnina za poslovne prostore, no dodaje i da je njihova nesreća bila da su se zamjerili nekim politički jakim osobama koje su im, kako tvrdi, “napakirali svakakve krivice”. Na pitanje ima li istine u tvrdnjama da su pojedini zakupci poslovnih prostora dugove za najam “prebijali” s klubom preuzimanjem dugovanja prema pojedinim igračima, isti izvor odgovorio je kako je bilo takvih slučajeva, a jedan od njih je i vlasnik noćnog kluba Shamballa Stjepan Hucika. “No neki od njih preuzete dugove nisu potpuno isplatili, pa je dijelove duga opet platila Cibona”, tvrdi naš sugovornik.

Sadašnji direktor kluba Domagoj Čavlović ne želi se vraćati u prošlost, dajući nam do znanja da mu taj dio povijesti Cibone neposredno prije njegovog dolaska u klub nije nimalo ugodan i da o njemu ne želi govoriti. “Mi smo otvaranjem predstečaja okrenuli posve novi list u klubu i od tada je naše poslovanje posve transparentno. Postojali su točno određeni rokovi koji su omogućavali svima koji su imali bilo kakva potraživanja prema klubu da se jave i riješe to na legalan način. To je sve iza nas i sada smo na putu da cijeli klub ponovno dižemo iz temelja, a na tom nam putu priče iz prošlosti i afere nimalo ne olakšavaju posao. Ovaj put se sve radi na posve drugačiji način”, kratko nam je u telefonskom razgovoru kazao Čavlović.

Čavlović je ovako odgovorio na pitanje znači li to da je prije bilo drugačije i da ipak nije sve u poslovanju kluba bilo transparentno. “Ne trošimo energiju na prošlost”, kratko je odgovorio, ponavljajući da je “sada sve transparentno”. Na pitanje je li točna informacija da su u prijašnjim godinama igrači plaćani u gotovini, mimo klupskih knjiga i redovnog financijskog poslovanja, Čavlović je odgovorio da mu to nije poznato. “Klub posljednjih gotovo godinu dana ima predstečajnog povjerenika i ništa se ne može dogoditi mimo njegova znanja. On je Fini izjavio da je sve u klubu bilo u skladu sa zakonom. A što je bilo prije, to ne znam”, zaključio je Čavlović.

Unatoč tvrdnjama izvora bliskih gradskim vlastima kako su vodstvu Cibone razni moćni političari svašta napakirali, Hucika je i dalje uvjeren da unatoč tomu Bandić i njegovi suradnici imaju zaštitu u dijelu pravosudnih krugova. Po njegovu duboku uvjerenju, jedino je tako moguće objasniti kako su uspjeli doći do toga da od Cibone nagodbom preuzmu poslovne prostore, mimo poštivanja postojećih ugovora koji Huciki omogućuju pravo prvokupa. Hucika tvrdi da je gradonačelnika Bandića o većini aspekata ove kompleksne priče pravodobno i vrlo precizno informirao, tako da se ne može tvrditi da on u tu problematiku nije upućen. Zbog svega navedenoga mogu se očekivati i novi sporovi povezani s Cibonom.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL
PODIJELI
Sandra Carić Herceg, rođena 1963. godine u Zagrebu, dugogodišnji novinar sa profesionalnim iskustvom u dnevnim i tjednim listovima, novinskim agencijama i na portalima. Kao novinar radila u Slobodnoj Dalmaciji, surađivala u nekadašnjem tjedniku Nedjeljna Dalmacija, te kao dopisnik iz Hrvatske izvještavala za nezavisnu novinsku agenciju Beta (Srbija). Radila kao novinar na portalu Index, te kao glavni urednik web stranice Nautica Portal. Uže područje interesa: energetika.