Asim Kurjak, hrvatski ginekolog, jedan od cjenjenijih stručnjaka u svijetu i jedan od pionira uvođenja ultrazvuka, koji je danas nezamjenjiv u medicini, nedavno je dobio još jedno veliko priznanje – primljen je kao redoviti član u Rusku akademiju znanosti. Kurjak je već 15 godina član Medicinske akademije Rusije, a početkom lipnja izabran je u tu instituciju, u koju je vrlo teško ući. Ruska akademija je zatvorena institucija s limitiranim brojem članova, pa je Kurjaku primanje došlo neočekivano. Procedura traje najmanje godinu dana, a Kurjak je doznao da je primljen kada je nedavno dobio poziv da u pet ruskih gradova održi predavanja u povodu primanja u članstvo Akademije.

  • Asim Kurjak, poznati hrvatski ginekolog jedan je od pionira uvođenja ultrazvuka
  • Nacionalu otkriva kako je i zašto nedavno postao redoviti član prestižne Ruske akademije znanosti

     

Veze Kurjaka s Rusijom čvrste su zato što u toj zemlji u pet gradova, od Sibira pa do glavnoga grada Moskve, djeluje Škola ultrazvuka u medicini i biologiji “Ian Donald”, koju je osnovao davne 1981. s tadašnjim mentorom. Danas škola postoji u 93 zemlje, a još šest država čeka u redu za dobivanje dozvole za početak rada.

“SVE TE ZEMLJE RADE PO ISTOM PROGRAMU koji sadržava više razina. Prva je osvježavanje, to su dvodnevni tečajevi tijekom kojih se prenose nove spoznaje; zatim postoje bazični tečajevi koji osposobljavaju kolege za samostalan rad s ultrazvukom, a treća razina su specijalistički tečajevi ili master tečajevi koji osposobljavaju buduće lidere, voditelje odjela ili jedinica. Taj program na najbolji način pokazuje koliko je danas prava edukacija globalna. Ne možete nešto raditi a da se to isto ne radi u New Yorku, koji je inače jedan od naših važnijih partnera. Volio bih znati ima li Hrvatska u bilo čemu, u glazbi, sportu, estradi, politici, književnosti, umjetnosti… svoje brendove u 93 zemlje svijeta. A naše diplome vise upravo u toliko zemalja”, govori Kurjak, čija priča o osnivanju škole “Ian Donald” počinje 1971., kad je kao stipendist British Councila došao kod mentora Iana Donalda u Glasgow. Iako danas svaki dom zdravlja ima ultrazvuk, upravo je Kurjak jedan od pionira u razvoju tog neprocjenjivog otkrića.

“Kao asistent zagrebačke Klinike za ženske bolesti i porode dobio sam britansku stipendiju. Tadašnji predstojnik Klinike, prof. dr. Branko Rajhvajn želio je da se specijaliziram za potrebe bolnice, u području ginekologije dječje i adolescentne dobi. Došao sam u Glasgow i susreo Donalda, velikog stručnjaka i vizionara koji je tad s inženjerom Tomom Brownom radio eksperimente s ultrazvukom. Tijekom jednog dežurstva, kad je u kliniku došla žena s ogromnim trbuhom, napravili su nešto čudesno. Nisu znali je li slobodna tekućina u trbuhu posljedica ciroze jetre ili je riječ o raku jajnika koji radi sličnu sliku. Donald je rekao Brownu da snop ultrazvuka – koji su tad istraživali – usmjeri na trbuh i vidi ima li kakvih odjeka. To se smatra početkom kliničke upotrebe ultrazvuka”, govori Kurjak. Donald je tad vidio da u trbuhu nema tkiva, metastaza ni znakova malignog bujanja. Od toga trenutka njih dvojica razvijali su i osmislili aparat koji se danas zove ultrazvuk i bez kojeg se, doslovce, ne može zamisliti ginekološki pregled, koji nije štetan i može se ponavljati koliko god je potrebno.

“Danas se ne može govoriti o dobrom ginekologu ako ne zna ‘čitati’ ultrazvuk. Postao je dio klasičnih metoda pretraga, to je logičan nastavak koji je ‘prozor u maternicu’, kako ga je nazvao Donald. Prilog tome dao je i Zagreb, mi smo na mapi povijesti ultrazvuka velegrad, stotine vrhunskih stručnjaka otišlo je diljem svijeta, bili smo rasadnik kadrova, a u svjetske udžbenike ušle su dvije originalne tehnike ultrazvukom nastale u Zagrebu”, pojašnjava Kurjak.

Pri povratku iz Glasgowa 1972. shvatio je da u Hrvatskoj nitko ništa ne zna o ultrazvuku; oni koji su nešto znali, suprotstavljali su se novom otkriću, a Kurjak kaže da je to bilo razumljivo. Taj otpor, smatra on, prisutan je u svim sredinama i nije specifičan samo za Hrvatsku.

“Najprije su me proglašavali ludim i smiješnim jer sam govorio o uvođenju tehnike ‘koja će ubijati djecu’, onda su mi neki čestitali kad su se ipak uvjerili u dijagnostičke uspjehe ultrazvuka, a drugi su, pak, podmetali nogu, kako se to uvijek događa. Međutim, ultrazvuk je bio toliko perspektivan i koristan da se uspjeh nije mogao spriječiti. Odlučio sam se upravo na tu specijalizaciju, a usput sam se jako zbližio s Donaldom. Postali smo veliki prijatelji pa se tad rodila ideja da pokrenemo jedan postdiplomski tečaj o novoj tehnologiji. Tako smo otvorili školu u Dubrovniku. To je bila oaza znanja i ideja”, navodi Kurjak. Već na prvi tečaj došlo je 120 ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, ali i iz drugih zemalja jer je Donald bio veliki stručnjak, a metoda posve nova. Nezadrživo su prodirali u mnoge zemlje, a svakog mjeseca dobivali su dopise i zahtjeve za otvaranjem podružnica. Dobili su organizaciju europskog pa svjetskog kongresa ultrazvuka, europskog kongresa perinatalne medicine, pa onda svjetskog. Kurjak je postao predsjednik Svjetske federacije perinatalne medicine i bio je tri mandata na njenom čelu, zatim predsjednik europske podružnice te organizacije, a sad je kandidat za predsjednika Svjetske akademije perinatalne medicine, za što će izbori biti u studenom.

Kurjakov moto je čuvena Faradayeva izreka “to work, to finish, to publish”, odnosno, “radi, završi, objavi”.

“AKO ZAKAŽETE NA BILO KOJOJ OD TE TRI KARIKE, lanac puca i nema produkcije. Svijet može za vas saznati samo ako u prestižnim časopisima pročita vaš rad, vidi da vas drugi citiraju. To je danas mjerljiv parametar i vašu učinkovitost u jednoj sekundi na površinu izbace nemilosrdni strojevi, kompjutori. Po tim parametrima ultrazvuk je najcitiranije hrvatsko područje u medicini. Ja, primjerice, imam 5300 citata. Ima i drugih propulzivnih područja u medicini, ali ultrazvuk je bio nova tehnika i stalno se događaju nove stvari i dolazi do novih saznanja. Sad smo, primjerice, moj tim i ja razvili test koji ispituje funkciju fetalnog mozga, pa ga je međunarodni konsenzus stručnjaka u Osaki po meni nazvao KANET. Na deset svjetskih sveučilišta završeno je ispitivanje i test je ocijenjen prikladnim za rutinsku upotrebu”, kaže Kurjak, čiji test otkriva radi li mozak nerođenog djeteta te nosi li dijete, primjerice, gen moždane paralize. To je revolucionarno otkriće i danas je u središtu međunarodnog interesa u medicini. “To je sad predmet našeg znanstvenog interesa na kojem sudjeluju stručnjaci iz više područja. Dosad se mislilo da je većina moždanih poremećaja djeteta nastala tijekom porođaja, ali danas se zna da je 90 posto uzroka poremećaja u maternici. U Barceloni sam godinu dana radio to istraživanje i razvio test. Uskoro će se dijagnoza moći postaviti u maternici majke, ali će se moći pretpostaviti i budućnost zdravlja djeteta, tjelesna ili intelektualna”, najavljuje Kurjak, autor 107 knjiga iz 14 područja, a uskoro mu izlaze i tri nove.

Bez obzira na njegovu nesumnjivu stručnost i zapažene uspjehe koje je postigao u inozemstvu, u Hrvatskoj nije toliko aktivan jer deset godina radi u inozemstvu.

“ČLAN SAM SEDAM AKADEMIJA, predajem na osam inozemnih sveučilišta, objavio sam brojne knjige. Srećom, medicina je prava svjetska aktivnost pa nema nikakvih prepreka, nema ograničenja u jeziku ili u bilo čemu drugom. Da sam stručnjak u pravu, pretpostavljam da bih u Hrvatskoj imao problema. U politici, za razliku od medicine, vrijede samo interesi. U Hrvatskoj ima mnogo onih koji su jalni zbog mog uspjeha, od mojih kolega i medija pa do brojnih drugih. Ako mi netko kaže nešto argumentirano, to je zaista dobrodošlo. Sve što nije argumentirano, najobičnija je malograđanština. Ali to se ne može spriječiti jer je toga bilo uvijek u svim vremenima i u svim zemljama. I kad me osporavaju, moj odgovor uvijek je rad. Iz prkosa sam napisao knjigu”, kaže Kurjak i dodaje da ga opravdana kritika motivira da napreduje i bude bolji. Kaže da je kontroverza u privatnom životu loša i nepotrebna, ali da je u znanosti poželjna, ona je temeljni generator novih ideja i stimulira zaokret. Kurjak je za Nacional odgovorio očekuje li zaokret u medicini tijekom sljedećih 15, 20 godina.

Akademija znanosti slika 1
Asim Kurjak u Moskvi, gdje je kao redoviti član primljen u Rusku Akademiju znanosti. Procedura traje godinu dana Foto: Nacional

“Ono što nas čeka u medicini, bit će čudesno. U nadzoru trudnoće razvit će se testovi koji će nas informirati o funkciji fetalnih organa. Danas o tome nedovoljno znamo. Vjerujem da ćemo otkriti uzroke autizma i teških neuroloških oštećenja koja stvaraju invalide, da ćemo otkriti i liječiti mnoge bolesti još u maternici majke, da ćemo pravilnim nadzorom djeteta u maternici i nakon poroda uspjeti prevenirati mnoge teške bolesti poput onih krvožilnih, koje su inače najčešći uzrok smrtnosti. To je veliki izazov, ali da biste tragali za novim, morate puno čitati. Moja pretpostavka je i da ćemo puno učiniti u području ljudske reprodukcije i zamjenskih tkiva. Proizvodit će se koža, hrskavice, kosti. Očekujem da će se maligne bolesti svesti na minimum, ali to će ljudski vijek produljiti za svega tri godine, zato što su maligne bolesti sistemske i nemaju samo jedan uzrok”, najavljuje Kurjak i kaže da se ponovno sve više vraćamo teoriji da je sve zapisano u našim genima. Otkrit ćemo, navodi, kakve imamo gene i u Institutu Ruđer Bošković za sto kuna iz kapi krvi moći ćemo saznati koji je pogrešan. Spoznat ćemo i da je uzrok mnogo dublji od onoga što danas znamo, shvatit ćemo da je riječ o atomu ili molekuli, pa će molekularna znanost biti važnija, a medicina će postati dostupnija. Kurjak je otkrio što misli o medicini u Hrvatskoj i gdje se nalazimo u odnosu na svjetsku.

“Na to pitanje teško mogu odgovoriti, a da zadržim minimalnu dozu poštenja. Postoje mjerljivi parametri gdje smo i na kojoj smo razini. Hrvatska medicina ima istaknute pojedince, na razini svjetske medicine. Ali to nije dovoljno. Vrlo je nizak međunarodni znanstveni vizibilitet ili prepoznatljivost hrvatske medicine i hrvatskih znanstvenika. Osim nekoliko darovitih pojedinaca i instituta, ništa nije dobro. Kvaliteta sveučilišta nam opada, nismo više među 500 najboljih u svijetu. Ne znamo naći pravi dijalog s potrebom da imamo privatna sveučilišta. Njih proglašavaju trkačima za novcem, a to nije pošteno. Novac poreznih obveznika ide javnim sveučilištima, a ona nemaju korektiv. Niska je stopa diploma i zapošljavanja nakon nje. Šezdeset posto američkih sveučilišta su privatna, a najbolja su na svijetu. Ne gajim iluziju da se naša socijalna situacija može mjeriti s američkom, ali moramo biti spremni na dijalog s privatnim sveučilištima i na konkurenciju”, kaže Kurjak i dodaje da jedan od izlaza iz ove teške situacije u obrazovanju, vidi u privatizaciji srednjih škola, a pogotovo sveučilišta.

TRAGEDIJA JE, KAŽE KURJAK, ŠTO JE U HRVATSKOJ UKINUT status znanstvenog novaka jer su danas svi hrvatski stručnjaci koji su ugledna međunarodna imena, bivši znanstveni novaci. “Ne smijemo dozvoliti da nam odlaze najbolji jer to danas poprima katastrofalna obilježja. Krivica ovog sustava je ta što te mlade, najbolje ljude nije zadržala ugovorom ili na bilo koji drugi način, ali oni se zaista nemaju kamo vratiti. Ne brinemo se o svojim najboljim pojedincima”, priča Kurjak. Kaže da ni medicina ni medicinske institucije ne rade dovoljno da zadrže te pojedince. Tvrdi da se neki na čelu klinika ili odjela zadržavaju i po dva desetljeća, zato što je politika upletena u sve. Kurjak smatra da je Hrvatska odveć politizirana država i da domoljublje nije kad se triput povikne “Ja sam Hrvat”, nego da se ono mora pokazati primjerom i radom.

Komentiraj

FOTO:Saša Zinaja, Nacional
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture