AMERIČKI BIZNISMENI POZVALI SU POLITIČKE ELITE u Washingtonu da se prestanu obračunavati oko toga treba li prekinuti gospodarski embargo Kubi jer će u suprotnom SAD na tom tržištu prestići druge sile, pa bi i Obamino odmrzavanje odnosa s Raulom Castrom bilo besmisleno

Nakon što su američki predsjednik Barack Obama i kubanski predsjednik Raul Castro obnovili odnose između Sjedinjenih Američkih Država i Kube, američki predsjednik iskoristio je izvršne ovlasti kako bi olakšao neka ograničenja u trgovini i putovanjima, ali Kongres koji je pod kontrolom republikanaca protivi se njegovu pozivu da se okonča američki gospodarski embargo Kubi. Takva politika Republikanske stranke mogla bi trajno naštetiti američkim interesima na Kubi jer dok Amerikanci razmišljaju kakav će stav zauzeti prema dojučerašnjim neprijateljima, mnoge svjetske zemlja već ulaze na kubansko tržište, a gospodarstvo ove zemlje pokazuje oporavak. Baš zbog toga skupina američkih gospodarstvenika pozvala je političke elite u Washingtonu da prestanu s međustranačkim obračunima jer bi u suprotnom SAD mogle izgubiti priliku da ozbiljnije uđu na kubansko tržište, a to znači i da bi politika odmrzavanja odnosa koju je pokrenuo predsjednik Obama bila besmislena. Međutim, taj poziv očito nisu čuli republikanski kandidati za američkog predsjednika koji se u svojim predizbornim debatama žestoko opiru liberalizaciji odnosa između SAD-a i Kube te napadaju politiku aktualnog predsjednika. Jedan od njih je i američki senator kubanskog porijekla Marco Rubio koji je Obaminu politiku prozvao “iznenadnom srećom za Castrov režim”. “Castrov režim sada će dobiti novac za represiju nad Kubancima, kao i za aktivnosti protiv državnih interesa SAD-a”, rekao je Rubio i tako Obami jasno pokazao da republikanci neće dopustiti potpuno ukidanje embarga.

JOHN KERRY SREDINOM KOLOVOZA POSTAO JE prvi američki državni tajnik koji je posjetio Kubu nakon 70 godina, a tom prigodom naglasio je da je očito da “put uzajamne izolacije i otuđenja na kojem su se SAD i Kuba nalazili nije pravi i da je došlo vrijeme da se krene u boljem smjeru”. Kerry je u Havanu stigao kako bi službeno otvorio američko veleposlanstvo u glavnom gradu Kube. Simboličan događaj dogodio se osam mjeseci nakon što su Havana i Washington dogovorili obnovu veza i gotovo četiri tjedna nakon što su formalno obnovili diplomatske odnose i otvorili veleposlanstva. No kako se bliže prvi predizbori u utrci za novog američkog predsjednika, republikanci su sve kritičniji prema takvoj politici Obamine administracije, i to usprkos tome da većina Amerikanaca podržava ukidanje sankcija. Prema anketi CNN-a, 64 posto američkih građana protivi se ekonomskim sankcijama protiv Kube, a prema istraživanju tvrtke Orbitz Worldwide, jedne od najvećih online putničkih agencija, 67 posto stanovnika SAD-a željeli bi otputovati na odmor na Kubu, a 72 posto ih smatra da bi “turizam imao pozitivan učinak na svakodnevni život kubanskog naroda”. Gospodarska komora SAD-a – koja okuplja poslovni svijet i najvažnije multinacionalne kompanije te zemlje – također “pozdravlja kraj embarga”, a Washington Post je, unatoč svom uobičajenom konzervativizmu, ustvrdio da “politika SAD-a u odnosu prema Kubi nije urodila plodom. Ništa se nije promijenilo, osim činjenice da nas naš embargo čini smješnijima i impotentnima nego ikada prije”.

I dok Amerikanci oklijevaju, Nijemci su već iskoristili ovu normalizaciju i u Havanu su poslali ministra vanjskih poslova Frank-Waltera Steinmeiera koji je navodno ugovorio neke vrijedne poslove, pa je tako kubansko ministarstvo turizma naručilo konstrukciju za penjanje kao dio turističke ponude jednog luksuznog hotela. Posao je vrijedan 1,5 milijuna eura, a Kubanci su oduševljeni zato što su Nijemci zainteresirani za poslovanje u njihovoj državi. Potencijale njemačkog gospodarstva cijeni i kubanski ministar turizma Manuel Marrero koji je izjavio da su u novoj fazi gospodarskog razvoja njegovoj zemlji prijeko potrebne njemačke tvrtke te je posebno naglasio gradnju i upravljanje hotelima ili golf klubovima.

IAKO NJEMAČKA NIKAD NIJE PREKIDALA DIPLOMATSKE ODNOSE S KUBOM, poput SAD-a, odnosi su, pogotovo od ujedinjenja Njemačke, bili na simboličnoj razini. To se naravno odnosi i na gospodarstvo, pa je tako Njemačka u Kubu 2014. izvezla robe u vrijednosti od 190 milijuna eura, otprilike isto kao i u Sudan. Uvoz s Kube isto tako se kretao na simboličnoj razini od 30 milijuna eura. Pritom se prije svega radilo o primarnim proizvodima po kojima je Kuba poznata u Njemačkoj: šećeru, kavi, rumu i cigarama. Dosad je i američki embargo blokirao njemačke tvrtke koje su strahovale da bi im poslovi s Kubom mogli pomrsiti biznis s mnogo većim partnerom SAD-om. Normalizacijom odnosa Kube i SAD-a i njemačke tvrtke na neki način dobile su dozvolu za ulazak na kubansko tržište. Koliko je normalizacija odnosa s dugogodišnjim neprijateljem značila za kubansko gospodarstvo, najbolje pokazuje podatak da je ekonomija ove države u prvom polugodištu ove godine porasla za 4,7 posto – nakon vrlo skromnih 1,7 posto prošle godine. Ali problema ima još, čak i kad je riječ o osnovnoj proizvodnji hrane. Socijalistička Kuba u međuvremenu je dopustila i privatnu inicijativu poljoprivrednicima i zadrugama, ali opskrba stanovništva jedva se poboljšala i većina namirnica se mora uvoziti.

  • DOK SE OBAMA BORI s republikancima oko ukidanja embarga Kubi jer oni tvrde da bi time Castrov režim dobio friški novac za represiju nad Kubancima, Nijemci i Britanci već sklapaju vrlo unosne poslove

Međutim, da bi se gospodarstvo potpuno popravilo, nužne su goleme investicije. Kubansko gospodarstvo previše godina preživljavalo je od danas do sutra i pouzdalo se u “bratsku” pomoć Sovjetskog Saveza. Prije otprilike godinu dana Kuba je konačno donijela i novi zakon o stranim investicijama, a u njemu je nabrojano 246 projekata, od peradarskih farmi preko tvornice cjepiva pa do postavljanja vjetroelektrana, a ukupna vrijednost tih investicija iznosi 8,7 milijardi dolara. Strani investitori vrlo brzo počeli su ulagati u Kubu, a u gospodarskoj zoni Mariel prve tvornice otvorile su pogone. No malo tih investitora dolazi iz SAD-a i zato američki gospodarstvenici s pravom zaključuju da je lako moguće da su Amerikanci zakasnili s dolaskom na Kubu. Problema, naravno, još ima, jer Kuba praktično ima dvije valute: jednu koliko-toliko normalnu i vezanu za dolar, Cuban convertible peso, i jednu socijalističku i “zaštićenu”, Cuban peso, koja služi za kupnju subvencioniranih osnovnih proizvoda kojih rijetko ima dovoljno. Zato je i njihovo spajanje u jedinstvenu valutu opasan politički pothvat koji može dovesti i do opasne inflacije.

Iako se iz toga može zaključiti da je gospodarska situacija u zemlji još uvijek nestabilna, strani investitori već uvelike hodočaste na Kubu, i to prije svega biznismeni iz Europe i Azije.

U tome prednjače španjolski turistički koncerni koji su već dugi niz godina prisutni na Kubi i već su najavili da će proširiti poslove u toj zemlji. Kineski i britanski poduzetnici dobili su dozvolu da na Kubi sagrade igrališta za golf, a iz Francuske je ovog svibnja stigao i osobno predsjednik François Hollande s velikom gospodarskom delegacijom koja je također ugovorila nekoliko unosnih poslova s kubanskim čelnicima.

I dok su američki gospodarstvenici upozoravaju na to, u toj državi još uvijek ima utjecajnih osoba koje se protive gospodarskoj suradnji. Najviše je onih kubanskog porijekla koji se protive bilo kakvom “popuštanju” Kubi i slanju “dolara komunistima”, ali i oni polako postaju svjesni da su Europljani i Azijati američkim tvrtkama ostavili mrvice koje će moći pokupiti tek kada ograničenja budu potpuno ukinuta. Kongres ne želi ukinuti sankcije koje je SAD uveo protiv komunističke Kube još 1962., nedugo nakon što je otkriveno da SSSR tamo postavlja nuklearno oružje. Ipak, sve je više zagovornika ukidanja tih kaznenih mjera, iako predsjednički kandidati republikanca poput Rubia, Teda Cruza ili bivšeg guvernera Floride Jeba Busha i dalje vrte staru ploču da se ne smije slati “dolare komunistima”.

USPRKOS TIM PREPREKAMA MOŽE SE OČEKIVATI da će predsjednik Obama preko svojih ovlasti i dalje ublažavati ograničenja za trgovinu i putovanje na Kubu. Tako je američka vlada već dala licence američkim prijevoznicima da uspostave redovite linije prema Kubi, iako još nije izdana i dozvola Havane da bi se to doista i provelo. To dokazuje da postoji još mnogo problema koje Washington i Havana trebaju riješiti da bi se osiguralo nesmetano poslovanje. Tako je i američkim bankama dopušteno otvoriti svoje račune na Kubi, ali kubanska vlada još nije objavila detalje kako bi to poslovanje trebalo izgledati. Na Kubi je sve više američkih turista koji su navikli plaćati svojim kreditnim karticama i Kuba dopušta njihovu upotrebu, ali zapravo ih nitko ne može koristiti jer ih država još nije autorizirala, a to je kubanskim vlastima gotovo nemoguće učiniti jer je sankcijama zapravo zabranjeno Kubi uopće i poslovati s američkim dolarima.

Zato je i investicijska kuća Jones Lang LaSalle savjetovala investitorima da još uvijek budu vrlo oprezni s ulaganjima u Kubu jer su utvrdili da postoji mnogo rizika u poslovanju, i to prije svega što zemlja nema solidnog bankovnog sustava, a po trenutnom embargu američkim poduzećima nije dozvoljeno sklapati ugovore s kubanskom vladom. Dojam ovih financijskih savjetnika je taj da Kuba nije zainteresirana za masovni dolazak američkih investitora pod svaku cijenu jer za punu normalizaciju odnosa od Washingtona traži potpuno ukidanje sankcija. Dok se to ne dogodi plodove kubanskog otvaranja kapitalizmu ubirat će tvrtke iz zemalja EU-a i Kine, a Amerikanci će još pričekati da u Havani zasvijetle svjetla McDonald’sa i ostalih svjetski poznatih američkih kompanija.

Komentiraj


FOTO:GettyImages
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.