Kultno newyorško eksperimentalno kazalište La MaMa, na čijoj su pozornici karijeru započela takva glumačka imena kao što su Robert De Niro, Dustin Hoffman i Harvey Keitel, godinama njeguje dobre veze s hrvatskim umjetnicima a najnovija suradnja bit će premijera u prosincu predstave “Pilad” Piera Paola Pasolinija u režiji Ivice Buljana.

 “Kroz ovaj je teatar tijekom njegove više od pedesetogodišnje povijesti prošlo 150 tisuća umjetnika, a ono što smo dosad vidjeli od hrvatskih umjetnika s kojima smo surađivali otkrilo je neustrašivost, jedinstveno bogatstvo sirovog talenta i energije koje je naišlo na odlične reakcije newyorške publike”, kazala je u razgovoru za Hinu umjetnička direktorica La MaMe Mia Yoo.

Već više od pet desetljeća središnje mjesto susreta alternativnih kazališnih ideja, umjetnika i inicijativa kojima usmjerava svjetske teatarske trendove, kazalište La MaMa utemeljiteljice Ellen Stewart u Hrvatskoj je prvi put gostovalo 1996. na Dubrovačkim ljetnim igrama te dvije godine poslije na dubrovačkoj Karanteni. Zagrebačka se publika s poetikom toga kultnog teatra imala prilike susresti i prije tri godine na Festivalu svjetskog kazališta u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM), gdje je gostovao s glazbenom predstavom “La mama cantata”.

“Ellen je oduvijek osjećala čvrstu povezanost s istočnom Europom i zemljama bivše Jugoslavije. Vrlo je strastveno doživljavala svoju misiju tamo; željela je pridonijeti umjetničkom prevladavanju različitosti”, istaknula je Yoo, koja se umjetničkom kolektivu La MaMe priključila 1993.

Od 2009. do Ellenine smrti 2011. dijelila je s njom položaj umjetničke direktorice, da bi potom potpuno preuzela taj posao.

La MaMa je oduvijek u Elleninu poimanju bila ne samo mjesto za prikazivanje kazališnih produkcija već sinonim za misiju, svjetonazor da umjetnost može biti posrednik u zbližavanju, nadilaženju razlika, što je i danas naša misija, pojasnila je Yoo.

Dosad je teatar u East 4th Streetu newyorškog East Villagea ugostio nekoliko hrvatskih produkcija – ZKM je 2010. u La MaMi praizveo svoju predstavu “Garaža” u režiji Ivice Buljana, a nekoliko godina nakon toga tamo je gostovala i predstava “Pismo H. Mulleru” Gorana Ferčeca.

 

  •  Buljan je u La MaMi gostovao s još dvije predstave, kazalište redovito ugošćuje i festival Perforacije, odnosno, Queer New York Festival u organizaciji hrvatske udruge Domino i umjetničkog ravnatelja Zvonimira Dobrovića, a Yoo posebno ističe suradnju sa sadašnjom intendanticom Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu Dubravkom Vrgoč, koja je i zaslužna za organizaciju gostovanja La MaMe u Hrvatskoj.

 

“Sada kada je Vrgoč postala intendantica nacionalnog teatra, nadam se da će se naša suradnja ne samo nastaviti, već i podići na jednu novu razinu”, istaknula je Yoo.

Vrgoč je u La MaMu prvi puta kročila 1995. kad je kao Fulbrightova stipendistica proučavala američko kazalište.

“Vrata mi je tada otvorila Ellen Stewart i time je započelo jedno dugo i meni iznimno bitno prijateljstvo”, kazala je Vrgoč.

“Veliki je dio mog ‘kazališnog života’ vezan uz kazalište La MaMa: s Ellen sam produbila veze između La MaMe i hrvatskog kazališta, organizirala sam gostovanja njezinih predstava u Hrvatskoj, a ZKM je tamo gostovao sa svojim dvjema predstavama. I nakon smrti Ellen Stewart vezana sam uz to kazalište i nadam se da ću ponovno surađivati s teatrom koji je znao kako promijeniti izglede i pomicati granice svjetskog kazališta”, istaknula je.

Rušenje političkih i nacionalnih barijera kroz suradnje 

Ivica Buljan u La MaMu ponovno dolazi kako bi s glumačkom trupom Ellen Stewart, Great Jones Repertory Company, sastavljenoj od izvođača porijeklom iz Koreje, Japana, Kine, afričkih zemalja, Europe, SAD-a i drugdje, postavio Pasolinijevu tragediju “Pilad”.

Trupi osnovanoj početkom 60-tih godina prošloga stoljeća suradnja s Buljanom bit će prvo okupljanje od smrti Ellen Stewart.

“Stewart me još za života pozvala da radim s njezinom trupom, jednom od najdugovječnijih kompanija ne samo u Americi nego i u svijetu”, kazao je Buljan.

Pasolinijev je tekst odabrao naslanjajući se na dvije tradicije: “Jedna je to što je Ellen za vrijeme svog umjetničkog rada u La MaMi intenzivno radila na adaptacijama grčkih tragedija. Druga je internacionalna komponenta koja povezuje Pasolinija i La MaMu”, rekao je.

“Pier Paolo Pasolini polemičar je, esejist, snažan dramatičar, pjesnik, filmski redatelj, idealan autor za takav teatar, a ono što je zanimljivo je da će to biti prva praizvedba nekog njegovog kazališnog djela na engleskom jeziku”, istaknuo je Buljan.

 

  •  Predstava će biti na repertoaru tri tjedna nakon premijere 3. prosinca, što je uobičajeno na Off Broadwayu, glumi dvanaest članova Great Jones Repertory Companyja i dvoje glazbenika, a u vikendu premijere bit će održana i konferencija o Pasolinijevu djelu.

 

Kao redatelj i umjetnik međunarodne karijere, Buljan, koji je aktualni ravnatelj Drame HNK-a Zagreb, veliki naglasak stavlja na širenje granica umjetnosti kroz koprodukcije, što je njegova misija i u usmjeravanju dramskog programa središnje hrvatske nacionalne kazališne kuće.

“U samom je duhu umjetnosti nepoznavanje nacionalnih granica, pogotovo političkih, a internacionalna suradnja jedan je od prioriteta i HNK-a Zagreb. To kazalište, baš zato što je hrvatsko i narodno, u današnjem kontekstu Europe mora biti vidljivo prije svega na europskom kontinentu, ali i šire”, kazao je.

Idealnu priliku za to pruža upravo teatar La MaMa, jer “ako postoji u svjetskim razmjerima teatar koji je doista amblematski, jedinstven u tome što ga je osnovala prva obojena žena i to na Manhattanu 60-tih godina prošloga stoljeća, to je onda La MaMa”. “Rušenje barijera ono je što je Ellen Stewart radila cijeloga života i utoliko je ona veliki uzor i meni i intendantici Vrgoč”, napomenuo je.

Kako se ostvario američki san za jednu afroameričku ženu

Teatar iznikao 1961. iz podrumskog modnog salona dizajnerice Ellen Stewart, koja tada nije imala nikakvoga teatarskog iskustva, La MaMa je ubrzo postala odskočna daska za impresivan niz obećavajućih dramskih pisaca, redatelja i glumaca, koji su kasnije ostvarili karijere i u mainstream i u niskobudžetnom teatru i filmu.

“Ellen nije bila osoba iz teatra, u New York je došla u 1950-ima, siromašna i bez ikoga svoga, žena, i to sama, i još Afroamerikanka. Počela je raditi u jednoj od najekskluzivnijih newyorških robnih kuća, Saks Fifth Avenue, kao pomoćna krojačica. Moda je bila njezina ljubav – vikendom je obilazila sajmove i kupovala jeftine tkanine od kojih je potom sebi šivala razne kreacije”, kazala je Yoo.

Jednom ju je prilikom u robnoj kući opazila imućna mušterija koja je poželjela imati istu kreaciju. “To ju je lansiralo na hijerarhijskoj ljestvici i Stewart je postala prva afroamerička izvršna modna dizajnerica u Saksu”, napomenula je Yoo.

Na tome je poslu upoznala brojne umjetnike, dizajnere, glumce koji su živjeli u East Villageu, što joj je dalo ideju da otvori vlastiti modni salon u tome dijelu Donjeg Manhattana i potpuno se posveti vlastitom biznisu, ali i da istodobno ponudi mladim umjetnicima prostor u kojemu bi stvarali i nastupali.

“Sve je krenulo iz majušnog podrumskog prostora na adresi 321 East 9th Street koji je po danu služio kao modni salon a noću se pretvarao u mjesto okupljanja umjetnika. Ellen je svoja vrata otvorila umjetnicima koji su bili marginalizirani, potplaćeni i često neshvaćeni i to u vrijeme kada se percepcija onoga što kazalište može biti rapidno mijenjala”, istaknula je Yoo.

Kazalište se često selilo – u ono doba nezavisni teatar nije postojao i često su imali problema s policijom. No, upornost Ellen Stewart se isplatila i 1974. kazalište je uselilo u svoju današnju središnju zgradu na broju 74 ulice East 4th Street, koja je nakon njezine smrti imenovana ulicom Ellen Stewart.

Prvi dom brojnim danas slavnim imenima

Al Pacino, Robert De Niro, Harvey Keitel, F. Murray Abraham, Olympia Dukakis, Richard Dreyfuss, Bette Midler, Diane Lane i Nick Nolte neki su od glumaca koji su karijeru započeli upravo u La MaMi.

Dramski pisci poput Sama Sheparda, Lanforda Wilsona, Harveya Fiersteina, Marie Irene Fornes i Adrienne Kennedy tu su dobili prvu priliku za postavljanje svojih drama, kao i brojni danas istaknuti američki skladatelji, kao što su Elizabeth Swados, Philip Glass i Stephen Schwartz.

“La MaMa je svima njima bila prvi umjetnički dom i svi su oni važan dio našeg nasljeđa. To što se tamo događalo zauvijek je izmijenilo američki teatarski krajolik i 80 posto onoga što se danas smatra američkim kazalištem svoje korijene vuče upravo iz La MaMe”, istaknula je Yoo.

 

  •  Svojom upornošću i hrabrošću u jednom revolucionarnom vremenu, Ellen je pronašla novu teatarsku nišu, otvorivši prostor za niskobudžetne eksperimentalne produkcije, a njezina je La MaMa postala središnje mjesto newyorškog Off-Off Broadway teatra.

 

“Pokazalo se da doista stvaraju nešto posebno, što je koincidiralo i s američkim Off-Off Broadway pokretom. Sve to stvorilo je prostor za razvoj novih tendencija u teatru, na što su se nadovezali i pokreti za rasnu jednakost, prava žena itd. Bilo je to jedno revolucionarno vrijeme u Americi i New Yorku”, kazala je Yoo.

Danas je La MaMa vjerojatno jedno od najznačajnijih eksperimentalnih kazališta u SAD-u, čija je posebnost posvećenost povezivanju etabliranih i mladih umjetnika, s naglaskom na međunarodnu i izrazito nekomercijalnu komponentu.

U La MaMi su režirali redatelji poput legendarnog Robeta Wilsona, a do danas su se tu predstavili umjetnici iz više od 70 zemalja svijeta. Kazalište je nagrađeno s više od trideset nagrada Obie koje dodjeljuje Village Voice, a osvojilo je i na desetke godišnjih kazališnih nagrada Drama Desk Awards za kazališnu izvrsnost na Broadwayu, te niz nagrada Bessie.

Misija koja je prerasla svojeg idejnog tvorca

La MaMa danas raspolaže s tri zgrade – još jednom u ulici East 4th Street na broju 66, gdje je na zadnjem katu Stewart živjela sve do smrti, te jednom u obližnjoj Great Jones Street, na broju 47, šesterokatnicom s dvoranama za probe i umjetničkom galerijom. Kazalište ima 17 stalnih zaposlenika, što se, kad se ubroje vanjski suradnici, honorarni djelatnici i tehničko osoblje, penje na gotovo 40 zaposlenih.

U sklopu La MaMina campusa danas je i dormitorij za gostujuće umjetnike i bogat arhiv koji okuplja povijesnu građu razvoja Off-Off Broadway scene a dio arhiva je i kompletan namještaj iz Ellenina stana. U talijanskom gradu Spoletu od početka 90-tih godina prošloga stoljeća u starom obnovljenom samostanu djeluje i međunarodni neprofitni centar La MaMa Umbria International posvećen umjetničkom eksperimentiranju, istraživanju i učenju.

Unutar kompleksa La MaMe ukupno su četiri pozornice, od kojih je posljednja, nazvana “The Downstairs”, upravo inaugurirana. Do danas je u La MaMi postavljeno više od 3500 produkcija – svake sezone postavi se više od 70 produkcija s preko 400 izvedbi.

Dio programa je i bienalni festival La MaMa Puppet Series koji predstavlja suvremenu američku i međunarodnu lutkarsku scenu, a redovito se održavaju i Coffehouse Chronicles, besplatni obrazovni program o povijesti Off-Off Broadwaya, čitalački program Experiments, program dječjih radionica La MaMa Kids, program spajanja poezije i glazbe Poetry Electric itd.

“Nerado kategoriziram jer ono što mi tu radimo vrlo je interdisciplinarno, sve se umjetničke forme spajaju i pretapaju: ples, vizualne, izvedbene i multimedijalne umjetnosti. Većina toga što mi ovdje predstavljamo zamagljuje mnoge granice”, kazala je Yoo.

 

  •  La MaMA se većim dijelom financira iz privatnih fondova, ali dobiva i sredstva od države i grada New Yorka, te brojnih pojedinačnih donatora, a dio dolazi i od prodaje karata i iznajmljivanja prostora.

 

Stewart je bila umjetnička sila koja je stvorila La MaMu, vizionarka koja je rušila barijere i pokrenula revoluciju u dotadašnjem poimanju kazališta, a La MaMa je bila njezino dijete više nego njezina vlastita djeca – jedan rođeni i jedan posvojeni sin, koji danas nisu ni na koji način povezani s tim kazalištem, niti žive u New Yorku. Ono što je ona snivala i s tolikim žarom razvijala pretvorilo se u međuvremenu u kulturnu instituciju čija važnost nadilazi bilo koju pojedinačnu osobu.

“Ellen je bila La MaMa i La MaMa je bila Ellen. No, danas je kazalište preraslo čak i nju samu. Kada je umrla, njezina je smrt na emocionalnoj razini pogodila mnoge, no na institucionalnoj se razini nije niti osjetila. Do tada smo postali tako čvrst i uigran kolektiv da je sve nastavilo funkcionirati kao da je ona i dalje tu”, kazala je Yoo.

“Danas je La MaMA model drugima utoliko što je poruka naše misije – da mladim umjetnicima treba pružiti priliku – postala dio kolektivne svijesti, svijesti da je moguće, ako se ima otvoreno srce, stvoriti nešto revolucionarno, posebno. La MaMa je misija koje se mora nastaviti”, poručila je na kraju.

Komentiraj

FOTO:HINA/ Darko VLAHOVIĆ
PIŠE:Gea Vlahović
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.